Mislim da sam postao seljačina
|
Jutros sam iz auta, iza zatvorenih prozora, zgodnim ženicama na tramvajskim stanicama dobacivao: "Di si, maco?", "Di si, lutkice?", "Di si, beba?". Došlo mi je to sasvim sponatno i prirodno. Na radiju je zasvirala Vatra i njihov Tremolo - ja sam poglasnio. Uz to, imam i gela u kosi. Eh, pa da, nisam vam to ni rekao, postepeno sam s Beatlesice prešao na zalizanu kosu. Ali ne nazad (kako me jučer sfenirala frizerka - ko Brendona), nego na "stazu" pa malo nazad. Na tragu sam Andyja Garcie, a konačni cilj su Mad men s Madisona. Za to moram još skratiti kosu, češljati se sitnim češljem (a ne onim širokim ili prstima) i nabaviti Brylcreem. Našao sam dobar članak i stranicu pa sam se lagano počeo držati smjernica. Sve je pokriveno: od kratkih hlača, mašni, onih rupčića na plećima do čarapa. Jebiga, moraš jednom priznati, nisam tako mlad. Curkama od 20 sam prestar, moram se usredotočiti na ženice (25-33). A njih raskopčana košulja i adidasice ne fasciniraju. Skužio sam da, osim zrelije, tražim i uspješnu ženicu. Doktorica bi recimo odgovarala mom egu (i hipohondriji). I ova moja opće medicine mi se sve više sviđa. Počela mi je govoriti "ti", u to sam siguran. Nisam još uspio dokučiti koliko joj je godina, i bojim se da joj ne uvrijedim titulu, ali istodobno ne želim ubacivati hladnu distancu sa "vi", pa joj se obraćam u nekom neodređenom glagolskom obliku, infinitivu ili što već uspijem izvesti. Malo po malo. Lupim i neku glupu foru, ali zbilja ne pretjerujem. Krećem s malim dozama, ali čestim. Stalno sam kod nje. Svaki tjedan jednom-dvaput. Što zbog mene (prvo otorina, pa zaštopano uho nakon leta, sad mi je ukliješten živac), što zbog mame (stalno neke tablete joj usfale). Ali problem je malo, ako ti se liječnica sviđa, biti iskren. Nemreš joj sam-tak priznat da te bole križa. Ne treba njoj Jeremija, treba joj netko tko će je jebat cijelu noć. - A treba tebi kaj? - Ništa, ništa, ja sam zdrav! [lupim se po plećima i kak se pri tom isprsim, tak me štrecne pa vanljudskim naporima prigušim jauk] - Čudno hodaš... - Ne... [suze mi krenu na oči od boli] to mi je... novi hod. Ja sam... sasvim zdrav. To vam je 31 godina. Čovjek shvati da mora početi "paziti na svoje tijelo" katastrofa. |
