Finilo je
Htjeli ste slike iz Barce.  Mogu na kraj svijeta otići, ne mogu pobjeći, naći će se makar neka stanica podzemne. Bio s nekim frend ili ne, poruke u fb inboxu ostaju. Neki dan sam skrolajući prema davnim danima, skužio uz njeno ime i drugo prezime. Ženska se udala. Onako... malo iznenađujuće, moram priznati. Ne čujemo se uopće više, u godinu dana tek mi je jednom bizarno predložila spojiti me s njenom fenomenalnom frendicom. Čak sam ja na kraju i rekao okej, ali, po običaju, nije dalje od ideje otišlo. I tako, sad se ona, izgleda, udala. Za nekog Škota, Islanđana ili Šveđana, tako nešto. Koliko sam uspio vidjeti, nije baš da mi se previše sviđa. Kao što znam reći: "Onda je mogla biti i sa mnom ". Lakše mi je kad bi se bivše ljubavi spetljale s nekim playboyima. A dobro, tip očito ima štošta što ja nemam i nije imao problema sa štočime s čim ja jesam. Nije da sam ja nešto patio za njom u zadnje vrijeme. Zaključio sam da je ovako bolje. To definitivno. Sjetio bih je se, da... jebiga, bilo mi je lijepo ta dva mjeseca i to je možda jedino doba mog života da sam bio - ili vjerovao - da sam sretno zaljubljen. Što se zbilja desilo, nisam sasvim siguran - to me i najviše muči u toj priči, volim znati suhe činjenice i razloge. Dao sam povoda za kraj, to znam - jebiga, jebanje na štopericu, prije nego što istekne parking, nije mi dobro sjelo. To je povuklo neke od mojih najslavnijih izjava: - Možda te ne privlačim...? - Moram razmisliti. "Moram razmisliti". A kad mi se sve srušilo na glavu... pa sam i ja pomislio da je tu problem. Kad sam konačno shvatio da nije, sve je bilo gotovo. Ajde, to sam naučio. Laži, laži, laži. Ona svakako jest lagala. I to mi se nije sviđalo. Ne neke velike laži, njih sam spreman tolerirati, njih razumijem. One male, sitne, nepotrebne laži, njih ne razumijem. Čemu? Nisam od onih dobrih ljudi što, kad nekog istinski vole, budu sretni jer je taj sretan pa makar s nekim drugim. Ja nisam takav. Želim joj sreću jedino zato što bi, nakon prvog klinca od prije, fakat bila banana da za par godina ostane rastavljena, i s drugim klincem. Dva klinca s dva različita bivša frajera - fakat ne izgleda lijepo. Iako ništa ne mora značiti. Ja bih to razumio. Haha. Eto, Marina, ako do toga dođe, javi se, nisu velike šanse, ali tko zna. Iako, nisam zicer da bih mogao jednom tuđem klincu biti otac, kamoli... Mislim da ona više ne čita ovo. Već dulje vrijeme. Za razliku od nekih drugih cura, njoj sam recimo odmah rekao za blog i skoro svaki post je bio inspiriran njom. I umjesto da to shvati kao kompliment, njoj je to bilo kao da našu vezu gledam ko seriju, nije joj se svidjelo da mogu tako na neke stvari (ozbiljne probleme) gledati s distance, hladan, i još ih humorizirati. A ako čita, ovo bi moglo ispasti jadno od mene i sigurno će me proglasiti bolesnim, ali ja sam, evo, čisto iskren. Ako sam mogao pisati o prvom dejtu, što ne bih mogao o smrti tete nade. Upravo to mi je i najgore u cijeloj priči. To nadanje. Sad se stvarno nemam čemu nadati. Par puta sam odlučio "izbrisati" je iz svog života i... bilo mi je kao da je umrla. Nema je više. Grozno. Sviđa mi se i što imam par cura na koje mogu patetično nazvati "nikad prežaljenim ljubavima mog života". Volim imati teatralne reference, da imam čije ime krvlju ispisati na zidu i te fore. To mi je smiješno. Sad kad se udala, to mi je glupo. Jadno čak i meni. Iako mogu zajebanciju dignuti na viši nivo, možda je i to opcija. Ali nada... nada nekako... Svaki rođeni optimist će me razumjeti: nada je lijepa, zavodljiva; lako može uljepšati neki trenutak, svemu dati smisao. Volim vidjeti tu malu zraku nade. Nada ništa ne košta, nadu uvijek možeš imati i nitko te ne bi zato trebao osuđivati i proglašavati ludim i bolesnim. Imam tri-četiri cure za koje volim pomisliti da u nekom holivudskom scenariju imam šanse. I to mi se sviđa i toga se ne želim odreći. Dobar osjećaj. Poput onog kad kao daltonist zelenu vidim crvenom - kaj bi dali da travu možete vidjeti crvenom? Jebeno. Ne bih to mijenjao za sve semafore svijeta. p.s. I PAZITE OVO: sigurnosno pitanje koje prethodi objavi posta (o kojem sam pisao pred koji mjesec): "Koje je boje trava...?" Ahahahaha   Boje još i mogu naučiti, gramatiku nikako :D |
