Tjedan dana pišem post o Opatiji. Tjedan dana. Na kraju sam ga razvukao, stilski i pripovjedački se izgubio, malo u prvom, malo u trećem licu, i sve skupa je tako ispalo da ne uspijevam poentirati na kraju. A zbog zaključka sam i počeo sve pisati. Jer tamo u Opatiji su svi fini; od recepcionerki i lakeja, preko gostiju i biznismena do raskošnih doručaka i proleteru neprihvatljivih cijena kikirikija iz mini-bara... pa sam se onda kao osjećao poput niže klase, kaste, nedostojan svog tog obilja i nelagodan u svom tom luksuzu... sve dok se nisam našao u Konzumu u kojem su blagajne poredane serijski tako da se sam od sebe nameće sistem "jedan red za sve". No, našle su se fine opatijske gospođe koje si ne dopuštaju nametati takve stvari, već iznistiraju da se svako ispred njih izjasni na kojoj točno od te tri blagajne planira izvršiti transakciju. Pokušao sam im objasniti smisao "jednog reda", no stvari su eskalirale i na kraju sam ih sterao u kurac, i po prvi puta se u tom ekskluzivnom i luksuznom svijetu osjetio kao gospodin. I zavapio za Dionom. Sve u svemu, smiješno mi je i kontradiktorno kak se osjećaš poput gospodina jer si nekog sterao u kurac. A da stvar bude najbolja, uopće nisam nikog sterao u kurac. Skoro. I samim time, sad je ovo sve tako loše ispalo i glupo da gluplje ne može biti. Nije čudo da ne jebem. Sve sam gluplji. Za žene sam nedavno čuo da im je vrhunac kognitivnih sposobnosti nakon četrdesete. Za muškarce ništa nisu rekli, ali pretpostavljam da ostaje trideseta kao sljeme krivulje. Nakon nje krivulja pada. A ja imam trideset i jednu, sad sam i u trideset i drugoj. Kad se bolje pogleda, nisam ni pred godinu dana nešto posebno pametan bio. Možete si misliti kakvo je sad stanje; kao kad nisam još ni 29 imao. Glup ko kurac. Znate što sam rekao neki dan curi koja mi se sviđa? "I, kak ti se sviđa moja nova frizura?" To je najpametnije što sam uspio smisliti. Mislite da sam jebao? Razmislite ponovno.
|
