Otplata kredita - biciklom
|
Od kuće do posla imam 4 km. Tamo i nazad, to je 8. Znači ako odem autom, potrošim 10 kn. Što dalje znači da svaki put kad odem na posao biciklom uštedim 10 kn. Nekad ne stignem doma podoručkovati pa si kupim sendvič za 8 kuna pa si mislim kak me 5 minuta duljeg - čak i ne spavanja - ležanja u krevetu košta 8 kn. Al onda se sjetim da sam biciklom i da je sendvič automatski isplaćen. Čak sam i u plusu 2 kune. U jesen sam razmišljao kupiti jedne svemirske rukavice za 350 kn. Trebaju mi dobre za hladna jutra na biciklu, pogotovo jer se spuštam s brda. Dvojio sam je li to previše ili nije, ali zaključio sam da će mi se to brzo isplatiti. 35 radnih dana... dva mjeseca, što je to! Može, uzimam. Tako u zadnje vrijeme sve gledam kroz prizmu uštede 10 kuna bicikliranjem. Trebao bih promijeniti gume na biciklu, staviti nove i tanje, promijeniti sajle, odmastiti, podmazati... 500 kn negdje. I što je zapravo to? To je malo više od mjesečnog pokaza, uostalom isplatim to za 50 dana. 3 mjeseca. Svemirske rukavice sam nesretno izgubio prošli tjedan pa sad razmišljam o kupnji novih, manje vanorbitalnih. 200 kn. 20 dana. Mjesec dana. A kupio sam si i traperice ovaj tjedan. 300 kn. 30 dana. Sunčanih mjesec i pol dana. Problem je jedino što zaboravim koliko dugo što otplaćujem i koliko još dugo moram otplaćivati, ako već i nisam otplatio. Skužio sam tako da jednom vožnjom na biciklu zapravo istodobno isplaćujem sendvič, prve rukavice, druge, nove kočnice, tanke gume, sajle, suspenzore, jaknu, kapu... da, sve to za 10 kn. Polako već ulazim u dugove. Prošli tjedan sam skoro digao kredit za kuću na moru. Osobnoj bankarici sam kao model dinamike otplate pokazao svoj biciklistički dnevnik, ovjeren u Sindikatu biciklista. Sve je tu crno na bijelo, rekao sam. Kupit ću i batman kabanicu da mogu i po kiši na posao - 200 kn - isplatim je za čas! Ići ću na Sljeme biciklom ako treba, oko Sljemena, na more čak, obećavao sam. Nije imala sluha (sigurno bez grižnje savjesti hoda po biciklističkim stazama). No, kako bilo, jedno je sigurno. Treba mi računovođa... pod hitno!  |
