Na placu (memori test)
|
Razvijam običaj placa subotom. Već druga zaredom. Malo se prošetaš, provozaš, ubodeš grejp duplo jeftinije neg u dućanu... lijepo. I prije mi se sviđalo otići na plac, ali ne bi to bilo redovito. Do sada sam prodavače/kumice birao po geografskoj i dobnoj osnovi. U principu sam naklonjeniji ženama/gospođama. Ako bi mi izgledala kajkavkog porijetla i bila što starija i dobroćudnija, cijenu ne bih ni gledao. Tada bi ona ionako bila vrlo mala (mislim na cijenu, iako su i te stare i dobroćudne bakice redovito jako sitne). Nisam zapravo niti pratio cijene; rijetko kupujem, ne kupujem puno, nemam s čim uspoređivati... teško mi je bilo razlučiti što je dobra, a što loša cijena, i koliko bi kila plemenitog drača trebala koštati. Nekad sam za 5 kuna dobio glavicu salate i punu vrećicu rikule, drugi put sam kelj i prokulice platio astronomskih 20 kuna. Zato sam sada, kako ipak češće kupujem voće i povrće (pa makar to bilo i u dioni), odlučio pripaziti na cijene. I kao odrasli, koji su me ko klinca vodili na plac, uvijek prvo napraviti krug po štandovima, popamtiti koliko što košta i vratiti se gdje je najjeftinije. Naravno da i dalje ne odustajem od geografskog, dobnog i kriterija dobroćudnosti. Spreman sam platiti kunu-dvije više po kili za "kaj", prirodnu boju kose i radim-u-polju-cijeli-dan pogled. Onda si utvaram da sam kupio zbilja domaće. (i da nema zabune, nije isključivo "kaj", platit ću ja i "ća", samo da je fizionomija prodavača jadranska... hrvatska, ne). No to pamćenje cijena nije uopće jednostavno. Pratiti već samo 4-5 namirnica postavlja pravi izazov za memoriju akademskog građanina u profesionalnoj degradaciji. Luk 5, naranče 4.99, jabuke 8, mrkva 7, crveni luk 8, mrkva 6, naranče 7, kelj 7, grejp 20 (!?!?), grincajg 6, mrkva 10 - kolko su ono tam prije mrkve koštale? - kelj 6 - zakaj pamtim kelj kad mi uopće ne treba!? - crveni luk 8, bijeli luk 8, jabuke 6 - hm, ova ženska je zgodna, kaj ona kupuje, gle kak ima dobar ten, kakve noge ima da bar mogu vidjeti od ovih limuna naslaganih, ovaj... - 3 kile kelja, molim vas... - jabuke 6, grejp 3 za 10 - a zakaj sam kupio kelj... Podsjeća me to na onu memory igru kad imaš 10-15 parova karata pa okrećeš po dvije i sparuješ žirafu sa žirafom, dimnjačara s dimnjačarem i sl. Sve u svemu, popušio sam na mrkvi (kupio najskuplju, svidio mi se grincajg za 6, a onda i Zadranka koja je uz to imala i mrkve), ali luk i grejp su višestruko nadoknadili gubitak. I ima nekoliko filozofija prodaje na placu. Ne volim one koji ti guraju korabice pod nos, niti one koji viču "izvolte" čim se približim na manje od 0,5 m od štanda, preferiram neupadljive. Za jabuke sam tako na koncu odabrao nekog velikog šutljivog lika, izgledao mi je ko dobroćudni Međimurski div, pa sam prišao i rekao da bih si izabrao 3 jabuke. Lik me, ne okrenuvši glavu, pogledao ispod oka: "Kod nas se ne bira." |
