29.07.2011., petak

Treptati redovito

Izgubio sam lijevu leću pa sam morao na Rebro po novu.

Kabinet za leće se nalazi u „žutoj“ zgradi. Bar se nalazio. Na vratima je pisalo da se očna poliklinika preselila u zelenu zgradu. Super bi to bilo da znaš gdje je zelena zgrada i da nisi daltonist (i to slijep baš na zelenu).

Kud baš u zelenu, mislim si, žutu sam prvi put jedva našao, a žutu kao vidim... i kakav je to glupi sistem s tim bojama, kaj ne mogu neka slova i brojke kombinirat… uto prođe doktor, pitam ga za pomoć, a on: „Evo, tu gore odite, vidjet ćete po boji!“.
NEĆU!
Zato i pitam.

Niš, uputio sam se u pravcu njegove ruke, prema nekakvoj, hm, crnoj zgradi. Čiji su se prozori odsijavali, hm, zeleno. No što sam se više približavao, prozori su postajali manje, hm, zeleni, a više, hm, sivi. Dok je fasada počela poprimati nekakve životne nijanse… hm, zelene? Da, da, zelene definitivno – piše: Očna poliklinika. Zelena!


Doktor Pokupec me pregledao i rekao: iste leće ko i dosada.

- Imam li možda kakvo drugo rješenje, drugi tip leća? S ovima su mi oči konstantno crvene. Već 5 mjeseci se privikavam, probao sam i sa kapima… ništa.
- Ne, to su točno te leće. Oči su vam krvave jer ne trepćete dobro.
- Kako to mislite?
- Ne trepnete do kraja, morate do kraja zatvoriti kapke.
- Pa ne mogu treptanje kontrolirati, to je refleks, ne? Ne mogu se TRUDITI treptati
- Ne, vi se trudite NE treptati. Vidio sam ja sad kako vi trepćete. Vi samo ovako - i pokaže mi - Vi uopće ne trepnete do kraja!
- Ali…to je refleks i...
- Svaki dan stanite 5 minuta pred ogledalo i vježbajte. Jedan, dva, tri, četiri… pet.
- Ali...

Od jedan do četiri me netremice gledao da bi na pet zaklopio oči na dvije sekunde.

- Ali ja…
- Morate vježbati. Jedan, dva, tri, četiri… pet. Jen, dva, tri, četiri… pet.

Tako sam se sljedeće dvije minute gledao s legendom zagrebačke oftalmološke scene, oči u oči, s 20 cm razdaljine – od jedan do četiri, da bismo na pet zajedno propisno trepnuli.

- Evo tako. Vidite? Svaki dan 5 minuta pred ogledalom i s vašim očima će sve biti u redu.

U nalaz je, osim standardnog „Kontrola za godinu dana“, nadopisao:
„TREPTATI REDOVITO“.

Da ne bih zaboravio.

A rekao bih da ako jednu stvar u životu nije moguće krivo raditi…
Tko zna… moram sad rinologu da pogleda jel kišem dobro…
- 10:17 - Stavi u košaricu (10) - Sadržaj košarice - Blagajna

27.07.2011., srijeda

Isuse!

Naravno, nije dovoljno samo nasmijat curu. Treba je i oduševit. Svaka cura se oduševljava drugim stvarima. Oduševljenje prepoznajemo po: "Isuse!"

Različite stvari mogu izmamiti taj uzvik. Od fizičkih preko intelektualnih do emocionalnih. Velika kita, definirani trbušnjaci, krevet posut ružama, fina večera, dovršena rečenica, salto, premet strance, puni mjesec, zvijezda repatica, i sl. Kako tko što ima i kako se koja na što pali.

Dalmatinka s daita se oduševljava geografsko-urbanim lokacijama - trenutak kad skuži da je nešto negdje.

U Praškoj smo vidjeli tablu: "Hrvatski športski muzej".
- To je ovdje!? Isuse!

Na Gornjem gradu sam joj pokazao zgradu DHMZ-a.
- Isuse!

- A ovo ti je najmanji trg u gradu!
- Isuse!

Bili smo i na Hunjci. Kad je vidla tablu "Krapinsko-zagorska županija", koljena su joj počela klecati. "Isuse!"

Zato sam počeo proučavati povijest Zagreba i plan grada. Tko je u kojoj kući živio, u kojoj se rodio, gdje se koja bitka odigrala, gdje je bila koja granica, gdje je ovo, gdje je ono.

Već tri dana hodam po gradu, gledam gdje je koja galerija, pamtim sve table (baletne škole, odvjetničke urede, institute), zapisujem u tekicu... imam četiri tjedna, moram to iskoristit.

Prvo di je vodim nakon mora su kuće Hrvoja Hitreca i Dubravka Jelačića Bužimskog. Ako je to ne osvoji, poslije, kad padne mrak i zasja mjesec, furam je u Habdelićevu; kad joj pokažem di je Hrvatsko numizmatičko društvo, raspametit će se!
- 10:27 - Stavi u košaricu (9) - Sadržaj košarice - Blagajna

21.07.2011., četvrtak

DAIT

Izgleda da se Dalmatinke pale na surfere. A nisam joj ni rekao da sam postao surfer. Valjda se vidi na meni. Iako nemam još havajku, a ni kosa nije narasla duga, niti postala kovrčava ili plava.

Dogovorili mi kavu. I sve super. Do dva sata prije spoja kad me glupa trema počela hvatati.

Spoj je zapravo ko stand-up nastup. Samo što je publike puno manje, ali zato puno dulje traje. Cilj je isti – nasmijat publiku. Kad god pričaš s curom, zadatak je svako malo joj razvući osmijeh po licu (osim kad igraš na sažaljenje). Svaka cura je ljepša kad se nasmiješi. Uostalom, 4 od 5 cura će reći da je humor najbitniji. Eto, otvoreno kažu: MORATE nas nasmijat. Imperativi = trema. Zato sam, kao što bih vjerojatno i prije stand-up nastupa, strusio par medica da se opustim.

Dogovor je bio na Strossu, pod kulom Lotrščak. Romantična lokacija, morate priznati. Tamo se zadnji put sastajala valjda Marija Jurić Zagorka sa svojim udvaračem. Nakon što je on, jasno, obznanio svoje namjere njenom ocu. Imao sam i cvjetić u ruci. Vrlo mali cvjetić; otrgnuo sam ga iz tegle koja je visila s ulične svjetiljke. Filmski ugođaj nadopunjavala je žena sa strojem za kokice akustički dizajniranim za tjeranje svih živih bića, od šišmiša do kitova.

Po bontonu, stigao sam 10 minuta ranije. Ona je po bontonu kasnila 15 minuta. 25 minuta je sasvim dovoljno za naviknuti se na cviljenje aparata za kokice koje čak i ima nešto simpatično u sebi. Tada je u bijeloj krinolini izašla iz uspinjače.

Okej, nije bila u krinolini, i došla je pješke. Ne znam ni kaj je krinolina.

Ipak smo odustali od Strossa i odlučili se za birc onkraj Kamenitih vrata.

Ona je htjela martini, dobila bacardi, ja nisam htio martini, dobio sam pivu i medicu.

Bla, bla – kaj radiš, di radiš – može medica? – vrtić, škola – može još jedna medica? – faks – ja bi dao otkaz – pišem doktorat da bi imala veću plaću – ja bi još dvije medice pliz – vjeruješ li u slučajnost? – koja ti je najbolja serija? – ja ću još jednu pivu, kaj ćeš ti? – ti si jarac, jelda? – ne vjerujem u horoskop – kak se prezivaš? – imam sina – !?!jel može boca medice? Ne, ne, daj travaricu – ja bi nekaj pojela – salata – kaj slušaš?

Traljavi rastanak kod garaže na Tuškancu. Ona s autom, ja s biciklom. Tak je to danas, Zagorka bi se šetuckala u krinolini po Griču, udvarač bi je zaogrnuo svojim sakoom, pred njenim ulazom bi bili za 15 minuta. Zagreb više nije tako mali, a i cure sada furaju svoje majice dugih rukava.

4 i pol sata. Stand-up komičari su sa svojih 15 minuta goli kurac naspram ovog.
- 12:19 - Stavi u košaricu (21) - Sadržaj košarice - Blagajna

15.07.2011., petak

Surfer

Neki dan sam jedrio na dasci!
I to mi je prvi put u životu da sam radio nešto kul.

Uvijek sam se bavio standardnim, dosadnim stvarima. Škola, veslanje, faks i sl. Da sam frajer ne bih ni išao na faks. Da je bar veslanje bilo ono s kajakom na divljim vodama, ali ne – ovo su oni netelevizični četverci, osmerci, koji izgledaju spori i za koje sve boli racku (jedino se pitaju kak im se to guzice miču napred-nazad).

I tako dok sam ja s lošom beatlesicom išao na dozlaboga dosadne treninge po Jarunu, kuleri su pred Mimarom skejtali, učili svirati gitare, tetovirali se, radili dredove, debatirali o anarhiji i sl.

No dobro, sad sam sa surfanjem „unutra“. (Iako to i nije baš surfanje, surfanje je ono na valovima, ali kao da je važno…)

Za osmi mjesec kupujem šarene bermude, havajsku košulju, puštam kosu; možda izraste duga, plava i kovrčava.

Sljedeće godine radim dredove, tetoviram si jedro na lijevu sisu (havajka se fura raskopčana, vidjet će se)… 2012-a je moja!
- 11:05 - Stavi u košaricu (3) - Sadržaj košarice - Blagajna

11.07.2011., ponedjeljak

Kajakaranje 2 (hepiend)

Nakon tjedan dana na Otoku shvatili smo da moramo ili odustati ili sniziti kriterije ili se raspitivati za nekretnine. S obzirom da na otoku sir košta više nego sama krava (koliko tek kakva kuća), a odustajati ne volimo, ostali su nam kriteriji.

Vjerojatno bi prezimili na otoku da se, nakon tri dana diskutiranja što zapravo pojam "karanje" obilježava i koga uključuje, nisam sjetio scene iz Torentea – slavnog detektiva, uzeo rolu papira, okrenuo se prema frendu i rekao: "ti meni, ja tebi, bez pederskih sranja".

Sljedeći dan, pazeći da nam se posramljeni pogledi ne susretnu, otisnuli smo se na pučinu... razmišljajući koliko bi Cedevita mogla koštati na sljedećem otoku i hoće li nam dva grumena zlata biti dovoljno ovaj put.
- 12:21 - Stavi u košaricu (1) - Sadržaj košarice - Blagajna

07.07.2011., četvrtak

Preambicionzno (kaja)karanje

Vidli frend i ja članak u novinama kak dva lika idu kajakom od Pule do Dubrovnika pa se zamislili: zakaj ne bi i mi..!

I krenuli pred pet dana. Al da ne bude prelako (svaka šuša može 40 km dnevno preveslat), rekli mi – svakih 50 km moramo karat.

Krenuli smo iz Pule pred 5 dana... nabrijani, napaljeni - cijeli svijet je naš - puni sendviča i kondoma...

Bonaca, idila... stigli lako do Unija...

...

I niš, to je to. Tu smo već 5 dana... izgleda da nećemo dalje tako skoro.

(do Unija je 40 km, a od tam u opsegu od 10 km su Srakane koje broje tri stanovnika i otočić Galijola s napuštenim svjetionikom)

Sljedeći put ćemo malo bolje birati trasu...

p.s. "Al nije ovdje tako loše; ima nekaj za pojest"... i nekaj za... ahm, samo za pojest.
- 01:51 - Stavi u košaricu (5) - Sadržaj košarice - Blagajna

< srpanj, 2011 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Loading

junac04 pri yahoo.com


- Tko je?
- Nitko, prijatelju, samo koraci u noći.

Koji smo kurac mi! Po nama se ništa neće zvati...

Tribuson


Nekad je jednostavnije odustati.

Iva


"Life," said Marvin dolefully, "loathe it or ignore it, you can't like it."

Douglas Adams

U komentarima trijumfirali:

Šima 2010./2011.
Šima i Ribac 2009./2010.
Šima i Ruska 2008./2009.
Smisaoživota42 2007./2008.
Bamby 2006./2007.

Do povećanja popularnosti i broja redovitih komentatora, tron drži Šima i natjecanja se neće niti održavati.

Razonoda i statistika






.