Naravno, nije dovoljno samo nasmijat curu. Treba je i oduševit. Svaka cura se oduševljava drugim stvarima. Oduševljenje prepoznajemo po: "Isuse!"
Različite stvari mogu izmamiti taj uzvik. Od fizičkih preko intelektualnih do emocionalnih. Velika kita, definirani trbušnjaci, krevet posut ružama, fina večera, dovršena rečenica, salto, premet strance, puni mjesec, zvijezda repatica, i sl. Kako tko što ima i kako se koja na što pali.
Dalmatinka s daita se oduševljava geografsko-urbanim lokacijama - trenutak kad skuži da je nešto negdje.
U Praškoj smo vidjeli tablu: "Hrvatski športski muzej".
- To je ovdje!? Isuse!
Na Gornjem gradu sam joj pokazao zgradu DHMZ-a.
- Isuse!
- A ovo ti je najmanji trg u gradu!
- Isuse!
Bili smo i na Hunjci. Kad je vidla tablu "Krapinsko-zagorska županija", koljena su joj počela klecati. "Isuse!"
Zato sam počeo proučavati povijest Zagreba i plan grada. Tko je u kojoj kući živio, u kojoj se rodio, gdje se koja bitka odigrala, gdje je bila koja granica, gdje je ovo, gdje je ono.
Već tri dana hodam po gradu, gledam gdje je koja galerija, pamtim sve table (baletne škole, odvjetničke urede, institute), zapisujem u tekicu... imam četiri tjedna, moram to iskoristit.
Prvo di je vodim nakon mora su kuće Hrvoja Hitreca i Dubravka Jelačića Bužimskog. Ako je to ne osvoji, poslije, kad padne mrak i zasja mjesec, furam je u Habdelićevu; kad joj pokažem di je Hrvatsko numizmatičko društvo, raspametit će se!
Post je objavljen 27.07.2011. u 10:27 sati.