Više ni konična rožnica nije što je nekad bila
|
Kako rekoh zadnji put, ženska mi dijagnosticirala keratokonus. Rekla je da je to vrlo rijekta bolest rožnice kojoj nikakve naočale ne mogu pomoći, već samo posebne kontakne leće (ili operativni zahvat). Kad mi doktor kaže rijekta bolest, zamislim si vjerojatnost 1:milijarda, eventualno 1:milijun, ali to mi je već donja granica "rijetkoga". Pritom zbog tog osjećaja posebnosti osjetim dozu ponosa, nekad čak i sreće. Napokon nešto s čime ću moć "pobjeđivat" u razgovorima o bolestima (bilo kojeg dijela tijela, pogotovo očiju). Nekad sam mislio da će mi takvu slavu donijeti astigmatizam, sve dok nisam skužio da to svaki drugi pizdek s naočalama ima. Keratokonus je morao biti taj adut iz rukava, baba na kralja, kula na lovca. Onda sam kužio da oni omjeri ipak nisu tako veliki, i da keratokonus svaki četvrti pizdek s lećama ima. Tako je ispalo da mi čovjek kojeg svaki dan vidim dijeli savjete, preporučuje doktoricu specijalisticu (doktorirala baš na toj bolesti) i sl. JA sam trebao biti taj koji će savjetovat, preporučivat, prepričavat svoja iskustva. I sad kurac, nit sam poseban, nit dobro vidim, još i leće moram nosit. Jedinu nadu mi daje samouka blogerska dijagnostičarka koja se slaže da bih vrlo vjerojatno mogao imati dijabetes. ___________________________________ Uglavnom, sad moram na neki pregled u KBC u neki poseban kabinet. U KBC (valjda odnedavno) imaju "centralni sistem naručivanja". Možeš se naručiti samo osobno, faxom ili e-mailom. Telefonom izričito nema naručivanja, možeš samo informacije dobiti. Sistem se zove centralni jer za sve odjele/kabinete se naručuje preko istog e-maila. Dakle, nema telefonom naručivanja - osobno, faxom ili mailom. I pošaljem mail, i kaj dobim nazad: "nazovite taj i taj broj i... naručite se!". |
