 Leslie Nielsen je umro pred dva dana. Ne znam jesam li to već rekao, ali upravo zbog njega sam počeo pisati blog. Kosio sam travu i razmišljao kak, da imam svoj blog, kak bi mogao napisati kolko mi je Leslie Nielsen super. |
|
Pred četiri mjeseca su nam pomakli radno vrijeme za pola sata ranije. Tri mjeseca i tri tjedna sam uredno kasnio 5-10 minuta. Branio sam se da ne mogu ja tako rano (8:00), da mi to nije prirodno, da ovo, da ono. Ovaj tjedan sam došao do kolosalnog otkrića - navio budilicu 15 minuta ranije. I vidi čuda... |
Jedna od omiljenih uredskih zanimacija dok razgovaram (uživo ili na telefon) mi je premetanje spajalica po rukama. Imam potrebu svaku spajalicu koja bespomoćno leži na stolu izvijati-savijati sve dok žica iz koje je napravljena ne postigne što ravniji oblik. Ili bar dok ne prestane nalikovati na spajalicu. Mislim da se radi o nekakvom podsvijesnom nagonu da izbavim spajalice iz sadašnjeg monotonog života i dam im drugu šansu, novi život. Nekad završe i kao kvazi-kreacije.   A nekad ispadne i idealan poklon kolegici za dan žena, kaj ne...  |
|
Imam jebačku ideju. Internet auti. Cijeli informatički svijet ide ka cloud computingu. Vaše hard diskove možete baciti kroz prozor. Htjeli vi to ili ne – sve će biti online: word dokumente ćete pisati online, excel tablice računati online, crtati online, uređivati slike online, sve, sve online… (sve to zapravo već i sad možete, ali za nekoliko godina to će vam biti i jedina opcija)… sve online i sve te dokumente ćete spremati online – na internet. I moći ćete im pristupiti otkud god želite, dok god ste online. Usporedno s kampanjom proboja cloud computinga, drugi ljudi se bave razvijanjem automatski navođenih automobila opremljenih vojskom senzora i softwarea. Vi sjednete, a auto sam prepoznaje semafore, crvena svjetla, pješačke prijelaze, pješake, bicikliste, prepreke, itd. Ja gledam još dalje u budućnost – kad se spomenute dvije grane dovoljno razviju, a zatim i spoje, dolazi nova era – Internet auti. Auti koji idu na Internet. Ako je itko dovoljno moćan (ili ako će itko BITI dovoljno moćan) da bi nadjačao naftno-benzinsko-plinske lobije, onda su to Microsoft, Apple, Google (i… Wikipedia, hahaha). Jer svi znamo da bi auti danas bez problema mogli ići na vodu ili zrak ili nešto slično. Kad-tad velika trojka će u apsolutnim razmjerima dovoljno ojačati, izbaciti naftaše iz igre, no umjesto benzina, uvjetovat će nam kretanje svojim softwareima i naravno – internetom. Svi auti će morati biti spojeni na Internet. Gore na nekakvom serveru, na satelitskoj real-time podlozi, nekakav algoritam će upravljati našim kretanjem; odabirati rute, izbjegavati gužve, prepreke, zaustavljati vozilo, pokretati. I to ne samo vašim kretanjem – simultano kretanjima svih pojedinaca, svih! Auti, motori, bicikli, pješaci – svi! Bit će opasno kretati se ikamo ako niste spojeni na Internet. Jer vas uređaji neće moći prepoznati na ulici. Biciklisti će morati imati posebne kacige s modemima, pješaci takve šilterice ili šešire. Audi će biti Microsoftov, BMW Macintosh, a Hyundai Linux. IE će bit brz na autocesti, Mozzilla po gradu, a Safari po makadamu. Kad vam neće ujutro upalit auto, nazvat ćete informatičku podršku. Vjerojatno ne ćete imati instaliranu zadnju verziju Flash playera ili Jave. Ili će vas IT djelatnik pitati: „Did you try turning it off and on again?“ (obožavateljima IT Crowda će ovo biti smješno). Možda na kraju, jednog dana – da ne moramo ko pješaci stalno nositi te modeme na kapama i sl. – možda nam ugrade nekakve čipove… tak da smo stalno spojeni na Internet i da satelit stalno zna di smo. Bit će super! |
|
Ne smijem ništa reći protiv žutog tiska. Jer moram priznati da uživam u mogućnosti da nekoliko puta dnevno mogu poklikati nekoliko foto-vijesti kak je nekoj ženskoj ispala bradavica, kak se ova sunča gola, kak ona i u 50-oj može tajice furati, kak ova ima ubojiti dekolte, kak ona ima dupe koje je zasjenilo i Kim Kardashian, ova se prošetala gradom u prekratkoj haljinici i sl... (Meni su zgodne Kardashianke, moram to ovdje naglasiti.) Puno mi je ljepše na takvim stvarima gubiti vrijeme... nego na dosadnim "ozbiljnim" vijestima ili uvijek jednim te istim sportskim ili možda na crnu kroniku - meni najbesmisleniju i najnepotrebniju novinarsku rubriku. Ako vijest/post ima fotki i iz naslova/linka se da naslutiti da ima veze s nekom ženskom - ja klikam. Jučer sam pogledao skoro cijelu epizodu Večere za 5 samo zato kaj se ovaj tjedan tamo natječe 5 manekenki. Nisam mogao prestati gledati, promijeniti program. A nije da su nešto svemirski zgodne. Normalna top-model ljepota. Mene je lako kupiti. (ženska je zapravo sasvim egzotičnu večericu napravila.) Hrvatski top model mi je utjelovljenje idealnog tv programa. Polugole klinke se prešetavaju i poziraju pred kamerama... a ja se ne moram osjećati perverzno jer to gledam... emitira se nedjeljom u 20h, možeš bez ikakvih neugodnosti gledati u društvu ukućana, sve legalno, jedva da i Crkva može naći neku zamjerku... Za mene je Top modelom televizija dosegnula vrhunac i ispunila svaki svoj smisao. (A pare stavljam na Andreu. Kaj vi velite?) |
 fotka preuzeta s danas.net.hr-a |
U starim filmovima ste na dva načina mogli prepoznati računovođu. Po bijelim navlakama na podlaktici i po šilterici. Poštari i bankari u vesternima su bili opremljeni istim rekvizitima. A moglo se naletiti i na novinare njujorških redakcija sličnog izgleda. Funkcija navlaka na podlakticama je jasna – da im se ne uprljaju rukavi od tinte.  Iako na ovih par slika se čini i da nemaju navlake na podlekticama, nego samo nekakvu podvezicu. Al zašto onda podvezica? Da im rukavi ne lamaću?  Misteriozno sve skupa. No šilterica me više interesira. Koja je poanta? Da im svjetlo lampe ne ide u oči? Čudno malo, u to vrijeme žarulje (ili petrolejke) pretpostavljam i nisu bile toliko žarke. Iako, istina, bile su niske, vjerojatno nije bilo stropnih lampi...  |
|
Naočale su mi na popravku. Nemam rezervne. Imam jedino stare s kojima vidim lošije nego bez. Jutros sam na posao vozio sa sunčanim (imaju dioptriju), a i sad u uredu svako malo posegnem za njima jer mi postane prenaporno za čitati bez. Shvatio sam da sam bez naočala zapravo nesposoban za rad. Bar ovaj rad koji obavljam. I da na svijetu ne postoje naočale - bio bih u invalidskoj penziji!! Ili bih bio prisiljen na prekvalifikaciju. Ne bi više bilo izigravanja intelektualnog birokrate - lopata i štihača bili bi moj život! Ili bih mogao biti nekakav trener, ili popravljati bicikle, ili tako nešto. I privatni život bi bio potpuno drugačiji. Nema više izigravanja blogera, scenariste, dizajnera fontova i svega ostalog što zapravo nisam. Jezike bih mogao učiti samo audio metodama. Ne bih mogao ni u kino, ni u kazalište (pogotovo na Kauboje)... Strašno zapravo. Iako ja ni nemam neku tak veliku dioptriju, vidim bez naočala. Ima ljudi kojima ni naočale ne pomažu... |
|
Slomila mi je naočale, a zatim i srce. Negdje između rekla je: "30, star si." "28!! A i živim s mamom." |
|
Skužio sam da u životu naizmjence prolazim kroz intelektualnu i fizičku fazu. Ko klinac sam čitao dosta, pisao glagoljicom, crtao stripove, prolazio s 5. Ali bio sam mršav, mlitav, bez imalo borbenog duha. Onda sam u srednjoj počeo puno trenirati, razvio se, ali prolazio jedva s 4, čitao jedino lektire, a i njih sam dosta preskakao. 10 godina je potrajala ta faza. Onda sam se kao apsolvent vratio zapostavljenom francuskom, paralelno nekako počeo sve više čitati, u isto to vrijeme i pisati blog - sve što me interesiralo je spadalo u intelektualnu domenu... ali, jasno, sportska figura je propadala. Sad, 4 godine kasnije, vidim simptome prelaska na fizičku fazu. Mislio sam u početku da nije to kraj intelektualne faze, da mogu uspješno balansirati između to dvoje, no ispada ipak suprotno. Na talijanski, kojeg sam još do ljeta vrlo entuzijastično učio, idem zapravo prek kurca. S knjigama se mučim, ne pomažu ni lake teme, uske stranice, velika slova, veliki proredi... Seinfelda i filozofiju čeka drugo produljenje u knjižnici, čak se i sa stripom borim (u jednoj mjeri i jer je na talijanskom)... Dok sam s druge strani u formi u kakvoj dugo nisam bio, mogu trčat, plivat, planinarit - skroz sam zadovoljan. I mislim da za mjesec dana, ili kad mi već istječe članstvo u knjižici, definitivno prelazim u sportsku fazu. Kolko će ona ovaj put potrajat, ne znam... Jedini cilj mi je izgubiti 10 kila. Ili ne baš 10, to bi možda bilo previše, 7 recimo. Do ljeta moram biti visok i zgodan. Siguran sam da sam već izgubio kilu-dvije... a zakleo bih se i da sam narastao par centimetara, sad sam ziher preko 185. Idem do 190. |
