Pametan lift
|
Neki dan sam bio u jednoj novoj, fensi zgradi. Na ulazu nema klasičnog popisa stanara sa zvoncem kraj svakog imena, već stoji displej s digitalnim imenikom, u hodniku se svjetlo pali preko senzora za pokret, klasičnog štekera ni nema. Lift isto vrlo sofisticirano izgleda i vozeći se u njemu samo sam čekao trenutak kad će na nekakvom displeju izbaciti moju težinu. I to zapravo uopće nije loša ideja – lift koji računa kolko imaš kila. On ionako mora računati da vidi je li teret prešao granicu. Možda i ne mora, ali ko da je problem ugraditi vagu. Nekad vas je četiri-pet s torbama pa ne znate smijete li svi u lift, jeste li prekoračili 400 kila ili niste. Korisno bi bilo da lift onda kaže kakvo je stanje, tko smije tko ne smije. Bilo bi fora da lift govori. To već ionako postoji, ženski glas izvještava: „doors closing, first floor, door opening…“ I da ima senzor pa ti u vožnji osim težine izmjeri i visinu pa odmah izbaci indeks tjelesne mase. Usput nešto i izkomentira: „Hm, 90 kila, 180 cm, ne mislite da ste radije trebali štengama?“ „Gospođo, s obzirom na vaš struk, mislim da ste do drugog kata mogli i pješke.“ „Ekipa, to vam je 55 kila previše, ili se po torbe vratite kasnije ili ti sa šeširom van.“ „How 'bout those Yankees last night?“ „Gospodična, od proljeća sve gore i gore, kad se zbroji 5 kila više. Nesretna ljubav? Kako god, dosta je bilo. Čekam vas na četvrtom pa ćemo od tamo zajedno do sedmog. Onda ćete mi sve ispričati.“ „Šiške? Lijepo. Khm, si možda za cugu kad mi završi smjena?" |
