15,3
|
Svako malo se netko (često neka blogerica) začudi kak to da ja nemam curu. Jer sam kao idealan, kompletan frajer: završio sam faks, radim, učim jezike, bavim se sportom, tu i tam odem u kazalište, kao zabavan sam i sl. I sad sam skužio da je upravo u tome problem – idealan sam. Preidealan. A to nikog ne privlači, idealno nije uzbudljivo. Ko sterilni uvjeti; da, nema bakterija, ali jebeš ti to. Znate kak kažu da je prošle godina prosječna najviša dnevna temperatura bila 15,3°C. No zapravo nijedan dan u godini nije najviša dnevna bila 15,3. Bila je ili 16 ili 15 ili 17,4 ili 22 ili 10 ili 30. 15,3 nikad. 15,3 smo dobili tek kad smo zbrojili sve temperature i podijelili s 365. To sam ja – aritmetička sredina, statistički podatak, idealna tekućina, knjiški primjer. Visok sam 183. Ni previsok, ni prenizak, srednje visine. Imam 90 kg. Malo previše, al ništa strašno, recimo u granicama normale. Kosu nemam ni dugu, ni kratku, srednje dužine. Nisam specijalno talentiran za ništa, ali nisam ni antitalent za išta. Nikad nisam pripadao nikakvoj supkulturi ili kako bi se to već nazvalo. Nisam bio panker, nisam bio šminker, nisam bio reper. Nikad nisam na nešto posebno brijao. Uvijek sam bio negdje između, u nekakvoj sredini, u neutralnom području. Ni vrit ni mimo. Ne volim artističke filmove, ali ne volim ni preholivudske. Ali volim holivudske; one koji traju koliko udžbenik kaže da je prosječno trajanje filma – oko 100 minuta, s hepiendom, u kojima nema prevelikih zvijezda i preodlične glumačke ekipe, ali u kojima glume Matt Dillon i Christina Appelgate, koji nisu bili hitovi, ako su uopće i u kinima bili. U osnovnoj sam prolazio s 5 (ko i većina), u srednjoj s 4 (ko i većina), na faksu s 3 (ko i većina), studirao sam koliko je i prosjek za moj faks. Radim od 8 do 16. Nemam ni veliku ni malu plaću. Prosječnu (još da nam nastave s tim kresanjem, doći ću točno na službeno prosječnu neto plaću). Spavam 8 sati. Nisam od onih koji mogu spavati 10, nisam ni od onih kojima je dosta 6. Točno 8 sati mi treba. Točno koliko literatura preporučuje. Gospodare Prstenova sam pročitao točno do pola druge knjige. Sad čitam Zločin i kaznu, pogodite di sam stao – na pola!  Ja sam tih 15,3°!! Nekakva anomalija; teoretski točan podatak, ali podatak koji se u prirodi ne susreće. |
