Slika 'prije'
|
Već dugo nismo rezimirali moj (imaginarni) ljubavni život. Kako smo na početku Ere Junca najavljene u prošlom postu, pravo je vrijeme da okinemo fotku 'prije' (fotka 'nakon' je naravno: krevet veliki, svilene plahte, proviruju dvije znojne glave, Kneginjica traži pljuge i upaljač, ja stavljam naočale na nos, na telki se Meg Ryan i Tom Hanks mimoilaze na neboderu u Seattleu). Situacija je relativno siromašna. Zaljubljen sam u samo 8 cura. S mojom efikasnošću, vjerojatnost govori da će se od 8 realizirati tek 0,55. Ako pridodamo korektivni koeficijent (jer ipak „dolazi moje vrijeme“) K=1,2 dolazimo do predviđene realizacije od 0,55×1,2=0,66. Možda do kraja posta ubacimo još koji koeficijent pa uspijemo doći do jedne CIJELE cure. U igri su sljedeće: dvije konstantne nesretne ljubavi mog života, jedna konstantna s bloga, druga varijabilna s bloga, Ona iz talijanskog, ona od koje sam broj pobrao prošli tjedan, nova mala s francuskog i friška ljubav iz firme. Od nesretnih naravno niš. Ove s bloga sve ovo moraju čitati, tako da su mi i tu šanse male, osim ako se ne sažale dovoljno. Ona iz talijanskog mi ne predaje talijanski, ali se pojavila na prošlom satu u ulozi promatračice (cura 23 godine ima! Ja mislio da je u najmanju ruku ko ja. Meni prekrasna s tim crnim podočnjacima, ali - kao i sve izrazito mog tipa – hladna ko led, bar na prvi dojam); ne pretjerano obećavajuća situacija. Ona od koje sam broj pobrao me odjebala. S malom s francuskog je još prerano. Ispada da je za kratkoročne planove u fokusu jedino ova s posla. Mislim da je vrijeme da iskoristim činjenicu da mi je 90% čitateljstva ženske populacije. Obično za svaku ljubavnu priču odaberem jednu savjetnicu. Ali sada nemam prostora za neuspjehe pa angažiram sve vas. Ako ste korisne koliko se nadam, mogu ubaciti koeficijent K'=1,3 s kojim se penjemo na vrtoglavih 0,66×1,4=0,92. Uz malo grubog zaokruživanja već smo skoro na 1,0. Dakle, prije sam je samo viđao u prolazu, zadnja dva tjedna smo se skompali, čak na ručak idemo zajedno, još tu i tamo usputno družimo... uglavnom, kaj sad? Vikend je tu, bilo bi idealno da se odemo negdje nacrvcati. Al to bi značilo da moramo zajedno ići van, a to mi je nekak prestresno; nemrem reć samo idemo cugat, moram smislit cjelokupni izlazak. Previše mi se to čini. Kava mi je pak debilna. Pogotovo petak-subota. Eventualno u nedjelju...pa ubacim kao neku šetnjicu, ovo-ono... Kino mi je izlazano. Kak vam se školski muzej čini? Stare torbe, oni remeni za knjige, pločice sa spužvicom...? Romantično, može se uklopit u šetnju, a nakon lako odemo na cugicu, pivicu... to čak prolazi i u petak, subotu, ne? |
