Zašto plaćamo vodu kad ona sama od sebe pada s neba?
|
Povod je Bablov post. Vrlo učestalo mišljenje kojem će se vjerojatno prikloniti i većina vas. Zašto moramo plaćati vodu kad je ona opće dobro, pada s neba sama od sebe, izvire iz tla? Povest će se diskusija na tu temu, sugovornicima će usta postati suha pa će skoknut do dućana i kupit si pola litre Jane za 5 kuna. Usput će u novinama pročitat da cijena vode skače za 10% i dodatno se zgrozit. (Uopće mi se neda ulazit u to kako su ljudi najosjetljiviji kada rastu cijene najjeftinijih proizvoda, npr. brašno, kruh, mlijeko.) Ovako, otprilike, prosječna cijena kubika vode u Hrvatskoj je 10 kuna. U Varaždinu je najskuplja (17 kn), u Zagrebu (11,85), a u nekim ruralnim područjima po 4 kune. Dakle, 1000 litara pitke vode za 10 kuna. Za 10 kn u dućanu dobite jedva 2 litre flaširane vode. Al to nikom nije strašno. Ne, onih 1000 litara za 10 kuna, to je „prestrašno!!“. Možemo reći i da telefone i mobitele plaćamo 500 kn mjesečno, dok je pet puta manja cifra za vodu – osnovni element života – „ravna krađi“. Ali s druge strane, baš zato što je voda osnovni element života, trebala bi biti besplatna svima. Što u početku, kad bijaše riječ, i bi. Jer voda stvarno pada s neba i izvire i teče po tlu. No, tu smo uletili mi pa sve redom zagadili tako da više nemamo kvalitetne alternative vodovodu. Kišnicu možeš piti još jedino na otocima. Kopat bunar u dvorištu se rijetko kome da. I onda nismo imali druge nego izmisliti vodovode. Koji, naravno, nisu besplatni. Voda negdje u podzemlju teče plitko, a negdje i duboko (po više stotina metara duboko). Do tam se trebaju izbušit zdenci. To košta. Duboki bunar i do pola milijuna kuna. Onda moraš stavit pumpu jer vodu treba dofurat do površine. I pumpa košta. U stotinama tisuća kuna. Pumpa radi svaki dan po nekoliko sati (negdje 2 sata, negdje 3, negdje 8, negdje valjda i više). I to košta (struja). Onda moraš izgradit vodospremu (da bi uštedio na radu pumpe). Vodosprema košta. Nekoliko milijuna kuna. Onda moraš izgradit sve te cjevovode koje spajaju crpilište s vodospremom pa vodospremu s krajnjih korisnikom. Ti cjevovodi isto koštaju. Ajmo reć 300 kuna po metru. A cjevovodi su dugi kilometrima. Kad se sve to zbroji, nadam se da vidite da to dosta košta. I treba cijeli taj sustav održavati (tu i tamo promijeniti pumpe i slično). Zato platimo 10 kuna. Holding si uzme dio, a dio proslijedi Hravsktim vdoama. Ali nije ni to sve! Jer Vdoe će vam naplatiti i slivne vode iako ste vi na nekakvom otoku gdje nema k od kanalizacije i čim tri kapi kiše padnu vama se voda slijeva s brda i pod kuhinjskim prozorom odjednom vam teče nabujala Amazona. To s jedne strane i nije baš korektno (nek onda uvedu i porez na zrak pa smo mirni), ali kaj sad; ima podosta ljudi kojima pitka voda još uvijek ne teče iz pipe, a na nju imaju pravo isto koliko i vi. Valjda je red da i njima izgradimo cijeli vodoopskrbni sustav opisan par redova gore. A to košta. Kao i kanalizacija koju je isto poželjno izgraditi (koja je još i puno skuplja od vodoopskrbe). I zato moramo plaćati sve te gluposti. Ako bi išta trebalo, to je povećati cijenu vode da je ne trošimo tako olako. Ne raste voda na drvu! Zato zatvorite pipu dok se sapunate, šamponirate, četkate si zube i seksate dok se tuširate! Radije pišajte dok se tuširate!! Da uštedite vodu iz kotlića!! Ja bi, ali tuš-odvod mi nije preveć efikasan pa nije baš ukusno. Iako kažu da je pišalina najčistija tekućina! Manje bakterija i od krvi i od sline. A ljubili se bi stalno. Da pišate jedni po drugima, svijet bi bio čišći!! |
