Pekmez-marmelada-džem
|
Vidim da je tema dosta pažnje privukla u prethodnom postu. Pa onda da riješimo to pitanje jednom za svagda. Egzaktni odgovor potražio sam u alfi i omegi domaćeg kulinarstva: Mira Vučetić, „Zlatna knjiga kuharstva“ (popularno „Vučetička“). Za džem smo uglavnom svi bili u pravu; sadrži komade voća. (...) Džem je englesko jelo, koje se danas i kod nas mnogo priređuje i servira uz čaj. Za džem se voće dobro opere i očisti. Jedno se voće ostavi cijelo, drugo se razdijeli na komadiće, a neko, opet, samo raspolovi i izvade koštice. (...) Za džem ne smije voće biti prezrelo, jer se u džemu moraju razaznavati pojedini komadići voća. Za pekmez i marmeladu vrijedi sljedeće. Ako se mesnato usplođe nekoga voća kuha tako dugo dok ne postane mekano da se može pasirati, onda se to zove voćna mezga, koja se može kuhati tako dugo dok se voda ispari, a od mezge postane gusta smjesa koju zovemo pekmez. Kuhamo li voćnu mezgu sa šećerom, brže se zgusne, a zove se marmelada. Pekmezi se moraju kuhati gusto dok se sva voda ne ispari, jer se inače od vlage brzo kvare. Kod marmelade to nije potrebno, jer šećer koji se dodaje djeluje antiseptično. (...) Sad znamo sve. Više nema nedoumica. Ne preostaje mi ništa drugo nego zaželjeti vam dobar tek. U slast!
Lijevo je, dakle, džem, a desno... pekmez ili marmelada! |
