Prvi put sunčane stavim i odmah na Lily Allen naletim!
|
Kupio sam sunčane kako sam i najavio. Mali je problem kaj ne mogu nositi dioptrijske naočale zajedno sa sunčanim. A s nošenjem leća, znamo, imam laganih poteškoća (nisam kasnije ni pokušavao s njima; ko Kishonovoj ženi kad su jednog dana same od sebe izletjele kroz prozor, meni stoje u ormariću). Tako da sunčane mogu samo u rijetkim prilikam nositi (kad mi dobar vid nije nužan). Danas se ukazala prva prava prilika kad sam morao u dućan. Važno je reći da nemam nikakvog iskustva sa nošenjem sunčanih. Pa sam u dućanu imao osjećaj da me nitko ne prepoznaje (ko dijete kad pokri oči pa misli da je nevidljivo). Mislio sam da je potpuno nepotrebno ikoga pozdravljati kad ionako neće znati tko sam. Al susjeda ipak jesam. No mislim da je samo odglumio da me prepoznao i iz čiste kurtoazije pitao kako sam, kako svi doma, sestra, teta, stric... čista slučajnost. Žena za „kruhom“ očito nije imala pojma da sam to ja kad mi je spustila da tu nije sunce, kaj će mi naočale, gle, čak i klima puše. (Uvijek mi za tim „kruhom“ spuste, prošli put mi je ona druga rekla da sam debel.) Inače, Lily Allen je bila u redu ispred mene. Crna kosa do iznad ramena, šiškice, klasične rejbanke, haljina ona bez naramenica, blijedo lice. Malo mi je bilo sumnjivo da na tečnom hrvatskom naručuje dvajst deka nareska, al previše sam bio zaokupljem dilemom dal da je pitam da mi nekaj otpjeva ili da ja njoj otpjevam svoju verziju „LDN“ pa mi kaže kak joj se čini. |
