Kakav je to novi film Miloša Formana!?
Naletih na kratku najavu novog filma Miloša Formana. Veli: „ (...) potresna ljudska drama u formi mjuzikla o dvojici mladića koji, poštujući posljednju želju svoga oca, nose njegov pepeo na vrh Himalaja. Nažalost kako nijedan od njih nema iskustva u planinarenju niti opreme za planinarenje već se u prvoj etapi penjanja smrznu i umru.“* * Podsjetilo me ovo na ono novinarsko sumiranje Gospodara prstenova: „Hodali su, hodali, i na kraju bacili prsten u vatru.“ Ne mogu se pomiriti s ovakvim zapletom. Pa koliko ti likovi glupi moraju biti da zbog nečije posljednje želje, i sami poginu!? Ajde da je želja još konkretna (ubiti nekoga, naći blago, ne znam ni sam), ali ne! Ovdje je u pitanju prosipanje pepela!!! A koliko tek glupi moraju biti da na vrh Himalaje krenu bez ikakve planinarske opreme!? Još kužim da krenu bez planinarskog iskustva; nošeni 'višim' motivom lako improviziraju, al bez opreme... piše da su se smrznuli, nadam se da su barem plamenik i kakvu deku imali... Da se radi o potresnoj ljudskoj drami vjerujem, sigurno razglabaju o osjećajima, bitku, unutarnjim borbama, sjećanjima i sličnim pizdarijama koje dosadan film čine ozbiljnim (pa na kraju i kvalitetnim). Ali mjuzikl mi se nikako tu ne uklapa! Još bih razumio da njihov podvig napreduje pa svaku etapu proslave prigodnim plesom i veselom melodijom na nekakvom snijegom okupanom vidikovcu s pogledom na Indijski ocean. Ali ovi tulipani ni prvu etapu nisu završili!!! I di sad i zakaj oni imaju plesati!? Jedinu nadu cijelom filmu daje solucija da su možda morali prije puta dignuti kredit (za platit avion, plamenik). Jer svaki mjuzikl koji drži do sebe sadrži scenu kad likovi dođu u banku pa usred razgovora sa ženskom na šalteru počnu pjevat, plesat... ubrzo im se priključe i svi nazočni činovnici koji, skup s onima koji u redu čekaju, nakon četiri takta već sve riječi i korake znaju, pa svi zajedno skladno u ritmu kišobrane otvaraju, po šalterima skaču, jedni druge preskaču i po lusterima se vješaju. Tak mjuzikl mora izgledati! Jeb'o me pas ak neću pogledati taj film kad dođe! Sjetih se sad i filma s uvjerljivo najdosadnijim scenarijem ikad. Muž i žena kao turisti rone, nakon nekog vremena izrone, čekaju da brodić dođe po njih, no brodić na njih zaboravio i otplovio na drugu stranu. I njih dvoje usred oceana plutaju. I tako cijeli film. Plutaju. Što film više odmiče to imaju manje snage, to manje pričaju (a i kad su pričali puno, nisu niš pametnog rekli). Pred kraj ovog požderu morski psi. Ona ostane sama. Ni dijaloga više nema. Čak ni monologa. Praktički je onesvještena, spava. I sve to popraćeno s dvije kamere. Jedna s dva metra udaljenosti, druga s deset (da možemo ajkule vidjeti). Pardon, ima i treća - svako malo s pogledom ispod vode. I tako 80 od 85 minuta filma. Samo kaj me tu ipak zanimalo kak će završiti, a kod ovog navodnog mjuzikla kraj već znam. Al moram ga pogledati! |