Kriza medija (zdravog razuma)
|
Kolika je ta kriza uznapredovala jasno se moglo vidjeti jučer. Čovjek se u Dubravi spotakne, padne, lupi glavom, a na vijestima (Hrvatski radio) kažu: „...ne zna se radi li se o ubojstvu vatrenim oružjem ili prirodnoj smrti...“. I to je još, koliko sam čuo, blaža varijanta. Ovo vam je otprilike kao da pilot u avionu putnicima iz čistog mira kaže: „Nismo sigurni radi li se o turbulenciji ili su nam motori otkazali. Ali bomba nije u avionu. Avion nije otet.“ I naravno da onda svi trube o sigurnosti u gradu, iseljavanju, pancirkama i sl. Ak vas baš zanima, neki dan sam prolistao Večernjak od 31.7.1997. (Dinamo-Partizan 5:0, zato ga čuvam) i u Crnoj kronici uredno nađem par ubojstva i pokušaj ubojstva. Samo što je o tome tada pisala samo Crna kronika (koja je bila sporedna rubrika; tamo negdje iza Sporta. Prve stranice bile su zaokupirane politikom, mirnom reintegracijom Podunavlja i sl.), i nije bilo ni interneta, ni toliko reportera na mjestu događaja pa bismo o tome doznali (ako uopće čitamo Crnu kroniku) tek sljedeći dan samo iz novina kada bi se prašina već slegla. Sad se poklopi nekoliko takvih nemilih događaja u par tjedana, odmah smak svijeta. No, pisali su već i drugi blogeri na tu temu pa nema potrebe da i ja istu razlažem (iako donekle jesam). Nastavio bih s tim famoznim reporterima s mjesta događaja. Komercijalne televizije morale konkurirati državnoj pa se ugledale na vijesti kakve smo znali vidjeti u američkim filmovima i serijama. Već zadnjih par godina za svaku glupost imamo reportera koji se s lica mjesta uživo javlja u eter. Pa smo tako mogli vidjeti uglavnom novinare Nove TV i RTL-a kako u 10 navečer stoje pred zgradom SDP-a ili HDZ-a i prepričavaju što se u toj zgradi (već gotovo potpuno pogašenih svjetala) dogodilo tokom dana. Vremenom je to pokupio i HRT, a napredak je očit jer, evo, sinoć u 15 do 10, novinar nas uživo, tamo negdje s granice s Mađarskom, izvještava o otvaranju autoceste koje se desilo negdje oko podneva. Još malo pa ćemo uživo, s kamerom iz helikoptera, pratiti potjeru nekakve Thelme i Louis na potezu Kutina-Novska. Nova će otvoriti drugi kanal ili će nas o tome izvještavati na najavljenom HTV 3 između utakmica. A ni ti famozni američki novinari mi nisu jasni. Doduše, ne mogu suditi o vijestima CNN-a ili tko već tamo slovi kao ozbiljan, nego samo na temelju naslova (i slika) koje susretnem u našim novinama, na našim portalima ili vidim dok na Yahoo-u provjeravam mail. Oni (pa i mi) godinu dana detaljno prate unutarstranačke izbore (Hillary ili Obama, znači, nešto kao Antunovićka ili Milanović), a kad se oni napokon okončaju, reda radi poprate koju debatu kandidata, ali na kraju ispadne da ti predsjednički kandidati i nisu toliko bitni koliko smo mislili. Potpredsjednički kandidati su još bitniji. Zato valjda dva zadnja mjeseca kampanje slušamo samo o Sari Palin. Gotovo da više o njoj znam nego o onom McCainu, pa skoro i Obami. Onda će taj Obama ili ta Sarah (Večernjakova anketa među Hrvatima kaže Obama) doći u Hrvatsku pa ćemo o tome trubiti 2 mjeseca. Posjetit će i Sloveniju. I tome ćemo se diviti. Ne toliko koliko se divimo britanskoj kraljici i njenom mužu koji nedaleko od Ljubljane gledaju konje, ali divit ćemo se. P.S. večeras eksplozija, ubojstvo. Je li nam zbilja trebala jeziva slika uživo (popraćena konfuznim ženskim glasom) iz mračnog fatalnog dvorišta samo sat vremena nakon eksplozije? Koja je poanta? Normalno da takve stvari nelagodu izazivaju. A nelagoda se lako u strah pretvori, strah u paniku... Protok informacija je prebrz. |
