Ljetno javljanje
|
Ipak sam našao internet na otoku (kojem i dalje tajim ime)! Za divno čudo, ima interneta i u mjesnoj knjižnici; 30 lipa po minuti, članovi 20 lipa (ja naravno nisam član, zadnja knjiga koju sam pročitao po ljeti je bila Družba Pere Kvržice pred 5 godina, a kako nema Družbe Pere Kvržice 2, vjerojatno nikad neću drugu knjigu ni pokušati pročitati na moru)…. No, u knjižnici mi se stalno netko prešetava iza leđa pa nemrem niš napisati u miru….al sam zato uspio nažicati malo privatnog interneta da vam se ipak javim bar na kratko. Jednostavno nisam mogao ostati ravnodušan na nekoliko „kako ćemo mi bez Junca mjesec i pol!?“…. zato sam ipak odlučio žrtvovati ovih nekoliko trenutaka ljenčarenja pod suncem…. A žrtvuju se bogme i mnogobrojne talijanke, njemice, slovenke i mađarice koji su upravo u ovim trenucima uskraćene pogleda na moje nevjerojatno zgodno seksipilno atletski građeno tijelo obasjano suncem (makar je danas malo oblačno i pada nekakva kišica….al zgodan sam ja i kad nema sunca)…. Uživam. Samo mi se čini da će mi nakon ljeta trebati bar 2 tjedna poštenog odmora jer je ovdje tempo ubitačan. Predvečer nogomet, navečer vaterpolo pod reflektorima, a kad se doda i popodnevno kupanje koje se pretvori u sat i pol neobaveznog vaterpolo treninga, imam osjećaj k'o da sam na nekakvim pripremama…. I onda nakon svega toga još popij i koju pivicu, zapjevaj, radi budalu od sebe…. Kažem vam, mrtav sam umoran! Još se ovih dana uređuje i teren za odbojku…. Nemam pojma kak ću to sve stići, neću imat vremena ni za ručak, ni za večeru…. A priča se da će slijedeće godine i košarku sredit…. Al vaterpolo mi se ipak najviše sviđa, pogotovo pod reflektorima. Ne vidi se baš najbolje, al moram priznat da sam si jako važan kad si navučem onu pravu vaterpolo kapicu, pa kad se slikamo, pa kad se skupi publika, pa sudac sa žviždaljkom i zastavicom….pa još kad zabim neku golčinu pa publika podivlja, a curice vrište („Junac, ženi me!“ i sl.)…. Osim pozitivnim omjerom pobjeda i poraza u vaterpolu moram se pohvaliti i osvojenim turnirom u nogometu, a mom golu u finalu ću već jednom prilikom posvetiti i cijeli post…. Možda vam je zanimljiv podatak da su naša 4 (od ukupnih 7) gola dale cure. Inače, fora je u tom da svaka ekipa mora na terenu imat bar 2 ženske. A neke cure stvarno znaju odigrat…. I tako vam je to, osim nabrojenog, ostatak dana prolazi malo pod suncem, a više u potrazi za hladom koja na kraju završi Unom i svađom oko toga tko je prije viknuo „Uno!“ i je li uzvik bio prije ili nakon što je karta pala na stol…. Ste primjetili kak svake godine svi prigovaraju kak „ove godine ima nevjerojatno puno komaraca“? Al baš svake godine. I svi se čudom čude. Mene nikad ne pikaju ti komarci. Ak me pikne 3 komarca cijelo ljeto…. To je zato kaj se ne tuširam nakon svakog kupanja u moru. I zato kaj pijem kišnicu. Nikak nemrem shvatit to tuširanje u slatkoj vodi svaki dan…. Kak mene nikad ne smeta sol? Ak vas baš zanima, u 2 i pol tjedna sam se dvaput otuširao u slatkoj vodi…. I još možda koji put samo bacio kantu vode na sebe…. Da, nemamo ovdje kupaonu, a već davno sam odustao od onih glupih malih solarnih tuševa kaj se objese pa sunce grije vodu i sličnih patenata. Ja si fino napunim kantu i rajnglicom se polijevam, i na kraju samo hitim cijelu kantu prek sebe…. I baš mi se sviđa…. Divlje…. A npr. zahod mi je bliži susjedu neg meni. Taman ispod njegovog prozora. Al je zato to zahod s najduljim pogledom! Čak 40 metara! Kenjam i ak nema kaj za čitat, otvorim si vrata i fino gledam kaj se dešava u frendovom dvorištu…. Uživancija! Kolko je ovaj otok daleko od civilizacije potvrđuju i radna vremena dućana, pekare, pošte i sl. No, vrhunac ove godine suvereno drži knjižnica; ponedjeljak i četvrtak od 10 do 12. Bez komentara. Mislim da je ovo čist dost za ljetni post. O ljubavnim pothvatima i tome kako sam zaveo norvešku princezu i ljubovao s luksemburškom kneginjom, kad se vratim. Do tada vas pozdravljam! Uživajte i kuhajte kompot! I zalijevajte cvijeće! |
