|
Dok ovo čitate, ja sam već na moru, ili kraj mora, uglavnom, u blizini mora.... Otok, medijska izolacija, novina tamo nema, telefoni su rijetki, internet još rijeđi.... tako da me nema na ovim prostorima negdje do kraja osmog.... Do tada uživajte i naučite kuhat kompote! |
|
* Staša *  * 21. 11. 1980. - 16. 7. 1999. * |
|
Najgore mi je dok sam sâm doma kaj moram zalijevat cvijeće. Svaki put kad se čujem s mamom, pita jel sam zalio cvijeće. Ovih dana se izvlačim na kišu. Al zato svaki put napomene i kak posebno moram zaliti one tegle pod balkonom jer na njih baš ne pada kiša.... i onu ružu između ona dva grma jer ni ona nije baš izložena kiši (zbog ona dva grma, naravno).... i nek porežem ruže.... Al tak mi se neda to zalijevati.... Imamo cvijeća k'o u priči.... Stara je inače poludila za tim cvijećem zadnjih godina. Stalno je u vrtu pa kopa, sadi novo, presađuje staro sim, pa tam, pa sim, pa tam.... Pa se stalno divi kak krasno cvate.... pa se i ja moram divit.... Jedva i na more ode jer kak bu ona bez svog cvijeća.... Svake godine ga je sve više i više. Samo se proširuje.... Stalno pogušavam progurat teoriju da smo razmazili cvijeće sa svim tim silnim zalijevanjem i kak ne bi trebali tolko zalijevat pa bi se možda cvijeće naviklo i na manje vlage.... pokušavam i s prirodnom selekcijom odnosno kak biljka možda ne bi ni trebala ovdje obitavat ako se ne može prilagodit staništu i klimi.... No, ne uspijeva mi; hortenzije su osjetljive na vlagu i moraju se zalijevati! I k'o da mi ni svo to naše cvijeće nije dovoljno, još je i susjeda nekam otputovala, a kak nema moje stare, sad moram i kod susjede zalijevat! Svaka tri dana.... Za nagradu ću dobit švicarsku čokoladu. A ta susjeda ima stan iznad svoje sestre (koja bi se prije mogla nazvat bakicom) koju sam baš jučer sreo pri svojoj nakani da pošteno zaradim tu pišljivu švicarsku čokoladu (makar sam zadnji put bio prije tjedan dana, al dobro, preživjelo je cvijeće) pa sam joj morao 10 minuta pokazivati ključeve i uvjeravati ju da ja nisam nikakav lopov neg da sam samo došao zaliti cvijeće, i da sam ja sin od moje mame koja inače zalijeva, ali je ona sad na moru pa je susjeda zamolila mene da ja (i obećala mi švicarsku čokoladu!).... jedva je povjerovala.... slobodno zalih cvijeće.... No, mene sad muči jedna druga stvar. Kaj ak sad netko provali u taj stan? Ja imam ključeve i ak nema nikakvih znakova provale ili ak ja slučajno ostavim otvorena vrata balkona (koja mi i ne djeluju baš nešto sigurno), ja sam glavni krivac! I niš od švicarske čokolade!!!! Al zakaj ljudi kad ostare polude za cvijećem? I onda odu na more? A cvijeće se treba zalijevati! Svaka dva-tri dana! I ne odozgora po lišću! Pri dnu stabljike! I ruže se trebaju porezati kad ocvatu! |
|
Nikak da napišem post. Ovaj tjedan svaki dan krenem pisat i nede pa nede. Čak sam i napisao post u ponedjeljak i skoro ga objavio i time oborio dan prije postavljeni rekord, no nisam bio zadovoljan napisanim pa od svega niš.... A pisao sam vam malo o zalijevanju cvijeća, pa sam vam se ispričao za onaj lanac sreće (koji je prijevara, al ak netko dobije onaj kad se mora stisnut Caps Lock, nek mi ga samo proslijedi da i njega isprobam, hihihihi), pa sam pričao o onom doktoru Ozu koji je bio u gostima kod svaki put sve mršavije Oprah i koji prodaje foru kak je cijeli ključ zdravlja širina struka (ja sam 4 cm u propasti). Vidi se da je šarlatan čim dolazi u emisiju u kuti, k'o da bu tam operirao.... I malo sam se još čudio kak si je ta Oprah sa svima živima dobra, najbolja, sa svima se grli, ljubi i sl. Ma općenito mi ide na živce svo to olako grljenje.... Mislim da se ja ne znam grliti. Ni ne grlim se puno. A nije baš ni da puno iskazujem emocije sličnim gestama....uglavnom samo na rastancima i sastancima tj. dolascima. S muškima je to uglavnom samo rukovanje, dok s curama postoje tri načina (ovisno o prisnosti): - rukovanje i pusa desno, pusa lijevo - hvatanje za ramena-nadlaktice, pusa desno, pusa lijevo - zagrljaj i eventualno pusa desno, pusa lijevo. Uvijek me muči to grljenje. Nikad ne znam gdje bi s rukama; mogu ili primit za struk ili nekam iza.... al uvijek ste mi vi ženske nekak premale pa vas prelagano obuhvatim. Uvijek mi ostane viška 20 cm svake ruke. Ne smijem s rukama prenisko da ne ispadne da hvatam za dupe, a visoko mi baš ne paše.... pa se nađem negdje na sredini leđa, više prema dolje, ali ni onda nikad ne znam jel bih trebao onak trljati ruke, tapšati ili ih samo mirno držati.... ma prekomplicirano mi je to sve.... Volim glupe filmove. Evo sad sam baš pogledao kraj nekog filma (čekam da se teletekst izvrti....Jadni Joe je naslov).... nemam pojma o čem se radilo u filmu, al klinac na kraju kazališne predstave zabio koš, klinka sva sretna (valjda je redateljka) sa cvijećem u ruci, klanjaju se, njen stari se poljubi s onom ženskom kaj je glumila u Edu, svi se smiju, svi su radosni, sretni.... „happy end“!!! ne znam.... al i ja sam sretan.... Ma bolji su mi takvi filmovi, neg oni ozbiljni, dobri, tužni, koji te navode na razmišljanja, nakon kojih se osjećam iscrpljeno k'o da sam uzvodno preplivao Nil.... i nije mi jasno tko želi snimiti film s tužnim završetkom! Pa film je jedinstvena prilika da se sve posloži kak u stvarnom životu nikad ne bi; nakon brojnih peripetija i skinutih skalpova Loosica mi priznaje da me nikad nije prestala čitati i da me voli još i više i da mi želi roditi djecu, ja se slamam i opraštam joj sve i.... „živjeli smo sretno do kraja života“. Kaj nije glupo da pogledam film i nakon njega plačem!? Želim pogledat film da se oraspoložim, razveselim. Zato valjda ni ne gledam previše filmove. Imam ih doma hrpu, al svi neki dobri i nikak da se prisilim pogledat. Neda mi se pamtit pojedinosti s početka da bih mogao razumijeti kraj, povezivat događaje, pratit tko je kog prevario, tko je kome brat, sestra, sestrična, maćeha.... Dajte mi rađe Chevy Chasea, Brandona Frasera, Leslie Nielsena, Mr. Beana (još nisam pogledao ovaj novi), vodite me na praznike u Europu, Vegas, Disneyland, Pariz ili Egipat i nasmijte! S nestrpljenjem čekam Goli pištolj 2! Možda ni ovaj post nije bolji od onog neobjavljenog, al kaj sad, preživjet ćete.... Grlim vas! |
|
Upravo svjedočite obaranju mog osobnog rekorda u postovima za redom. Ovo je moj treći u tri dana! Ne znam što se to desilo, ali izgleda da ste mi toliko dragi da vam jednostavno moram ispričati sve što mi je na pameti! Zato možda ovaj blog i poprima dnevničku formu, ali za takve zaključke je prerano.... vidjet ćemo.... danas sam gledao Oprah tak da naslućujem i sutrašnji post te ponovno obaranje upravo postavljenog rekorda.... Vjenčanje je bilo lijepo.... Mislim da sam mladenki buljio u sise. Dobro, ne baš buljio, ali.... uglavnom, rekao sam joj da dobro izgleda i pritom je odmjerio od glave do pete s tim da sam se možda trenutak previše zadržao na dekolteu.... no, možda je u tom trenutku i mladoženja buljio u dekolte frendice koja je s njim pričala, pa samo kvit. A nisu tad još ni bili vjenčani.... A i vi ženske s tim dekolteima.... meni nikad nije jasno; jel mi vama smijemo škicat cicke ili je to krajnje nepristojno? Naravno, govorim o diskretnom škicanju koje vi, kolko se god mi trudimo i suzdržavamo, uvijek skužite. Mislim, ako se već razgolitite, znači da želite nekaj pokazati.... ili vam je samo vruće? al baš da vam je vruće povrh cica....hm.... Što se čaganja tiče, nisam bio daleko od jučerašnjeg plana.... na kraju nije bilo ni tanga ni rumbe ni charlstona, ali sam sâm sebe iznenadio pokretima akrobatskog rock'n'rolla.... Ne morate se brinuti, nitko nije bio ozlijeđen. Prežderavanje je bilo umjereno. U okvirima prefiksa "pre". Nisam imao pojma da mogu pojest 5 poštena obroka u samo jednoj noći.... sam se sebi divim! Žensku publiku možda zanimaju odjevne kombinacije mladenke i ostalih uzvanica, ali valjda ste shvatili da mi muški ne obraćamo pozornost na te stvari jer gledamo samo nepokrivene djielove tijela, a ukoliko i gledamo pokrivene, ne gledamo tkaninu, već uglavnom vizualiziramo ono ispod.... Sada je i službeno moja reputacija senzualnog romantičara srušena.... ******************** Ne znam kaj je to u zraku, ali sad odjednom svi blogeri poznaju Loosicu! Ova s njom ide na faks, ovaj je zna s lidrana (i ovih dana mi pokušava dogovoriti spoj), ovom je skoro postala kolegica.... (Zadnja informacija se još i skrivala od mene.... Ne znam kako da reagiram na taj čin veleizdaje.... podsjeća me to na ono kad je kokoš zakukurikala 3 puta.... pardon, pijetao.) Gdje ste svi bili pred pola godine!?! Izgleda da sam se kretao krivim blog-krugovima.... Od onih koji su me čitali u ta vremena, nitko nikad prije nije ni čuo za nju....Sve sam im morao crtati i objašnjavati. Al dobro, zato sad cijelu priču pjevaju k'o pjesmicu.... Još sam nekaj htio reći, al ne znam više kaj jer je upravo Leslie Nielsen obrisao Gorbačovu fleku s glave! Odoh gledat Goli pištolj!  |
