eh saznala
15.12.2025., ponedjeljak
nađilo
|
uh.....sanjam ja babu vangu i ona će ti u snu meni: .... ma slušaj ćerce. nemoš ti sam tako do mene. s neba pa u rebra. nisam ja tu da rješavam tvoj džumbus. nego, vako ćemo. ti radi to što radiš, nako kako to radiš. a kast će samo, jel ja to stvarno trebam pogledat, il je bolje da ti progledaš. bome…dalo mi misliti. šta ja to radim i kako radim. okay. da sve što radim valja, ne bi mi ni trebalo do nje. na njezino “gledanje”. ajaooj, kako me samo nadžak-baba u tom snu prožela i prožežla ništa joj pogled onako prazan i opak nije omelo... a ono, ajd nek i ja progledam pa nek džumbusa nestane i mozgam i mozgam pa domozgam naravno, ženski, odem u kupovinu. i gle, kupim novi jastuk, nekih čudnih dimenzija i jastučnicu baš za njega, eno je, jedina čekala tamo, s otisnutim zlatnim sazviježđima na crnoplavoj pamučnoj tkanini. i otada svake noći položim lice na neki novi dio jastuka, i mantram, nekad sanjivo, nekad nestrpljivo, nekad tužno, nekad bijesno, nekad radosno, nekad glasno, nekad iz navike, nekad strasno: hajde, zvijezde, zvjezdice, sestrice daleke, pomozite, šapnite, zazovite, posvijetlite, prikažite... gdje to divani i gdje derneči taj moj nađilo, gdje luta jadan, zabludio svoj a nepotpun, ma sigurno i on jednako žudi za mnom, samo to još ne zna. hajte zvjezdice, ma hajde nađilo, mamicu mu poljubim, hajde, probudi se, pokreni se, potrudi se malo i ti dok te još čekam :D |
14.12.2025., nedjelja
cimetasto
|
https://voca.ro/13Cl2Qf1naxD |
13.12.2025., subota
obećanje
|
zato sam s emocijama kad me već pitate kao sa susjedom s trećeg kata ne razgovaramo od proljeća ma molim vas lijepo pa te bi moje emocije da ih hoću poslušati da im pustim na volju samo stajale ukočeno i tužno kao rode na vrhu stupova bez gnijezda što ih oluja progutala odhujala ma kad bolje razmislim te moje emocije pa to je prava peta kolona koja čuči u mojim njedrima optužuje u mojim suzama prokazuje u mojim vjeđama tumara mojim mislima salutira u mojim bedrima ali jedan od ovih dana tako ću se lako ću se obračunati s njima, samo gledajte |
11.12.2025., četvrtak
često
|
često riječi neke nepoznate budu kao da egzotične leptire srećem po prvi puta u nekim dalekim krajevima iza svih planina što postoje jer znanje moje je malo jedino znam nesto o početku i o kraju a ovo između što je ljudska sudba oblikovala to i ne poznam previše sudbina je lijepa i promjenjiva je mada ona misli da je stalna ona, tješi se |
10.12.2025., srijeda
oo donnaaa
|
da i da, pa zar doista postoji i ne? komunikacija. igra. bitka. donna ludens. dona narrans. ma zašto ne i donna criminale (u pravu su i huizinga, i fisher, a bogme i lombroso) ali tek donna fatale dolazi do glave. noge? noge šetaju i ponekad samo smetaju. a gdje da ih žena muškarcu stavi kad mu jako zazuji u glavi? |
09.12.2025., utorak
homage paulu watzlawicku
|
pozivam sve odbjegle nevjeste plesačice na živcima odljubljene poštare snene drvosječe posrnule intelektualce čujte i počujte situacija je beznadna ali nije ozbiljna potraga za nesrećom nastavlja se dalje |
08.12.2025., ponedjeljak
život
|
toliko su mi puta ponavljali sve dok nisam u to povjerovala: život je ozbiljna stvar sve dok nisam i sama poželjela biti ozbiljna i biti jaka i biti bolja jer život je ozbiljna stvar sve dok se jednog oblačnog jutra nisam očuđila poput eve nakon prvog zalogaja: život je ozbiljna stvar ali život mene nije shvatio ozbiljno pa ako mi je baš do toga mogu biti neozbiljna sve dok sam ozbiljna i jaka i bolja |
07.12.2025., nedjelja
kosti
|
tišina nema eho ali niže urlike kroz noć režu ti noževi nabujale noći tuge i strasti nemam što ponuditi vjetru i demoni su me napustili najglasniji krici nikada ne odlaze budući ljubavniče u meni odsutan, šutiš glas moj ne dodiruje te izranjaš sličan a tako slab |
06.12.2025., subota
kraj
|
sreća je hirovita milosnica odaja punih poklona nedostojnih tek nedužnima nudi spas ratnik čeka mirno u sjeni oluje u zvjezdanoj grobnici nema oprosta bjeguncima u peru pjesnika drhtaj praznine utočište zatvara vrata i briše tragove tminu plavi krv ljubavnika |
05.12.2025., petak
početak
|
davno prije naših riječi davno prije našeg daha davno prije naših dodira isprepelela se vatra u našim očima i polako sažgala sve što bijasmo u pepeo vatra i tama su jedno dotakni me srećom daruj mi izvor izgori u meni još jednom |
