Julijana7

Ljubav

Poziv na ljubav

„Kad vas ljubav pozove, pođite za njom,
Premda su staze njene tegobne i strme.
A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se,

Premda vas mač, skriven među perima njenim,
može povrijediti.
A kad vam progovori, vjerujte joj,

Premda vam glas njen može uništiti snove,
k'o što sjeverac opustoši vrt.

Jer, baš kao što vas kruniše,
ljubav će vas i razapeti.
Isto kao što vas potiče da rastete,
tako će vas i okresati.

Kao što se uspinje do visina vaših i miluje vam
grančice najtananije što trepere na suncu,
Tako će se spustiti i do vašeg korijenja
i protresti ga u njegovom prijanjanju za zemlju.
Poput snoplja pšeničnog,
Sakupit će vas u naručje svoje.

Omlatit će vas, da bi vas ogolila.
Prosijat će vas, da bi vas otrijebila od kukolja.
Samljet će vas, do bjeline.
Umijesit će vas, dok ne postanete gipki;
A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri,
tako da postanete sveti hljeb
za svetu Božju svetkovinu.

Sve će vam to ljubav učiniti,
ne biste li spoznali tajne svoga srca
i u spoznaji toj postali dio srca života.

Budete li, pak, u strahu svome tražili
samo ljubavni mir i zadovoljstvo,
Bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju,
i odete sa gumna ljubavi,
U svijet koji ne poznaje godišnja doba,
gdje ćete se smijati, al' ne puno čuti odijek smijeha svog
i plakati, al' ne do posljednje suze svoje."

/Gibran/



Pjesmu sam našla kod naše Mirjam.
Gledajući danas tolike brakove u krizi,
tolike ostavljene, osamljene,
željela sam je prenijeti,
da je s vama podijelim.

Toliko se često očekuje da će ljubav uvijek biti zanos,
da će zaljubljenost vječno trajati.
A ne može vječno trajati.
Zaljubljenost je samo prva faza,
vrijeme u kojemu stvaramo uspomene
na čijoj ćemo se vatri grijati
kada život donese vjetrove što je gase
i pomoći da i to vrijeme zajedno preživimo,
jer opet će doći i dani kada ćemo uživati
u bonaci sunčanih jutara,
u ljepoti smiraja lijepoga dana
i stvarati neke nove, lijepe uspomene.

Ljubav traži da se zajedno učimo živjeti,
ljubav je međusobno nadopunjavanje,
ona traži povjerenje,
razumijevanje, poštivanje,
traži trud oko njezina rasta
(oko svega se moramo potruditi,
a oko ljubavi se prečesto nimalo ne trudimo),
strpljenje u podnošenju i onoga što nam nije uvijek lijepo...
U nekim smo fazama života samo dvoje
što koračaju jedno uz drugo,
ponekad i osamljeni,
ali dvoje koji zajedno ipak gledaju u istom smjeru.

Ljubav je i onda kada se čini više ne osjećamo.
Ljubav ima mnogo faza,
svaku udvoje treba proći.
Kao i dijete ona odrasta,
ne može se preskočiti poneke faze
koje bismo najradije preskočili
ili jednostavno digli ruke od svega.

Tek kada smo potpuno ogoljeni,
očišćeni, uistinu možemo duboko voljeti,
ponovno procvasti,
mnogo bliži nego ikada prije.

Moja ljubav nije preživjela tu fazu.
Potrebno je dvoje koji tako razmišljaju.
Ali, vama želim bolje.
Molite za svoje voljene,
Bog čuda čini.
Svaki dan.
Ne odustajte.



I, evo još jedne divne, stare pjesme
(na koju me podsjetila Tiha sjena):