Ako li srce svoje ti uspraviš
i ruke svoje pružiš prema Njemu,
ako li zloću iz ruku odbaciš
i u šatoru svom ne daš zlu stana,
čisto ćeš čelo moći tad podići,
čvrst ćeš biti i bojati se nećeš.
Svojih se kušnja nećeš sjećat više
kao ni vode koja je protekla.
Jasnije će tvoj život sjat no podne,
tmina će se obranit u svanuće.
U uzdanju svom živjet ćeš sigurno
i zaštićen počivat ćeš u miru.
Kad legneš, nitko te buniti neće...
Iz Knjige o Jobu
Smile - Michael Bolton
Život je kao film,
koji u stvarnom vremenu i prostoru i sami režiramo,
u njemu imamo glavnu ulogu.
Sami odlučujemo hoće li glavni glumac biti sretan ili ne,
kako će se njegova uloga odraziti na sve one
koji s njime u filmu sudjeluju;
hoće li film biti romansa ili strava,
hoće li biti prava avantura
ili samo pusto životarenje.
Netko gore gleda sve
i pomaže nam ako mi to želimo.
Ako odbijamo, sami biramo teži put,
pa možda i da nas taj put odvede u propast.
Sudbina?
Ne želim da mi je čitaju iz dlana, graha, taloga kave.
Ako ti kažu što će biti, možda u to povjeruješ,
pa sam životom kreneš u tom,
za tebe krivom smjeru.
Ne želim znati budućnost.
Želim je stvarati,
dopuštajući Bogu, Vječnoj Mudrosti
da za mene bira najbolji put.
Život je pun iskušenja.
Želim li u bescijenje, uludo prodati dušu,
izgubiti sebe na putu
jer nisam imala strpljenja izdržati još malo
i pustiti da Krist uredi moj put, da mi snage
i dovede me onamo gdje trebam stići,
gdje ću pronaći blago koje mi je obećao?
Mnogo je blaga koje nam Bog tijekom života daje.
O, Bože, daj nam strpljenja da znamo čekati
i pustiti da Ti urediš naše puteve.
U životu ponekad susretnemo bliske duše,
posebne ljude...
Možda je susret bio da se duše spoznaju,
pronađu i zauvijek jedna postanu,
a možda zato da jedna drugoj pomognu
pronaći pravi put za dalje,
put kojim nijedna od njih neće dalje ista otići.
Neki su nam dani za život,
a neki da bismo s njima prošli par koraka zajedno,
razmjenjujući misli, iskustvo, mudrost
koje smo za život od Stvoritelja dobili na dar.
Dijeleći misli otvorenih srca
mi jedni druge mijenjamo,
pomažemo jedni drugima nositi životne terete,
tješimo se, hrabrimo, plačemo i smijemo se zajedno.
Moje je srce otvoreno za mnoge.
Neki u njemu imaju dom – duboko su ukorijenjeni,
drugi su u njega upisani kao prolaznici,
koji su tijekom koračanja
toliko različitim krajolicima života
bili važni, dragi, ostavili trag
i nastavili dalje svojim putem.
Ima već dosta godina kako sam ključeve svog života
predala u ruke Kristu,
i pustila da On bira one koji će u njemu ostati
i one koji će proći,
jer On najbolje vidi i zna sve za nas.
U mom srcu ima puno mjesta-
za moju djecu, za moje drage, za prijatelje,
za znane i neznane koji ga dotiču svojim postojanjem.
Neću ga zatvoriti i zalediti,
ma kako me ranili neki za koje se otvorilo –
za njih ću moliti
jer su i njihova srca ranjena i često jako tužna.
Bog nas je jedne drugima dao,
putevi nam se susreću, ruke si pružamo,
osmjesima vraćamo sjaj u nečije oči,
radost i mir u nečije srce.
Za ljubav nas je stvorio,
ali pravu, živu, čistu ljubav.
Slobodu nam je dao,
ali ne da njome sebično drugima oduzimamo radost,
već onu koju nam savjest pokazuje.
Ljubav i radost rose s neba u čista srca
i donose nam život u punini.
Samo živi, samo budi,
ne odustaj od pravog puta,
otvori Kristu vrata svog srca,
pruži mu ruku
i On će te provesti kroz sve oluje, pustinje,
rasvjetliti svaki mrak tvoje duše,
promjeniti polako i tebe i tvoje drage,
sve one u tvom srcu upisane,
u tvojim molitvama spominjane...
Njemu je sve moguće!
Samo živi, samo budi
i hrabro s Njime koračaj!
Pružiš li ruku,
i tebi će biti pružena kada je zatrebaš.
Toliko je onih koji baš tvoju ruku trebaju,
tvoje riječi, tvoje otvoreno srce.
Preko tebe Bog želi i njih vratiti u život,
život u ljubavi, radosti i miru - život u punini.
Oči imam za svjetlo, za bjelinu snijega,
za proljetno zelenilo,
za sivilo oblaka i plavetnilo neba,
za sunčev sjaj danju,
za svjetlucanje zvijezda noću
i za nevjerojatno čudo
što ima toliko divnih ljudi.
Usta imam za riječ,
za dobru riječ na koju drugi čeka.
Usne imam za poljubac,
ruke – da pomažu i budu nježne,
noge – da pođu na put k bližnjemu,
k onima što žive u hladnoći i samoći.
A srce imam - za ljubav.
Znam li da sam stvoren za radost?
Bog te stvorio besmrtnim.
Kao što si sada sposoban da misliš i znaš,
da budeš svjestan samoga sebe,
da odlučuješ i biraš,
da voliš i mrziš,
da budeš zadovoljan ili nezadovoljan,
da budeš oduševljen u doživljavanju ljepote i punine
ili da očajavaš u doživljavanju ništavila,
tako ćeš postojati,
sa svim tim sposobnostima
i za pedeset i za sto
i za tisuću i za milijun godina,
uvijek ćeš postojati.
Tisućama godina za nas brineš, Oče,
bez prestanka, trpiš naše uvrede, grijehe, zla srca,
a praštaš uvijek iznova i zoveš nas k sebi.
Umorna sam od nekoliko godina trpljenja
zbog zlobe i zloće nekolicine,
a i svoje vlastite gorčine i nepraštanja.
Ti tisućljećima već podnosiš sve ljudsko zlo
i još uvijek praštaš i voliš nas beskrajno.
Pravedno nas opominješ za zlo koje činimo,
ali opet s ljubavlju i blagošću tješiš i ljubiš.
Hvala ti Oče nebeski!
Svoga jedinog sina si za nas dao,
da trpi kako nitko trpio nije,nedužan,
a zbog naših grijeha mučen i raspet.
Tolike je muke šutke prihvatio,
samo da naše duše k Tebi mogu opet doći.
Beskrajna ljubav –
samo je ljubav što s Neba na nas rosi
uistinu beskrajna.
Zasjaj iz naših srca na sve oko nas!
Slavljen u nama budi zauvijek,
da te svaki dan naših života veliča i raduje,
da se kroz slavljenje i radost
Tvoja ljubav preko nas razlijeva svijetom
zahvaćajući trajno i sve oko nas!
Snagu te, Oče, molim, da zauvijek Tvoja budem
sinu Tvome i Majci Nebeskoj sve sličnija,
Duhom Svetim kroz sve vođena,
da Te zauvijek mogu svim srcem ljubiti i slaviti,
beskrajno Te ljubiti u svojim najbližima,
i svima oko sebe,
da Tvojom ljubavlju ispunjena,
darujući je drugima
mogu topiti led u srcima,
da se i ona Tvojom prisutnošću napune ,
da Te i oni upoznaju, ljube i slave dovijeka!
Ti si Otac, Svemogući Bog sa Sinom i Duhom Svetim
jedno zauvijek u ljubavi i slavi!
Ovo sam napisala 1.8.2006.g.
Danas lakše živim.
Zahvalna sam što je mnogo toga iza mene
i što me Bog svojom milošću izbavio
iz dubokih životnih ponora.
Ima teškoća uvijek i biti će ih,
ali danas osjećam i znam da Bog
za nas brine i da nas neće napustiti.
Mi jesmo slabi,
ali Bog je u nama jak,
kada otvorimo vrata srca i dopustimo
da se u našim srcima trajno nastani!
I uvijek šalje dobre ljude koji nam pružaju ruke i pomažu.
Neka Bog uistinu blagoslovi sve prijatelje,
sve drage ljude koji ustrajno pomažu drugima!
Svima vam hvala, prijatelji!
Vaše molitve mijenjaju život i meni i mnogima!
Smijem li biti slaba?
Od mene uvijek očekuju da budem jaka, idealna,
od mene traže više nego od drugih,
drugima je dopušteno pogriješiti,
a meni će svaki propust dobro prisjesti...
I ja sam obično slabo ljudsko biće,
ma kako izvana izgledala jaka,
i mene boli, ja nisam idealna,
ni približno,
moj izgled vara-
da sam krhka i nježna,
možda bi imali samilosti prema meni.
Nisam se takva rodila.
Jest, često sam jaka,
ove terete koje ja nosim
nije lako tako dugo nositi
i pod njima se ne slomiti.
Ali nekad se ipak lomim
i treba mi i podrška drugih ljudi,
treba mi nečija pomoć,
nečija pružena ruka,
nečija riječ da pomogne
naći put za dalje.
Pomozi mi Isuse,
pokaži mi sada put kojim trebam dalje,
uvijek si za nas brinuo,
ne daj da izaberem sada krivo,
Ti izaberi za mene.
Pomozi mi, daj mi snage i mudrosti,
izaberi Ti za mene put
kojim dalje trebam ići,
jer sama sam već previše puta
krivo izabirala.
Ne želim više tako.
Tebi, Isuse i danas predajem svoje izbore,
svoj život, svoju obitelj,
samo s Tobom ja mogu nositi ovo sve.
Pomozi mi, molim Te!
Lako je odlučiti – sada ću dalje drugim putem. Kada sam jaka, donosim mnoge odluke, osjećam da ću sve moći učiniti, sve mi izgleda moguće, ostvarivo... Ostavila sam posao koji za mene više nije bio da bih radila drugi, koji sam više željela. No, u međuvremenu se situacija promjenila i ondje gdje je posla uvijek bilo, sada se rješavaju ljudi. Dobra ponuda za posao koju sam imala više ne postoji, jer je firma u situaciji lošijoj nego ikada. A ja i dalje mislim da sam onaj posao trebala ostaviti. Sada se pitam kuda sam to krenula? Jesam li neodgovorna što sam ostavila jedan posao, dok još nisam osigurala drugi, a neću imati prihoda za obitelj? Je li došlo vrijeme da odem iz ovog grada, kako već odavno namjeravam? Kuda će me sve ovo odvesti i hoću li znati odabrati pravi put?
Koliko puta kad nam se nešto loše dogodi pomislimo
ili reknemo – sudbina, loša sudbina.
I zbog toga budemo jako tužni.
Kao da nas je Bog stvorio da patimo
i čitav život plaćamo cijenu svojih ili tuđih grijeha.
Kao da smo u labirintu iz kojega nema izlaza.
A takva pomisao čovjeka jako opterećuje
i donosi mnoga pitanja.
Kako Bog može biti ljubav,
a istovremeno odrediti ili dopustiti
neke nevolje, probleme, tragedije?
Možemo upoznati Božju predodređenost,
providnost, poticaj na dobro.
Bog je stvorio čovjeka iz ljubavi za dobro,
dao mu je slobodu izbora.
Ne postoji bolji način da se objasni
silna Božja ljubav prema nama i sloboda
koju imamo po toj ljubavi od izjave
da smo izabrani od postanka svijeta.
Bog nas je u svojoj dobroti uzeo sebi sličnima
prije nego je stvorio ovaj svijet.
Svijet je stvorio kao mjesto u kojem bi
naša dobrota i ljubav došla do izražaja.
Takav dar nitko od nas nije imao priliku zaslužiti,
već smo unaprijed nagrađeni.
Stoga je često suvišno govoriti o lošem planu,
sudbini kojoj smo podloženi.
Ali mnogi će ipak upitati zašto onda patnja,
zašto ovih blagdana netko ipak plače,
osjeća se osamljen?
Problem počinje u ljudskoj sebičnosti, a ne Božjoj.
Bog svakom daje dar dobrote i ljubavi,
ali isto tako i odgovornost.
Na žalost, mnogi toga ne žele biti svjesni,
pohlepno grabe tuđe stvari, slobode, živote.
I onda se stvara novi krug, opterećen zlom i nasiljem.
A Bog i tu pomaže na dobro, da se dobro povrati.
Potiče mnoge na pomoć,
želi da svatko upotrijebi svoje sposobnosti i darove.
Želi nas kao suradnike.
Odgovorimo li na te poticaje
svojom vjerom i sposobnostima,
otkrit ćemo što je Bog u Isusu
od početka planirao za nas.
Zaboravljamo li aktivirati mnoge lijepe želje
koje smo proteklih dana dobili ili poslali?
Pred nama je kraj božićnog vremena,
Zar nas nekad ne zateče pomisao
koliko dobra možemo učiniti?
Koliko u ovom svijetu možemo biti korisni?
Koliko osmjeha i ljubavi otkriti bližnjemu?
Svako naše odgađanje tog postupka
stvara osjećaj kod naših bližnjih da su ostavljeni.
Možda je i naš dobrotvor negdje zakazao
kad pomišljamo da smo žrtva sudbine i zaboravljivosti.
A Bog? Bog potiče našeg dobrotvora
da aktivira svoje darove i tako uljepša život i mene i njega.
Kao poticaj na razmišljanje
može nam poslužiti ova molitva:
Gospodine, pomozi nam da shvatimo
da ti dodiruješ druge kada smo mi
dobrostivi prema njima te da ti izražavaš
svoju ljubav i oprost kada mi govorimo.
Daj nam vjere da čujemo tvoju riječ u govoru drugih
i da pažljivo slušamo, da te vidimo u onima koji pate
i u onima koje si blagoslovio uspjehom.
Tada će radost božičnog vremena trajati cijelu godinu
mnogima oko nas.
Daj nam milost da se osjetimo korisni
i dostojni tvojih dobrih djela. Amen.
Pripremio: fra Josip Repeša
(Izbor iz programa HKR-a)
Jahve, Gospode naš,
divno je ime tvoje po svoj zemlji,
veličanstvom nebo natkriljuješ!
U ustima djece i dojenčadi
hvalu si spremio protiv neprijatelja,
da postidiš mrzitelja, zlotvora.
Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,
mjesec i zvijezde što ih učvrsti –
pa što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohodiš?
Ti ga učini malo manjim od Boga,
slavom i sjajem njega okruni.
Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,
njemu pod noge sve podloži:
ovce i svakolika goveda, i zvijeri poljske k tome,
ptice nebeske i ribe morske,
i što god prolazi stazama morskim.
Jahve, Gospode naš,
divno je ime tvoje po svoj zemlji!
Lati ružice - Emanuel feat. Tommy Emmanuel & Massimo Savić
Jutros sam otvorivši Bibliju
pronašla gornji psalam i zapitala se
zašto često bivamo malodušni, slabi,izgubljeni,
kada nas je Bog stvorio uistinu na svoju sliku,
kada nas voli daleko više
nego mi sami možemo zamisliti, vjerovati
baš ovakve kakvi jesmo.
Bog nas stvorio za život,
i da snažni budemo s Njime,
da ljubav i dobrota vladaju nama
a ne malodušnost, slabost, zlo...
U imenu Božjem je snaga:
zazoveš li ga, s tobom će nositi sve,
sve će s tobom činiti,
ako mu predaš život.
Predati ne znači izgubiti,
predati znači s ljubavlju pustiti –
Evo Bože, sada znam da ti sve bolje znaš
nego li ja znam,
da sve bolje činiš nego ja,
da sam ja slabo stvorenje
ali s tobom –ja sam jak!
I što predajemo-
svoje grijehe, slabosti,mane, praznine,
pustoši, tame- pa zar to trebamo zadržati?!
Neka Bog kraljuje u nama!
neka sve naše talente-
sve ono što je u nama lijepo, dobro, pravo,
razvije da budemo uistinu snažni-
prava Božja djeca!
Za život nas je stvorio,
ne za pusto preživljavanje!
Živi!
S Bogom u srcu sve dobro možeš učiniti!
Sve tvoje krivnje on odnosi, puteve ravna,
tvoje pogreške popravlja,
tvoje molitve će uslišiti.
Samo pusti da te zagrli-
dijete si njegovo ljubljeno baš ti,
baš takvo kakvo jesi,
dijete si božje ljubavi dostojno!
Bože, daj mi snage
da na dobro mijenjam
sve ono što mogu promijeniti,
strpljenja da podnosim
ono što ne mogu promijeniti
i mudrosti da razlikujem
jedno i drugo.
Preporučene knjige:
Jack Canfield & Mark V. Hansen:
Melem za dušu, dio 1.
Andrew Matthews
Slijedi svoje srce
Biti sretan tinejdžer -
izvrsne knjige - preporučam svima da ih nabave za djecu, a i sebe! Naklada Stanek
Jorge Bucay:
Voljeti se otvorenih očiju
Ispričat ću ti priču
Tomislav Ivančić:
Susret sa živim Bogom
Molitva koja liječi
Tako je malo potrebno
Za bolji svijet
Anselm Grün:
50 anđela za dušu
50 anđela za godinu
Og Mandino: Izbor
Zadatak: Uspjeh!
Najveće čudo nasvijetu
Richard Carlson: Ne mari za male stvari u domu svom
Ne mari za male stvari u ljubavi
Gary Chapman:
Pet jezika ljubavi
Anne Morrow Lindbergh:
Dar od mora
Mirjana Krizmanić:
Tkanje života
Uvijek ste dobro došli svi, ostavili trag ili samo prošli odavde...