Iz knjige Tomislava Ivančića:
Tako je malo potrebno
Tiho i nečujno, ali vidljivo i simpatično,
ušlo je proljećena naše prostore.
Nitko od nas ništa nije trebao činiti da se proljeće pojavi.
Ono nam je od nekoga darovano.
Grane suhe od zime odjednom su se pojavile
s nabubrenim pupovima,
zatim sa cvijećem, lišćem, i uskoro s plodovima.
Posvuda se oko nas rascvala priroda, ruže mirišu,
cvijeće jedno za drugim cvate
i nudi se kao neizrecivi dar neba.
Nakon naoko mrtve zime opet je nabujao život.
Od prirode treba učiti.
Kad te u životu zahvati depresija,
kad te pogode nepravedne kritike,
kad te zahvati strah od bolesti i smrti,
shvati da to nije trenutak umiranja,
nego sijanje sjemena za još bolje sutra.
To ti Bog nudi da u tebi naraste snaga
i da uvidiš kako nema granica Božjim silama u tebi.
Prepustiti se rezignaciji nedostojno je čovjeka.
Dostojevski piše da je grijeh upasti u apatiju.
„Pojačaj svoj posao ljubavlju“, kaže on,
„i naći ćeš pravu sreću.“
Samosažaljenje i depresija samo su znak
da si se prepustio zlu, a ne Bogu.
Dovoljno je samo da počneš govoriti:
„Ja sam Božje dijete, Bog je moj Otac,
sve mogu u Bogu kojem vjerujem,
Bog je moja snaga i pjesma“,
i vidjet ćeš kako u tebi rastu snage.
Jer dok govoriš takve riječi,
doživljavaš isto što i priroda
kad je obasjava proljetno sunce.
Što više izgovaraš istinu Evanđelja,
kao da jača sunce i izvlači iz tebe zaspale snage.
Koliko snage leži u molitvi koju svaki dan izlijevaš pred Boga!
Pokušaj mjesec dana moliti na jednu nakanu
ili zahvaljivati Bogu za darove koje ti svaki dan daje,
dotakni se riječju „hvala“ svake sitnice oko sebe
i počet ćeš doživljavati kako u tebi buja život.
Tako je malo potrebno da budemo sretni:
samo se okrenuti prema suncu i već smo svijetli,
samo reći Bogu „da“ i već smo spašeni,
samo reći „da“, htjeti i odlučiti.
Bog neumorno čeka na tvoje riječi.
Jer čim vjeruješ, ti stvaraš posudu u koju Bog
može staviti svoje sile za bolji svijet oko tebe.
Treba naučiti čitati Božju riječ,
napuniti srce i pamćenje njome
i početi pravo moliti.
Jer, molitva je prava samo onda kada se pravo moli.
Koliko je tragičnih ljudi oko nas!
To su oni koji uvijek izgovaraju negativne riječi,
koji stalno govore „ne mogu“, često pripovijedaju o strahu,
bez prestanka negativno govore o drugima.
Oni su poput onih koji u švicarskom siru vide samo rupice, a nikada sir.
Oni su zatvorili oči i viču: Kad će već jednom svanuti sunce?!
Oni navlače mrak nad naše gradove i sela,
nad sudbine ljudi, grupa i društva.
Negativna riječ i negativna misao
doziva bolesti, zla i nesreće u ljudska obitavališta.
Negativne misli stvaraju u tebi
utvrde i kule da te sapnu i vežu kako bi te zarobile.
I uzalud je obilje radosti i mira oko tebe,
tvoje te riječi onesposobljavaju da to vidiš i doživiš.
Narodna poslovica kaže:
Oku koje ne želi gledati, uzalud je i svjetlo i naočale.
S druge strane, svaka je pozitivna riječ
kao svjetlo koje se bori protiv tame.
Čim si pomislio pozitivno,
izrekao dobru riječ,
počeo u mašti gledati optimistično,
postao si svijetao, zdrav i čist.
Nesreće, zla i ratovi zaustavljaju se
pozitivnim riječima i mislima poput ovih:
Bog je jači od rata,
Bog je jači od moje bolesti,
Bog je jači od pokvarenosti ljudi...
Neka te obasja svjetlo odozgor,
da budeš svjetionik,
da pališ svjetla, a ne da ih gasiš.
Vjera je kao ispruženi dlan
na koji ti Bog može dati svoje darove.
Pri susretu s nekim ljudima osjećamo mir, ljubav, dobrotu.
Pri susretu s drugima obuzme nas jeza i nemir
od zloće koja struji oko njih.
Obuzme me i strah od takvih susreta,
oni mi stvaraju nelagodu i ranjavaju me.
No, podsjete me i na moju vlastitu zloću i nezahvalnost,
na negativnost kritiziranja kojime ne mijenjam ništa nabolje,
već činim samo da bude još gore.
Nije li uistinu previše negativizma u svima nama,
a on nam nikome ne donosi ništa dobro?
I onda začuh sa HKR-a tekst psalma 27:
Bog mi je svjetlost i spasenje...
I u srcu opet zavlada mir i pouzdanje -
kada se u Krista uzdamo,
On nas čuva od zla,
pomaže prevladati sve teške životne situacije,
vraća mir i radost u srce,
unatoč svemu što doživljavamo.
Danima sam već zbog tempa propustila
sastati se dublje s Onima
koji jedini donose potpuno ispunjenje:
Ocem, Duhom, Isusom, Marijom,
pa tada i sa samom sobom.
Jutros je malo mirnog prepuštanja Njihovoj prisutnosti
otvorilo srce za dobro,
očistvši ga od blata
kojim sam ga sama prošlih dana umazala
govoreći ružno, osuđujući i ne praštajući.
Zaista je milost doživjeti puninu srca
koju samo Beskrajna Ljubav s neba na nas rosi!
Nije li bolje zahvaljivati za silno blago što smo ga primili,
za ljude koji su nam pomogli?
Ako su nas nekad i povrijedili i bili nepravedni,
ipak su nam život učinili boljim,
a i mi sami prečesto povrijedimo ljude oko sebe.
Vjerujući i trudeći se živjeti dobro,
svojim malim dobrim djelima ,
tješeći, ljubeći, slušajući, pomažući
donosimo Božje svjetlo u mnoga srca oko nas.
O, kako je lijepo kad neke oči tužne i beznadne
zablistaju zbog susreta s nama,
s Kristom koji dolazi s nama,
očitujući nadu koja se u srcu rodila!
Koliko samo utjehe i nade možemo
pružiti svojom toplinom i ljubavlju!
Gdje god da kreneš -
blagoslovi ljude koje susrećeš
i mjesta koja pohodiš -
to je jedina nada za bolji svijet!
Ti, samo ti, svaki dan odlučuješ hoćeš li biti
sretan ili nesretan u okolnostima koje te snađu,
i hoće li život ljudima zbog tebe biti gorči i teži
ili malo lakši i vedriji.
Pruži ruku Kristu,
daj neka te On vodi da uistinu budeš
stvorenje koje živi na slavu Bogu
i radost i spas svima oko sebe!
Neka zbog tebe ovaj i svaki novi dan
bude za mnoge oko tebe predivan!
BOG MI JE SVJETLOST I SPASENJE (PS 27)
Bog mi je svjetlost i spasenje!
Bog mi je svjetlost i spasenje,
koga da se bojim?
Bog je štit života mog,
pred kime da strepim?
Za jedno molim Jahvu,
samo to ja tražim
da živim u domu Jahvinu
sve dane svog života,
da uživam milinu Jahvinu,
i dom Njegov gledam.
I pjevajmo Gospodu!
Iz mnogih se srca pjeva Aleluja,
na toliko različite načine!
I ovo su neki od njih!
Hraneći se kruhom s neba
krijepimo svoje duše umorne od života,
liječimo svoja ranjena srca,
jačamo se u snazi koju Bog daje,
primamo mir koji nije od ovoga svijeta...
Pročitati svaki dan samo bar redak iz Biblije,
iz neke dobre duhovne knjige,
srcem pjevati Bogu,
to je nešto što nam mijenja život.
Hranite duše njegovom riječju,
to je kruh života, sila koja nas nosi
iznad svih životnih teškoća,
provodi kroz sve oluje
i mirno nas uvijek dovede
onamo gdje trebamo biti.
A to On najbolje zna!
Sami prečesto samo lutamo,
upiremo se iz sve snage,
a postižemo malo ili ništa...
Živi ti se kruh daje.
Primi ga na dar!
Ti si Božje blagoslovljeno dijete,
baš takvo kakvo jesi,
koliko god godina imalo,
što god u srcu od ljudi krilo,
jedno uvijek znaj
BOG TE LJUBI!
Daj mu ruku i On će promjeniti
malo-pomalo i tebe i tvoj život,
učiniti će od tebe ono što i želiš biti-
dobra, i u svemu što te snađe
sretna i mirna osoba!
Neka te nahrani Živi Kruh,
i Živa voda ti utaži žeđ duše,
da bi se ljubav na dar s Neba primljena
preko tebe mogla iz radosna srca
na sve oko tebe prelijevati!
Bože, daj mi snage
da na dobro mijenjam
sve ono što mogu promijeniti,
strpljenja da podnosim
ono što ne mogu promijeniti
i mudrosti da razlikujem
jedno i drugo.
Preporučene knjige:
Jack Canfield & Mark V. Hansen:
Melem za dušu, dio 1.
Andrew Matthews
Slijedi svoje srce
Biti sretan tinejdžer -
izvrsne knjige - preporučam svima da ih nabave za djecu, a i sebe! Naklada Stanek
Jorge Bucay:
Voljeti se otvorenih očiju
Ispričat ću ti priču
Tomislav Ivančić:
Susret sa živim Bogom
Molitva koja liječi
Tako je malo potrebno
Za bolji svijet
Anselm Grün:
50 anđela za dušu
50 anđela za godinu
Og Mandino: Izbor
Zadatak: Uspjeh!
Najveće čudo nasvijetu
Richard Carlson: Ne mari za male stvari u domu svom
Ne mari za male stvari u ljubavi
Gary Chapman:
Pet jezika ljubavi
Anne Morrow Lindbergh:
Dar od mora
Mirjana Krizmanić:
Tkanje života
Uvijek ste dobro došli svi, ostavili trag ili samo prošli odavde...