Julijana7

Plesni koraci života udvoje

Još su dani lijepi, još su sunca, života, radosti puni.



Pod ruku mi je u knjižnici došla jedna lijepa knjižica - Dar od mora, Anne Morrow Lindbergh. Lijepo opisuje faze života kroz koje svi prolazimo, tražeći se... Ponekad osjećamo kao da prolazimo ispod duge...



... a ponekad izgubljeni u magli... Ljubav je bit svega, a tako je često ne znamo prepoznati, zadržati... Mislimo da nema vječne, savršene... Gledam oko sebe mnoge koji se zapravo vole, iz ljubavi su krenuli zajedno u život, a nakon nekog vremena dolaze pitanja, muke, pa lomovi... A ljubav treba graditi, za nju se boriti. Spoznati da i ljubav, kao i život ima svoje plime i oseke, vrijeme kad smo puni zanosa i vrijeme kada ništa ne osjećamo...

Ovo su samo neke crtice iz knjige:

Osobni odnosi nemaju skriveni motiv, nisu zasnovani na određenim interesima. Ne služe djelomičnim i krajnjim ciljevima. Njihova je vrijednost potpuno u njima samima i zbog toga nadilazi sve druge vrijednosti. I to stoga što su odnosi između osoba kao osoba.

Ovaj odnos proročki je nagovijestio njemački pjesnik Rilke...odnos kakvog jedno ljudsko biće ima prema drugome, i to više ljudske ljubavi (koja ispunjava, beskrajno obazriva i nježna, dobra i čista u vezanju kao i oslobađanju), ljubav će sličiti onome kada se trudimo i borimo pripremajući se, ljubav koja se sastoji u tome kada se dvoje usamljenika štite, dodiruju i radosno iščekuju.

Ali taj novi odnos između osoba kao osoba, ta viša ljudska ljubav, ta zamisao dvoje usamljenika nije nešto što je lako ostvariti. On mora rasti, kao što biljka čvrstih korjena raste, polako. Takva etapa u životu ne smije doći kao dar ili sretna slučajnost već kao dio razvojnog procesa, postignuće koje jedino može slijediti neke važne razvoje u životu svakog od partnera.

Dva odvojena svijeta su dva usamljenika koji će sigurno moći dati jedno drugome više nego kad je svaki bio oskudna polovica. Potpuno zajedništvo dvoje ljudi je nemoguće, i kad god se čini da unatoč svemu ono postoji, to je zapravo sužavanje, uzajamni sporazum koji zarobljava jednog ili oba partnera i priječi njihovu slobodu i razvoj. Ali kada jedom prihvatimo da čak i među najbliskijim partnerima beskrajne udaljenosti ne prestaju postojati, može izrasti predivan život jednog pokraj drugog, prihvate li i uspiju li zavoljeti te udaljenosti između njih. To im može omogućiti da vide jedno drugo u svoj svojoj širini, kao otvoreno nebo!...

... U takvom ozračju svaki napredak u razumijevanju ima vrjednost. Svaki korak, pa makar i nesiguran ima vrijednost...

Dobar odnos sličan je plesu i gradi se na nekim od istih pravila.
Partneri se ne moraju čvrsto držati zajedno, jer se kreću s povjerenjem u istom riitmu, veselo, lagano i slobodno. Čvrsto držanje zajedno zamrznulo bi pokret. Nije bitno je li ruka u ruci, lice prema licu ili leđa prema leđima, jer oni znaju da se kreću u istom ritmu, zajedno stvarajući uzorak gibanja i njime se neprimjetno napajaju.



Radost takvog uzorka nije samo u radosti stvaranja ili radosti sudjelovanja, to je također i radost življenja u trenutku. Lakoća dodira i življenje u trenutku su isprepleteni. Čovjek ne može dobro plesati ako ne slijedi ritam tog trenutka, bez misli o prošlom koraku ili nametanja silom slijedećeg. Savršena ravnoteža s ritmom je ono što daje dobrom plesu osjećaj lakoće, bezvremenosti, vječnosti...

... Kada nam je srce prepuno ljubavi, tada u njemu nema mjesta za strah, za sumnju, za oklijevanje. Upravo taj nedostatak straha čini ples savršenim. Kada svaki partner voli tako potpuno da se ne boji voli li ga onaj drugi također, kad zna da voli i kreće se samo u ritmu te ljubavi - tada, i jedino tada, dvoje je ljudi sposobno savršeno plesati u skladu s istim ritmom...


E, pa ja vam želim sretan ples s vašim dragima, da naučite graditi bolje odnose i biti sretni zajedno!

A ovo je pjesma koja meni predstavlja ideal ljubavi: