Julijana7

Carevo sjeme - istina o životu

Carevo sjeme
Priredio: vlč. Zoran Grgić

Car je već bio u poodmakloj dobi i znao je da će uskoro trebati izabrati svog nasljednika. Jednog dana pozvao je sve mlade ljude svog kraljevska na sastanak. Tada im je rekao: “Vrijeme je da odstupim sa svog prijestolja i izaberem svog nasljednika. Odlučio sam izabrati jednog od vas koji ste sada prisutni ovdje.” Car tada nastavi: “Svakom od vas dat ću po jedno sjeme. Želim da posadite to sjeme, da ga zalijevate i vratite se ovdje točno za godinu dana zajedno sa onim što ste uzgojili iz tog sjemena. Tada ću prosuditi prema onome što ste uzgojili i tako izabrati svog nasljednika.

Mladić po imenu Ling primio je sjeme kao i ostali. Vratio se je kući i uzbuđeno ispričao majci što se je dogodilo. Ona mu je pomogla pronaći posudu , te je Ling pažljivo posadio sjeme. Svaki dan ga je zalijevao i pratio da li je nešto izraslo. Nakon tri tjedna, ostali mladići počeli su pričati o svojim biljkama koje uzgajaju iz carevog sjemena. Ling je uporno provjeravao svoju posudu sa sjemenom ali ništa nije raslo iz nje. Tri, četiri, pet tjedana je prošlo ali ništa nije izraslo. Drugi su pričali o svojim biljkama a Ling nije imao biljku i osjećao se je kao gubitnik. Šest mjeseci je prošlo ali ništa nije izraslo. Počeo je vjerovati da je ubio sjeme. Svi su već imali velike biljke samo on nije imao ništa. Ali i dalje se je nadao da će nešto izrasti.

Nakon što je prošlo godinu dana svi mladići su donijeli svoje uzgojene biljke caru da prosudi tko će od njih biti nasljednik. Ling je rekao majci da ne želi caru nositi svoju praznu posudu, ali majka mu je savjetovala da bude iskren prema onome što se je desilo. Ling je osjećao veliku mučninu u želucu ali je znao da je majka u pravu. Kada je stigao na skup Ling je bio zaprepašten veličinama i vrstama biljaka koje su uzgojili drugi mladići. Spustio je svoju praznu posudu na pod i svi su mu se tada smijali. Nekoliko njih je osjećalo sažaljenje prema Lingu i reklo mu: “Hej, dobar pokušaj”.

Kada je car stigao, pozdravio je mladiće i počeo prelaziti prostorijom. Ling se je trudio da se što više sakrije u pozadinu. -”Kako ste velike i lijepe biljke, stabla i cvijeće uzgojili,” reče car. ”Danas, jedan od vas bit će imenovan sljedećim carem.” Iznenada, car spazi Linga i njegovu praznu posudu na podu te naredi straži da mu dovedu tog mladića. Ling je postao prestrašen i pomislio: 'Car zna da sam ja gubitnik! Možda će me sada zato dati ubiti!” Kada je Ling došao pred njega, car ga upita za ime. “Moje ime je Ling”, odgovori. Svi mladići su mu se smijali i izrugivali. Car pogleda u Linga i obznani svima: “Čuvajte se svog novog cara! Njegovo ime je Ling!” Ling nije mogao vjerovati. On čak nije mogao uzgojiti ni obično sjeme. Kako on može biti car?

Tada car reče: “Godinu dana prije dao sam svakom od vas po jedno sjeme. Rekao sam vam da uzmete i posadite to sjeme te uzgojite biljku i donesete to što uzgojite natrag k meni. Ipak, ja sam vam dao mrtvo sjeme koje ne daje biljku. Svi osim Linga ste mi donijeli velike biljke, stabla i cvijeće. Kada ste otkrili da vaše sjeme neće dati ploda, zamijenili ste ga s drugim. Ling je jedini imao dovoljno hrabrosti i iskrenosti da mi donese zdjelicu sa mrtvim sjemenom. Zato je on taj koji će biti sljedeći car!”

Zaključak: Ako sadite poštenje, ubirat ćete povjerenje. Ono što sadite sada određuje što ćete ubirati sutra. Sjeme koje sada zalijevate određuje hoće li vaš život biti bolji i lošiji u budućnosti. Jednog dana uživat ćete u plodovima…ili ćete plaćati za svoje izbore na koji način sada uzgajate svoju biljku - svoj život.






Ponekad je bolno suočiti se s istinom,
s onime što jesmo, s onime što nam se događa,
s onime što smo učinili sebi, i učinili drugima,
ili propustili učiniti.

Ali, svako suočavanje donosi nešto novo,
bolje u naš život, čisti nas od nečega
što nam u životu više ne treba.
Iz svega doživljenog nešto naučimo,
ako otvorimo uistinu oči,
ako očima otvorena srca pogledamo na život,
možda zbog suočavanja konačno
i promjenimo smjer naših životnih puteva,
shvatimo da se istina ne može skrivati,
da se otkrije kad-tad,
i da ono što ne želimo da drugi o nama otkriju
ne trebamo ni činiti, to je jedini zapravo ispravan način.

Nemam potrebu skrivati ono što živim i jesam,
kakva sam, niti se prikazivati nečim što nisam.
Jest, želim biti strpljivija,
želim naučiti drugima izreći istinu puno nježnije,
ali ne mislim šutjeti
ako nešto negdje mogu potaknuti da bude bolje
ili jednostavno da ne bude gore.

Jednom davno sam pročitala slijedeće:

Zlo čovječanstva nije toliko u zloći zlih,
koliko u šutnji onih koji nešto mogu promjeniti.

I toga se nastojim držati,
ma koliko često zbog toga ispaštala.
I ne želim nikada na lažima
ili skrivanju od istine graditi išta u životu.

A ti?

_______________________________

Odlazim na neko vrijeme.
Možda i zauvijek.

Ostavljam ono što nekima može
dati malo snage za život,
zato ne brišem blog.