Julijana7

subota, 29.11.2008.

Male, drage molitve

Došašće, vrijeme kada milost
uistinu rosi s neba.
Zornice donose toliko ljepote u naše živote.
U iščekivanju, molitva je još ljepša.

Željela sam s vama podijeliti
neke lijepe molitve,
pronađene u jednoj staroj bakinoj ladici,
molitve kojima započinjem dan
i koje mi onda duh ponesu
u molitve iz srca,
u radosniji, ispunjen život.
U nekima su moji mali dodaci,
prema onome što osjećam i želim.
Nadam se da će neke od njih i vama uljepšati Advent.

*********************************************

Za mir u srcu i obitelji
Duše Sveti nadahni nas,
Božja ljubavi osvoji nas,
putem svojim Isuse vodi nas,
Marijo Majko, gledaj na nas,
sa svojim sinom Isusom
od svake nevolje očuvaj
i blagoslovi nas!

MOLITVA DUHU SVETOM

O Duše Sveti, dušo moje duše,
molim Te – prosvijetli me.
Vodi me. Utvrdi me. Utješi me.
Pokaži mi što trebam činiti.
Sve ću učiniti što Ti hoćeš,
sve ću primiti što mi budeš poslao.
Molim Te samo jedno –
da upoznam volju Božju
i daj mi snage da je ustrajno vršim.

ZAZIV DUHU SVETOM

Duše Sveti, ponizno te molim
da vazda budeš uz nas,
da u svim stvarima radimo
samo po Tvojim nadahnućima!
Dođi Duše Sveti i ulij u duše
vjeru, ufanje i ljubav!

JUTARNJA MOLITVA

Gospodine,
dolazim k Tebi u tišini ovog dana koji se rađa,
da te zamolim za mir, mudrost i jakost.
Danas želim gledati svijet očima punim ljubavi:
strpljivo, razumno, blago i razborito;
gledati Tvoju djecu kako ih gledaš Ti sam,
ne obazirući se na njihovu vanjštinu.
Zatvori moje uši za svaku klevetu,
čuvaj moj jezik od svake zlobe,
ispuni moj duh mislima koje blagoslivljaju,
da budemo tako radosni,
da svi koji mi se približe osjete Tvoju prisutnost.
Zaogrni me svojom ljepotom Gospodine,
da Tebe otkrivam svakog časa u ovome danu.
Amen!

MOLITVA SRCU MARIJINOM
ZA OBITELJ

Marijo Majko, Tvome Bezgrešnom Srcu,
Ocu Nebeskom, Isusu i Duhu Svetom
posvećujemo našu i sve obitelji.
Učini da one postanu izvorom života i žarištem ljubavi.
Neka u njima vlada zdravlje, čistoća, poniznost,
dobrota, vjernost i blagost.
Zagovaraj nas kod svoga sina Isusa Krista,
da bude snaga roditeljima, radost i sigurnost djeci,
putokaz i ljubav mladima, nada prognanima,
utjeha bolesnima, jakost ranjenima
i vječna nagrada pokojnima.
Budi uz nas u svim danima našeg života,
sačuvaj nas od Zloga
i vodi nas putem istine, ljubavi i mira.
Amen!

MOLITVA SVETOG ANTUNA

O, Bože, dobri i milostivi Oče!
Ti si odabrao sv.Antuna za svjedoka
evanđelja i glasnika mira u svojem narodu;
čuj molitvu koju Ti upravljamo po njegovu zagovoru:

Posveti svaku obitelj, pomozi joj da raste u vjeri,
Očuvaj je u jedinstvu, miru i radosti.
Blagoslovi našu djecu, štiti naše mlade.
Pomozi onima koje iskušavaju razne
bolesti, trpljenje i osamljenost.
Podrži nas u naporima svakoga dana,
darujući nam svoju ljubav.
To Te molimo po Kristu Gospodinu našemu.
Amen.

- 20:03 - Komentari (23) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.11.2008.

Samo Ti, Bože moj

Jednom kada k Tebi dođem,prestat će konačno sva moja lutanja,
dani kada sam se činila sebi jaka
i dani kada sam znala da sam tako slaba,
dani radosti istinske
i dani prepuni suza i tuge.
Prestat će sve moje želje, konačno,
nestat će svaki tamni dio duše,
jer Ti ćeš je potpuno svjetlom ispuniti.

Sanjala sam mnogo.
Željela sam biti tvoje svjetlo,
a tako je malo dovoljno da padnem.
Trudila sam se hrabriti svoje drage i mnoge druge,
a koliko sam u tome i uspjela zaista?
Ne znam.
Ali Tebi ih sve predajem i molim Tebe
da ih vodiš, ispunjaš i čuvaš.
I znam da će onda biti dobro.

Ti si me učio da za sebe ne tražim ništa,
a moje su želje ipak postojale.
Toliko si mi toga dao,
a ja sam ipak željela i još nešto za sebe.
I otvorio si mi oči, često
i pokazao da samo Tebe jedinog uistinu imam stvarno,
da je samo Tvoja ljubav beskrajna i bezuvjetna.
Ali ja sam željela i više.
A što je više?

I živjet ću tako dan po dan,
neke sretna, visoko leteći,
neke pusta, u ponoru slomljena.
Ali svaki novi dan, jedan je bliže Tebi.
Samo si Ti Utjeha.
Tješiš me nekad samom prisutnošću svojom,
nekada preko dragih ljudi
iz čije prisutnost i riječi ti zračiš.

I proći će i ovaj pusti dan.
Sutra će već možda osmjeh opet biti na licu,
onaj iz prave radosti u srcu.
Danas je bio samo jedan od onih dana
za koje sam zahvalna što su prošli.

Samo Ti nikada ne ostavljaš,
samo Ti nikada ne odlaziš.
I hvala Ti što si sama Ljubav i Milosrđe!

- 23:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 25.11.2008.

Pokaži mi put, Isuse

Smijem li biti slaba?
Od mene uvijek očekuju da budem jaka, idealna,
od mene traže više nego od drugih,
drugima je dopušteno pogriješiti,
a meni će svaki propust dobro prisjesti...

I ja sam obično slabo ljudsko biće,
ma kako izvana izgledala jaka,
i mene boli, ja nisam idealna,
ni približno,
moj izgled vara-
da sam krhka i nježna,
možda bi imali samilosti prema meni.
Nisam se takva rodila.
Jest, često sam jaka,
ove terete koje ja nosim
nije lako tako dugo nositi
i pod njima se ne slomiti.
Ali nekad se ipak lomim
i treba mi i podrška drugih ljudi,
treba mi nečija pomoć,
nečija pružena ruka,
nečija riječ da pomogne
naći put za dalje.

Pomozi mi Isuse,
pokaži mi sada put kojim trebam dalje,
uvijek si za nas brinuo,
ne daj da izaberem sada krivo,
Ti izaberi za mene.
Pomozi mi, daj mi snage i mudrosti,
izaberi Ti za mene put
kojim dalje trebam ići,
jer sama sam već previše puta
krivo izabirala.
Ne želim više tako.
Tebi, Isuse i danas predajem svoje izbore,
svoj život, svoju obitelj,
samo s Tobom ja mogu nositi ovo sve.
Pomozi mi, molim Te!

Lako je odlučiti – sada ću dalje drugim putem. Kada sam jaka, donosim mnoge odluke, osjećam da ću sve moći učiniti, sve mi izgleda moguće, ostvarivo... Ostavila sam posao koji za mene više nije bio da bih radila drugi, koji sam više željela. No, u međuvremenu se situacija promjenila i ondje gdje je posla uvijek bilo, sada se rješavaju ljudi. Dobra ponuda za posao koju sam imala više ne postoji, jer je firma u situaciji lošijoj nego ikada. A ja i dalje mislim da sam onaj posao trebala ostaviti. Sada se pitam kuda sam to krenula? Jesam li neodgovorna što sam ostavila jedan posao, dok još nisam osigurala drugi, a neću imati prihoda za obitelj? Je li došlo vrijeme da odem iz ovog grada, kako već odavno namjeravam? Kuda će me sve ovo odvesti i hoću li znati odabrati pravi put?

- 07:11 - Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 19.11.2008.

SUSREO SAM ISUSA

Mladi Marko dobio je u školi zadaću pod naslovom: ''Susreo sam Isusa''.
Nakon što je završio i pročitao napisano pred razredom, vratio se kući s riječima:''Oborio sam ih s nogu.
Ovo je najbolje što sam ikada napisao.'' Na žalost, bilo je to i zadnje. Marko je poginuo nakon tjedan dana.

Njegovi roditelji zatražili su i dobili od škole njegov posljednji rad. Kada su vidjeli o čemu se radi, utješeni su kopije njegovog uratka poslali svojoj rodbini.

MARKOV ESEJ:

Na mjestu između sna i jave, našao sam se u jednoj sobi. Nije bilo namještaja, samo je jedan zid bio prekriven ladicama na kojima su bile kartice, onakvim ladicama kakve se koriste u knjižnicama i na kojima po abecednom redu pišu imena autora, djela itd. No, natpisi su bili vrlo različiti na ovim ladicama koje su sezale od poda do plafona i protezale se u nepreglednom nizu na lijevu i desnu stranu.

Prva ladica koja mi je privukla pažnju, kada sam prišao tom zidu,
imala je naslov: ''Djevojke koje su mi se sviđale''.
Otvorio sam je i počeo listati među karticama.
Brzo sam je zatvorio, zgranut spoznajom da prepoznajem
sva imena ispisana na njima.
I tada, bez da mi je itko rekao, shvatio sam gdje se nalazim.
Ova beživotna soba ispunjena kartotekom bila je katalog mojeg života.
Tu je bio upisan svaki trenutak mog života, veliki i mali,
toliko detaljno da to ni moje pamćenje nije obuhvaćalo.

Čuđenje, znatiželja, pa i užas pomješali su se u meni kada sam ih počeo nasumce otvarati i istraživati sadržaj. Neke su sadržavale radost i drage uspomene;
druge osjećaj stida i kajanja, tako intenzivno, da sam se okrenuo,
bojeći se da netko preko ramena ne vidi ono što piše.
Ladica s naslovom ''Prijatelji'' bila je do one s naslovom ''Prijatelji koje sam izdao''.

Naslovi su bili nanizani od svakodnevnog, zemaljskog, prema nadnaravnom – ''Knjige koje sam pročitao'', ''Laži koje sam izrekao'', ''Utjeha koju sam pružio'',
''Šale kojima sam se smijao''.
Neke su bile smiješno izravne:''Ono što sam vikao na bracu''.
Drugima se i nisam mogao smijati: ''Ono što sam radio u srdžbi'',
''Ono što sam prigovarao roditeljima iza njihovih leđa''.
Moje iznenađenje sadržajem nije prestajalo.
Često je bilo više kartica nego što sam očekivao, a katkada manje nego li sam se nadao. Bio sam zapanjen i zatrpan količinom događaju iz života koji sam živio.

Je li moguće da sam u nekoliko proteklih godina svog života imao vremena popuniti svaku od ovih tisuća ili čak milijuna kartica?
Međutim, svaka karta je potvrđivala da jesam.
Svaka je bila ispisana mojim vlastitim rukopisom.
Kada sam izvukao ladicu s natpisom ''TV emisije koje sam gledao'',
primjetio sam da je ta ladica bila pretrpana gusto naguranim karticama
i činila se beskrajno duga. Zatvorio sam je posramljen, ne toliko
zbog kvalitete emisija koje sam gledao, već zbog toliko uzalud potrošenog vremena.
Kada sam došao do natpisa ''Požudne maštarije'', smrznuo sam se.
Zavirio sam u nju jedva je odškrinuvši, bez želje da vidim koliko je duga
i izvukao jednu od kartica. Zgrozio sam se vidjevši detaljnost kartice i smučilo mi se kad sam shvatio da su i takvi trenuci zapisani.
Obuzeo me gotovo životinjski bijes. Svijest mi je obuzela samo jedna misao:
Nitko ne smije vidjeti ove kartice! Nitko ne smije vidjeti ovu sobu!
Moram je uništiti! U ludilu sam istrgnuo tu ladicu.
Sada nije važna njezina veličina. Morao sam je isprazniti i spaliti kartice!
Ali kada sam htio istresti kartice, nijedna nije mogla ispasti van.
Očajno, izvukao sam jednu karticu i pokušao je poderati,
no shvatio sam da ne mogu, jer je bila tvrđa od čelika.
Poražen i potpuno bespomoćan, vratio sam ladicu na njezino mjesto.
Čela naslonjenog na zid ispustio sam dug, samosažaljiv uzdah.
I, tada sam ga ugledao. Naslov ''Ljudi za koje sam molio''.
Ručka na toj ladici bila je sjajnija nego na ostalima, možda nikada upotrebljavana. Povukao sam je i mala ladica, duga jedva desetak centimetara ostala mi je u ruci,
a u njoj tek nekoliko kartica.
Tada sam zaplakao, jecajima tako dubokim da su me boljeli i cijeloga me potresali. Pao sam na koljena i plakao, od stida, golemog stida zbog svega ovoga. Police su se vrtjele oko mene, u mojim suznim očima. Nitko nikad, nikad, ne smije saznati o ovoj sobi! Moram je zaključati i sakriti ključ!

Ali kada sam obrisao suze, vidio sam Njega.
Ali ne! Ne On! Ne ovdje! Bilo tko, samo ne Isus!
Bespomoćno sam gledao kako otvara ladice i čita sadržaj.
Nisam mogao podnijeti da vidim njegovu reakciju na sve ono što je ovdje pisalo.
U pojedinim trenucima mogao sam vidjeti njegovo lice.
Vidio sam tugu, dublju nego što je moja vlastita.
Izgledalo je kao da ga nešto vodi baš do najgorih ladica –
zašto je morao pročitati baš svaku?

Konačno, okrenuo se i pogledao me s drugog kraja sobe,
sa dubokom tugom u očima. Spustio sam glavu, pokrio lice rukama
i ponovno gorko zaplakao. Došao je do mene i zagrlio me.
Mogao je reći toliko toga, ali nije rekao niti riječi. Samo je zaplakao sa mnom.
Tada je otišao natrag prema zidu.
Počevši od početka sobe, uzimao je jednu po jednu ladicu i na svakoj kartici ispisao svoje ime preko mojega.
''Ne!'', povikao sam i pokušao istrgnuti karticu iz njegove ruke.
Njegovo ime ne smije biti na ovim karticama!
Ali bilo je tamo, ispisano crvenom, bogato crvenom, tako tamnom, tako živom...
Isusovo ime, krvlju Njegovom ispisano, pokrilo je moje.
Nježno mi je uzeo karticu. Tužno se nasmješio i nastavio s poslom.
Nikada neću shvatiti kako je to uspio tako brzo dovršiti, ali uskoro je zatvorio i posljednju ladicu s ispravljenim karticama i vratio se k meni.
Prebacio mi je ruku preko ramena i rekao:''Svršeno je.''
Ustao sam i On me izveo iz sobe. Nije bilo ključa na tim vratima.
Trebalo je ispisati još kartica.
''Sve mogu u Kristu, koji me jača.'' – Fil.4,13

- 20:59 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.11.2008.

Poleti dušo, za let si stvorena

Ponekad strahujemo kada se događa toliko toga lijepoga,
strah nas je prevelike sreće, da iza nje opet ne dođe neko veliko zlo,
kao i mnogo puta prije.
Bojimo se ponekad visoko letjeti,
zbog straha da se opet ne razbijemo pri padu na oštro stijenje surovosti života.

Pitamo se hoćemo li se uopće znati nositi sa velikom srećom,
jer na nju nismo navikli?
Mi, što za Kristom se trudimo ići, često smo velikim teškoćama pritisnuti bili,
ali iz njih smo izašli Njemu bliži i drugačiji, ponizniji i bolji ljudi.
Naučili smo da nas raduju male, svakodnevne stvari,
svaki dan koji prođe mirno i radosno,
a ponekad i tek tome što je dan iza nas,
sa svim svojim padovima, konačno prošao.
I naučili smo srcem gledati i vidjeti
koliko nam blago Bog svakoga dana daruje,
da bismo ga i mi drugima iz srca darivali.

Ali velika sreća?
Možda se od straha da za sreću nismo stvoreni mnogo puta nje i odričemo.
I ostajemo u onom svom malom, svakodnevnom, uobičajenom svijetu,
odričući se tako i onog predivnog, visokog leta duše za koji nas je Bog i stvorio.
A kada tako letimo, nošeni nesebičnom ljubavlju i Božjim blagoslovom,
bolji smo ljudi za sve oko nas
i Bog se s nama raduje,
jer tada smo u njegovom spasenjskom naumu i mi dionici.
Poleti dušo, za let si zaista stvorena!
I ne boj se, što god da bude, Bog je s tobom!

- 15:11 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 11.11.2008.

Dodir duše

Ponekad duše se dotaknu
da bi u tom kratkom dodiru
jedna od druge nešto spoznale,
da bi nakratko u srce se upisale,
u molitve naše uplovile,
nečemu nas podučile
ili potakle da na neki novi put krenemo,
a onda iz naših života odlaze.

Susret je duša bio stoga, jer smo svakim novim susretom bogatije osobe,
koje onda možda drugačije kroz život idu.
Ne skrivaj to blago u duši samo za sebe.
Otvori srce,
jer tvoja duša nekome pomoći može,
nekome pokloniti nešto,
uljepšati mu dan,
učiniti ga boljim.
Pa i ako iz tvog života ode,
više nije isti,
i ne treba zbog rastanka žaliti.
Još je mnogo onih
kojima iz svoje duše možeš svjetlo darovati,
a jednom se možda i s nečijim svjetlom
u ljubavi sjediniti.

- 12:24 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.