21.02.2005., ponedjeljak

Najljepše srce

Jednoga je dana, jedna mladi čovjek stajao na trgu jednoga gradića i svima je davao na znanje da on ima najljepše srce u cijeloj dolini. Svijetine koja se okupljala je bilo sve više, i svi su se divili savršenosti i ljepoti njegovog srca. Nitko nije sumnjao u ono što on govori. Da, svi su se istinski složili da je njegovo srce najljepše srce koje postoji. Mladi je čovjek bio sve ponosniji i sve je glasnije govorio o svome prelijepome srcu. Uskoro se jedan starac probio na početak svjetine koja se okupljala i prozborio je: «Zašto tvoje srce nije ni približno lijepo kao moje?», upita ga. Svjetina i mladi čovjek pogledaju u starčevo srce. Ono je kucalo snažno, ali je bilo puno rana i rascjepa. Njegovo je srce je na mnogim mjestima bilo otkinuto. Sitini komadi srca koji su nedostajali su negdje bili nadomješteni, ali često nisu odgovarali dijelu koji bi nedostajao. Na njegovom srcu je bilo i mnogo mijesta gdje su bile velike praznine, sitni komadi srca koji su nedostajali nisu bili nikada nadomješteni... Svjetina je iznenađeno gledala, kako svijetina može reći da je njegovo srce ljepše, mislili su... Mladi čovjek pogleda u starčevo srce, vidi njegov izgled i nasmije se... «Ti mora da se šališ,» odgovori mu. «Usporedi svoje srce s mojim srcem, moje je savršeno, a tvoje je puno rana i rascjepa.» «Da, odgovori starac, tvoje savršeno izgleda, ali svoje srce nikada nebi zamjenio tvojim. Svaka rana predstavlja osobu kojoj sam poklonio svoju ljubav – tada bi otkinuo dio svojeg srca i poklonio bi ga osobi koju volim, a one bi često dale dio svojeg srca koje bi popunilo prazninu nastalu na mome srcu. Dio srca koji bi primio često nije odgovarao diu srca koji bi dao, zato su bridi mojeg srca tako grube, što ja cijenim, jer me takvo srce podsjeća na ljubav koju smo dijelili. Ponekad bi dao dio svojeg srca, ali nastale praznine ponekad nebi bile popunjene. Iako me te praznine bole, one ostaju otvorene, podsjećajući me na osobe koje sam također volio, i nadam se da će se jednog dana vratiti i popuniti praznine u mom srcu... Možeš li sada razumijeti što je istinska ljepota? Mladi je čovijek nekoliko trenutaka tiho stajao, dok su mu suze polako klizile niz lice. Prišao je polako starcu... i otkinuo dio svojeg mladog srca. Pružio ga je starcu drhtavim rukama... Starac je prihvatio ponuđeno... te ga je spojio sa svojim srcem. Starac je otkinuo dio svojeg srca i pružio mladom čovjeku. Pogledao je svoje srce, ono više nije izgledalo savršeno, ali je bilo ljepše nego ikada do sada, jer se ljubav iz starčevog srca proširila u njegovo mlado srce.

- 17:18 - Prosvjedne note (1) - Crno na bijelo - #