NISAM MOGLA VJEROVATI ŠTO SE DANAS DOGODILO, DA NI JA I IVA NISMO MOGLE VJEROVATI* U JEDNOM SAM TRENUTKU MISLA DA ĆU UMRIJETI. POBLIJEDILE SMO I VRISNULE: O MOJ BOŽE.
ovaj dan ću uvijek pamtiti!!! bilo je to treći sat, baš kada je zazvonio drugi, poletjeli smo do dvorane, točnije u žensku svlačionicu, borna je pričao neke šale, a kasnije smo se razdvojili, nastavnik nas je upozorio da danas neće biti tjelesnog, da idemo vani!! bilo je hladno, pa sam zamolila ivu da mi pomogne ostaviti stvari u svlačionici!! ušle smo, bilo je jako toplo, nadjedamput sam primjetila da se zid crveni, potrčala sam do vrata, gdje su bili tuševi, a na prozoru je stajao kao krvav prst!!!! JA I IVA SMO VRIŠTALE, ALI SVI SU OOTIŠLI! pošla sam trčati ali vrata su se zatvorila... nismo mogle izići!! misla sam da ću umrijeti, očajno smo sjele u strahu, plašljivo, nemožete zamisliti što se događa, nešto je kucalo na vratima, nisam se smjela pomaknuti!!! nakon 1 h, u suzama nas je pronašao nastavnik i borna, kada su vidjeli natpise na zidovima, krvave i prste po svlačionici, pozvali su ravnatelja. nikada nisam mogla vjerovati da ću biti ovakva žrtva nečega. nakon 5 h otkrilo se da je sve to bila neslana šala osmaša koji su u dvorani imali tjelesno!!! misle da su bojice i plastiak, nas doveli do ludila, sve su snimili mobitelima koji su se nalazili na dojnjem zidu svlačionice. . htjeli su reći da smo lude, snimku prebacuju preko mobitela i smiju nam se, u lice... e pa osvetiti ću vam se, gadovi..........
|