i remember that day.. it was the rain!
30.11.2006., četvrtak
HY, MY WORLD1
|
DANAS MI je NEKAKO dobro NEMAM ništa UČITI ni PISATI.. nekako SAM sretna, NEZNAM zašto?? Neznam o čemu da vam pišem, danas sam dobila 1 iz kemije... sorryyyy.. iz kontrolnog.. pa sam bila ljuta.... onako nevolim baš učiti kemiju ali .. ajde,,.. čudno, danas mi se nastavnici ljubazno obraćaju ljubazno, a još jučer.. odlučila sam i obećala RODITELJIMA DA ĆU ISPRAVITI OCJENE.. KADA 1 IZ KEMIJE.. EVO VAM JEDNA PJESMICA : POŠALJI OVU SMS PORUKU STOTINAMA LJUDI I NEŠTO NEOČEKIVANO ĆE TI SE DOGODITI IMATI ĆEŠ PRAZNU BATERIJU I VELIKI RAČUN... EVO JOŠ JEDNA KLIZNULA JE NIZ OBRAZ I NA USNAMA STALA, BILA JE TAKO VRALA I TAKO MALa, U NJOJ SE TUGA STISLA, U NJOJ SU USNULE BOLI.. TA JE SUZA ZNALA KOLIKO TE VOLIM.. ps. napokon i od mene malo svijetlije pjesme.. kiss |
28.11.2006., utorak
bilo kada.. bilo..gdje..ti si tu..nedaj se...
|
na kamenu, na oštroj stijeni na nebu i na olaku, na putu, i na cesti, na mjesecu i suncu, u tuzi i u jadu, u sreći i veselju, u mržnji i u strahu, ti...ti si u mom srcu, ti si umojim mislima. ti si uvijek u mojoj duši.. gdje god bilo, i kad god bilo... sinoć...trag...je...se...izbrisao....sa....prozora.... sinoć, tvoj posljednji trag, izbrisao se sa mog prozora.. sinoć.. te magla odnjela, u nepoznati kraj. tvoj otisak ruke.. nježno sam dodirnula usnama.. nestao je tvoj posljednji trag  |
kako, tužno, kako istinito...
stvarno znam da sam dosadna, svaki dan pišem... dosadu.. ali meni je nekako kako da to kažem ovaj blog, prijatelj, jedino mogu njemu reći, što mislim, što osjećam... samo nemogu reći tkko sam... možda i za to dođe vrijeme ali ne još.. sada sam još tajna... danas mi je onaj dečko - pričala sam vam, poslao sms, da se nađemo, da mi mora nešto reći.. ali nisam ni došla.. na velikom odmoru, samo sam sjedila.. sama.... i razmišljala sam, što se meni dogodilo? prije sam bila društvena, imala sam a lot of friend.. a sada? i tako kada je vidio da neću da dođem, prišo je nekim curama - koje uopće nikada nisam vidjela, i pričali su i smijali se.. nisam se ni pomakla, nije meni bilo žao mene, nego frendice.. ona je samo buljila u njih, a on na nju nije obraćo pažnju.. zamolila sam brata da me upozna sa njom.. tom jednom prijateljeljicom, da vidim što se tu zapravo događa, ljuta sam došla na sat engleskom, na kojem sam skoro zaspala.. a još jučer mi je mama rekla da mi je ravnatelj rekao da dolazim u školu redovito!! a jaaaaaaaaaaaaa.......... morala sam s ispričati ravnatelju nastavnici, te cijelom razredu.. i skupila sam snage, ali nema šanse da je skupim i za prijateljicu.. ne, ne , nedolazi u obzir, prije ću si naći novo društvo nego reći oprosti mi toj glupači!! hvala ali NE.  |
27.11.2006., ponedjeljak
kao ovo,... čudo... tako jadno.. napušteno...
 ono što je u srcu mom ono neobzirno i bezorazno, ono lijepo i ono tanko ono ružno i ono debelo, nemam više duši ništa dati, nemam joj više ništa ni uzeti, nisam sigurna kako se to zove ali mi je sve uzelo, ono u srcu, zbog čega patim...svaki dan.. ono lijepo mi je uzela, a manje lijepo ostavila, sve što je odnijela, upitno je oće li mi vratiti? a bez toga sam kao čovijek bez tijela... životinja bez glave... bezvoljna, jadna.... i bez ičega... |
kako iskreno, kako dirljivo!!
|
Danas sam se ustala u 7... brzo sam se obukla i do škole išla trčeći, jer ne bi stigla čekati tramvaj! kada sam došla, na ploču me prozvala nastavnica matematike.... a ja nisam ni uradila zadaću... ni dodirnula knjigu.. pa zapravo izvela sam te jer ti ništa ne pratišš... ti se cijeli sat smiješ i bacaš papiriće... donesi mi svoju pernicu ovamo.. i donesem je... joj koji jad.... izvukla je iz nje 16 malih papirića, smotanih na male sitne djelove.. neki su bili i iskidani ali.. počela ih je čitati naglas.. svi su se smijali.. bili su to pšorukice ood frendicinog bivšeg.. koji se mnei sviđa.. i njoj se sviđa... ona nije znala što će jer je ispod svake bio potpis.. svi su se smijali.. a ja sam pošla plakati.. maskara je tekla mojim licem.. samo crnilo.. kako može imati takvo srce.. odletjela sam u wc. sjela na pod i plakala... i plakala.... a kasnije su za mnom uletjele pedagogica i razrednica, koja je odmah obavjestila moju, mamu, u trostrukoj sam kazni.. život je glupost!!! nekada je dobar a nekada zna biti da to kažžem - sranje!!!!!!!! sada sjedim na krevetu.. nemam što raditi, jer sam iz škole isključena na 2 tjedna... , više radi ocjena - 3 jedinice iz matematike, 2 iz engleskog, po jedna iz povjesti i kemije, te dvojka iz fizike... užas, ali sve su iz ponašanja... idem sada... |
