Marketing
kako, tužno, kako istinito...
stvarno znam da sam dosadna, svaki dan pišem... dosadu.. ali meni je nekako kako da to kažem ovaj blog, prijatelj, jedino mogu njemu reći, što mislim, što osjećam... samo nemogu reći tkko sam... možda i za to dođe vrijeme ali ne još.. sada sam još tajna... danas mi je onaj dečko - pričala sam vam, poslao sms, da se nađemo, da mi mora nešto reći.. ali nisam ni došla.. na velikom odmoru, samo sam sjedila.. sama.... i razmišljala sam, što se meni dogodilo? prije sam bila društvena, imala sam a lot of friend.. a sada? i tako kada je vidio da neću da dođem, prišo je nekim curama - koje uopće nikada nisam vidjela, i pričali su i smijali se.. nisam se ni pomakla, nije meni bilo žao mene, nego frendice.. ona je samo buljila u njih, a on na nju nije obraćo pažnju.. zamolila sam brata da me upozna sa njom.. tom jednom prijateljeljicom, da vidim što se tu zapravo događa, ljuta sam došla na sat engleskom, na kojem sam skoro zaspala.. a još jučer mi je mama rekla da mi je ravnatelj rekao da dolazim u školu redovito!! a jaaaaaaaaaaaaa.......... morala sam s ispričati ravnatelju nastavnici, te cijelom razredu.. i skupila sam snage, ali nema šanse da je skupim i za prijateljicu.. ne, ne , nedolazi u obzir, prije ću si naći novo društvo nego reći oprosti mi toj glupači!! hvala ali NE.
Post je objavljen 28.11.2006. u 13:28 sati.