podravina

PodSesvete Picassa biografija GoogleKarta mail

Etnografska zbirka Josipa Cugovčana

srijeda, 31.10.2007.

Tradicijski obrti Podravine

iža


Podravina, kao i neke druge hrvatske pokrajine, ima svoju osobnost, posebnost u običajima, načinu življenja, pa i u tradicijskim obrtima. Mnogi obrti još su živi, dakako, modernizirani, prilagođeni današnjem vremenu, ali u većini slučajeva svjedoci smo izumiranja starih tradicijskih obrta.

kovačnica
Većina predmeta iz tih starih radionica koje su izradile vrijedne ruke majstora, a mogli bismo ih nazvati i umjetnicima, možemo naći još samo u muzejima i privatnim zbirkama. Podravci, stoljećima živeći između obronaka Bilogore i rijeke Drave, znali su daleko bolje živjeti u skladu s prirodom i svojim okruženjem nego što to današnji čovjek zna. Oni su sirovine za svoje proizvode pronalazili u bliskom okolišu, te su od njih izrađivali uporabne predmete. Privrednu važnost Koprivnica, ekonomsko kulturno i prometno središte cijeloga kraja, osim na obrtništvu i trgovini zasniva i na ciglanama, rudniku ugljena, a posebno na prometnom značaju, kao željeznička raskrsnica pruga Budimpešta-Koprivnica-Zagreb-Rijeka i Varaždin-Koprivnica-Osijek.
kolovrat
Prvi zabilježeni tragovi grada sežu u srednji vijek kada se na mjestu današnje Koprivnice nalazio kastrum Kapronza. Uz utvrdu se stalo razvijati trgovište, a zatim i gradić koji je u dokumentima zabilježen 1308. godine, da bi već 1356. godine stekao status slobodnog i kraljevskog grada, sa pripadajućim privilegijama. U feudalnom sukobu između Janosa Hunyadija i grofova Celjskih, koji su tada bili vlasnici kastruma, utvrda je 1446. godine razorena, a cjelokupni se život nastavio u gradu, koji postaje i sjedište vlastelinstva.
Križevci su već od XIII stoljeća sjedište županije, a od 1252. godine općina s kraljevskim privilegijem. Križevačka županija spojena je krajem XIX stoljeća s bjelovarskom, a u cijeloj županiji razvijena je mesna industrija, industrija građevnog materijala i čeličnih konstrukcija.
korpe i košare
Obrte koji prevladavaju u Podravini možemo podijeliti prema materijalima od kojih se izrađuju i tehnici kojom se rade. Tako srećemo: ciglare, zidare, tesare, kolare, draksare ili drvotokare, tišljare ili stolare, bačvare, kotlare, drvorezbare, užare, remenare, kovače, postolare, mlinare, licitare, krojače, tkalje, vezilje, te majstore za izradbu glazbenih instrumenata i pletače košara.

podravska kuća
Stara podravska iža
U samoj gradnji kuća, koje su se gradile između dva svjetska rata, koristili su se materijali iz starih ciglana koje još i danas postoje u mnogim mjestima od Koprivnice do Virovitice, gdje su majstori uz pomoć radnika najamnika izrađivali i pekli ciglu. I danas su primjetne prekrasne štukature u mnogim mjestima, koje na žalost današnji arhitekti i zidari nisu znali ili htjeli iskoristiti na nekim novim građevinama. Nezamislivo je bilo da u nekom mjestu nema barem nekoliko zidara koji su naučili zanat od starijih zidara, jer obično se nauk prenosio s koljena na koljeno. U novije vrijeme zidari moraju imati školsku izobrazbu. Svaka kuća trebala je imati i podrum, a budući da prije nije bilo betona niti armature, moralo se dobro znati zidati bolta, pa je čak u nekim gospodarskim kućama bio i boltani strop.
ormar
Budući da je Podravina obilovala u glavnini kvalitetnom hrastovom šumom, jasenom, johom i sada već vrlo rijetkim brijestom i jagnjedom, a obronci Bilogore kvalitetnom bukvom, bilo je mnogo obrta vezanih uz obradu drveta. Nekad je u vrbicima uz rijeku Dravu bilo prekrasnih stabala jagnjeda od kojih su se radili vrlo kvalitetni ormari i kreveti. Tesari ili cimermani morali su dobro znati odabrati vrstu i kvalitetu drveta da bi ga mogli tesanjem obraditi, te od istog napraviti grede i rogove za krovove kuća. Sve se to radilo ručno, tesarskim sjekirama. Dolaskom traktora kao pogonskog stroja, ručno obradu drveta sve više potiskuju pilane. Dobro osušene daske hrasta, a ponajviše brijesta koristili su stolari, u Podravini zvani tišljari, za izradu škrinja, kreveta, stolaca, stolova, ormara i drugog namještaja. Ni jedna djevojka nije se udavala, a da joj roditelji nisu dali napraviti škrinju ili ormar i krevet.
podravska Bilogora
Bačvari sa vinorodnih obronaka Bilogore
Na obroncima Bilogore uspijeva i vinova loza. Poznato je vinorodno područje Aršanj iznad Pitomače. Rijetka su domaćinstva u Podravini koja nemaju svoj vinograd i klijet: stoga je bilo i puno bačvara. Za izradu kvalitetnih bačvi koristilo se drvo hrasta, jasena, i duda. Dudove bačve najviše su se upotrebljavale za čuvanje šljivovice i jabukovače, dok su bačve od hrasta i jasena bile namijenjene za čuvanje kvalitetnih vina. Uz bačvare bili su prisutni i kotlari koji su od bakra pravili kotlove za pečenje rakije, te kotlove za iskuhavanje rublja.
stara drvena kola
Podravski kolari
Drvena kola pravili su kolari. U Podravini su poznata dva tipa kola i to kola s kratkim punim lojtrama ili stranicama, te sa dvojim šaragljama. Kratka kola bila su okovana kovanim ukrasima, a radili su ih kovači koji su imali i nekoliko šegrta. Djevojkama je bila velika čast udaja za kovača. Prije položenog majstorskog ispita, budući mladi kovači morali su znati potkovati jaje. Ako bi u tome uspjeli, smatrali su se sposobnima i za potkivanje konja. Svaki kovač je sam kovao potkove za konje, a najviše su se kovali plugovi i motike. Bilo je i darovitih umjetnika kovača koji su prekrasno iskovali željezne ograde ili velike crkvene lustere, koji i danas vise u crkvama. Danas se u Podravini teško može naći kolar, a vrlo su rijetki i kovači.
Preslice kao znak ljubavi
Draksari ili drvotokari, te drvorezbari nekad su imali pune ruke posla, jer svaka domaćica morala je znati presti. Za taj posao bilo joj je potrebno vreteno, kolovrat, nared ili tkalački stan za tkanje, te stupa i ostali pribor za obradu konoplje.
preslice preslice preslice
Preslice, prekrasni proizvod drvorezbara danas se mogu sresti samo u muzejima i zbirkama. U Podravini su preslice najvrijedniji predmet narodne umjetnosti. Obično su izdužena oblika, vrlo bogato ukrašene ornamentikom. Poznate su preslice u dva dijela koje su se spajale navojem, a rezbareni ornament bio je punjen pečatom. Na pojedinim preslicama znao je biti ispisan ljubavni tekst, urezana godina i ugrađeno malo zrcalo. Preslice su poklanjali mladići djevojkama i to je bio poseban znak ljubavi. Ako je mladić bio vješt, preslicu namijenjenu svojoj dragoj izradio bi sam, ili bi je naručio u drvorezbara ako nije bio siguran u svoje umijeće. Osim preslica bili su ukrašeni i neki uporabni predmeti za izradu i tkanje platna: spone, vitlenice i dr.


rijeka Drava
Mlinovi na rijeci Dravi
Bogatstvo podravske ravnice, raznovrsno žito, prerađivalo se u mnogobrojnim mlinovima uz rijeku Dravu. U svakom mjestu kroz koje je protjecala rijeka bilo je i po nekoliko vodenica. Mlinar je imao konja i kola te bi prolazio ulicama i kupio vreće sa pšenicom, ječmom i kukuruzom i vozio ih u mlin. U mlinu bi se žito vagalo, uzimao bi se ušur- naknada za mljevenje, i ponovo bi se brašno vračalo svakom domaćinstvu. Izumom električne struje i mlinova čekićara, ova vrsta obrta skoro se sasvim ugasila. Iz kvalitetnog brašna mogu se ispeći fini kolači, a Podravina je poznata po izvrsnim kolačima. Nekad je u svakom mjestu bio licitar koji je najviše posla imao za nadolazeća seoska proštenja.

Podravski žičani instrumenti
Seosko proštenje uvijek je pratila i dobra zabava uz podravsku tamburu. Za dobar zvuk tambure mora biti izabrano i kvalitetno drvo, no najvažnije su spretne ruke majstora. U Pitomači je žičane instrumente radio još davne 1934.godine Tomo Kos, a naslijedio ga je sin Željko Kos, koji i danas radi sve žičane instrumente.
Željko Kos:Izrada tambure-1.dio
Drugi dio filma izrade tambure.Film FVK"Mirko Lauš"
Za izradu instrumenata koristi se kvalitetno drvo javora koje raste na obroncima Bilogore, te smreka koju nabavlja iz drugih krajeva. U poljodjelstvu se koristila stoka za obradu zemlje, najčešće krave, a poslije konji. Za njihovu vuču bilo je potrebno različito remenje i užad. Tako su remenari imali jako puno posla, jer je za vuču svaki konj morao imati ham, koji se izrađivao od kožnog remenja. Izrađivalo se remenje i za mlinove i ostale pogonske kotače na nekim strojevima.


narodna nošnja
Seoski «modni kreatori»
Uz preslice, od narodnog rukotvorstva u Podravini izuzetno su vrijedni i prekrasno otkani stolnjaci, ručnici, stolnice, ukrasne ponjave…Vrlo vješte ruke tkalja znale su utkati ljubav i strpljenje u svaki cvjetić i listić ornamenta na natkanom platnu.
šivaći stroj
Skoro je svaka žena znala tkati, ali su se rijetke isticale svojim umijećem. Mnoga mjesta danas imaju samouke švelje koje rade na šivaćim strojevima. One su nekad bile «kreatori mode» u svom mjestu, pa svako mjesto ima svoju nošnju. Jedno od najdulje očuvanog rukotvorstva u Podravini je narodni vez.
Susreće se u narodnoj nošnji, na jastucima, a u novije vrijeme na pregačama i vezenim stolnjacima. Iako primjećujemo da su mnogi tradicionalni obrti u Podravini nestali, vjerujemo da će se kroz određeno vrijeme poneki i obnoviti. Možda ne u onom prijašnjem obliku, već u nekom modernijem.

tekst:Josip Cugovčan

- 17:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 28.10.2007.

Stigla donacija iz Francuske

Ovih dana iz Francuske stigla je prekrasna donacija fosilnih predmeta i starih rukotvorina. Fosilni predmeti pronađeni su 70 kilometara sjeverno od Pariza u šumi Fontainebleau, a stare rukotvorine pripadale su obitelji Monique Castro tj. njezinoj baki koja ih je i izradila.

francuska


Prije dva mjeseca na etno imanju Josipa Cugovčana u Podravskim Sesvetama gostovale su i kampirale dvije obitelji iz francuskog grada Toulusea.
Gosti su bili oduševljeni prirodom i pejzažima oko Podravskih Sesveta i izgledom samog sela te fascinirani etno imanjem i eksponatima u zbirci.
Tom prilikom obećali su da će obogatiti zbirku fosilnim predmetima te tekstilnim rukotvorinama iz Francuske.

francuska


Obećanje su ispunili te je ovih dana na adresu Josipa Cugovčana stigao paket sa prekrasnim predmetima i stvarima kojim će se njegova bogata zbirka još vise obogatiti. Ovo je prva donacija koja je stigla izvan granica hrvatske te je očiti primjer oduševljenja gostiju koji su razgledali zbirku i boravili u njezinim prostorima. Vlasnik zbirke od srca se zahvaljuje na ovoj prekrasnoj donaciji te se nada skorom susretu sa obitelji Monique Castro.

francuska


Izvor: Josip Cugovčan

- 14:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 27.10.2007.

Likovna kolonija varaždinske županije s međunarodnim sudjelovanjem 2007

Od 09. do 11. studenog 2007.godine u Varaždinu, Hallerova aleja 5, Varaždin-dvorana 1, II. kat održat će se velika likovna kolonija Varaždinske županije s međunarodnim sadržajem.
Na likovnoj koloniji sudjelovat će umjetnici iz Mađarske, Slovenije, Austrije, Italije, BiH, Srbije, Bugarske te iz Hrvatske među kojima će biti i Josip Cugovčan poznati naivni umjetnik iz Podravskih Sesveta.

Udruga likovnih umjetnika Akademija-Art
Likovni umjetnici posjetiti će različite destinacije Varaždinske županije. Prehrana svih sudionika likovne kolonije bit će u restoranu Elektrostrojarske škole «ELEKTRON», a smještaj likovnih umjetnika koji dolaze izvan Varaždina organizirat će Elektrostrojarska škola.
Pokrovitelj likovne kolonije je Elektrostrojarska škola i Institut cjeloživotnog učenja i novih obrazovnih tehnologija u Varaždinu, a organizator je Udruga likovnih umjetnika Akademija-Art.
Uz trodnevno ugodno druženje i gostoprimstvo na raspolaganju će biti likovni materijal za slikarske tehnike: ulje i akrilik na platnu te akvarel i pastel na papiru.
Po završetku likovne kolonije otvorit će se izložba nastalih radova u 15,00 sati.
cgi

- 10:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.10.2007.

Branje jabuka na starinski način

mackaJC


U Podravskim Sesvetama su se nekad jabuke obirale ručno.
branje jabuka na starinski način
Obično su to radili muškarci a u izuzetnim prilikama žene koje su bile spretne u penjanju po drveću. Koristila se "lojtra" ljestve za deblja, starija i visoka stabla jabuka. Nekad su se uzgajale stare sorte jabuka i one koje su mogle dugo stajati nakon što su se pobrale. Najpoznatije su "barilci" u nekim mjestima znane kao "pogačoni", "kotačice" ili "božićnice" te se obično sa njima kitio bor za Božić.
Muškarac bi si obično zavezao "tkanu ponjavu" te se popel na stablo i lagano obiral barilce.
Kad je nabrao punu ponjavu istresal ih je na jednu hrpu. Poslije su žene prebrale jabuke te ih nosile u "trap" gdje su se zatrpavale sa slamom i zemljom te se u zimskim mjesecima u trapu napravila mala rupa iz koje su se jabuke mogle vadit i upotrebljavati sve do proljeća!
Izvor: Josip Cugovčan


jabukeJC jabukeJC
U nas je sve više prisutan trend potražnje voća koje je ekološki proizvedeno i nije uopće ili je u manjoj mjeri prskano. Obnavljaju se stari travnati voćnjaci i sade se stare sorte voćaka, koje su otporne i visokog rasta. Dugoročni cilj takvog trenda jest očuvanje starih i autohtonih sorti voćnih sadnica. Takvo očuvanje ima značajnog utjecaja i na mnoge ostale biljne i životinjske vrste, a značajno je i u ekološkom smislu zbog smanjenja zagađivanja okoliša.
jabukeJC jabukeJC
Tako je prisutan i trend potražnje za starim sortama jabuka. Stare sorte jabuka traže se kako za konzumaciju, tako i za pripravljanje soka, jabučnog octa, rakije, te sušenje.
Štajerski pogačar : Ima i nekoliko sinonima: kolačara, božičnica, tanjirača, koturača, krugla i drugo. Plodovi su srednje debeli do debeli, splošteni, odnosno oblika pogače, rebrasti i grbavi. Kožica je glatka, ponekad mrežasto smeđkasta, zelenkasto žuta, na sunčanoj strani prekrivena smeđe crvenom do tamno crvenom zagasitom bojom, koja u klijeti dobiva voštanu presvlaku. Meso je zelenkasto bijelo, sočno, vinsko kiselog prijatnog okusa. Dozrijeva u prvoj polovici listopada.(www.vinogradarstvo.com)
jabukeJC

- 19:02 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 20.10.2007.

Postavljanje "ambara"

ambar


noseći stupovi-"poceki"
"ambar"(hambar),-spremište u kojem se čuva žito,gospodarska zgrada za držanje žitarica poslije žetve;žitnica
perzijski»turskianbar-skladište
drveni klinovi
Nakon postavljanja betonskih temelja i izolacije protiv vlage, krenulo se sa postavljanjem nosećih i temeljnih greda i stupova ili po sesvečki «poceka».
Slijedi pričvršćivanje stupova sa pantima na «poceke».
Nakon toga postavljaju se na stupove grede ili «nastenje».
Slijedi postavljanje dasaka u utore na stupovima koje se drže samim gredama i stupovima bez upotrebe čavala, eventualno se postavljaju drveni klinovi.
Nakon toga na «nastenju»dolazi postavljanje veznih greda i rogova i slijedi postavljanje letava na koje dolazi starinski crijep "biber" koji je za ovu priliku
nabavljen sa jedne stare kuće iz 1864.god. koja je bila u fazi rušenja.

Tokom cijelog postavljanja strogo se pazilo da se navedenim radovima ne ošteti postojeće
drveće- starinska kruška te grm lješnjaka koji su se nakon postavljanja savršeno uklopili u
cjelokupni dojam izgleda "ambara".

ambar


Iskusni majstor starinskog načina gradnje gospodarstvenih objekata.
ambar240 ambar240
Starinski način mjerenja ravnine pomoću utega na špagi.Crijep "biber" je građevinski crijep zaobljen s jedne strane,s izbočenjem kojim sedrži za krovnu konstrukciju.

ambar


Zainteresirani posjetioci mogu vidjeti ovaj ambar koji se nalazi u sklopu imanja Josipa Cugovčana u Podravskim Sesvetama,Trg kralja Tomislava 24.

- 09:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.10.2007.

Prikaz izrade bučinog ulja na "starim vremenima" u Otrovancu

14.listopada na seoskom imanju "Zlatni klas Otrovanec" održana je folklorno-glazbeno-gastronomska manifestacija posvećena njegovanju podravskih tradicijskih običaja pod nazivom „U posjeti starim vremenima“.Tom prigodom prezentarana je izrada bučinog ulja na starinski način.

Drvena stupa je služila za "včinjanje" heljdine kaše i tučenje bučinih koščica za pravljenje bučinog ulja ili tzv "koščičnog" ulja. U ovoj prilici Josip Cugovčan tuče koščice koje se zatim kuhaju , prešaju i tako se dobivalo to koščično ulje. Ostatak ili tzv. žufa je bila dobar dodatak nekim jelima npr. pogačama i zlevankama.

- 09:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.10.2007.

Latvijci oduševljeni «sesvečkom ižom»

Josipa Cugovčana, poznatog slikara, voditelja Hrvatskog folklornog društva Sesvečice i skupljača narodnoga blaga nedavno je posjetila folklorna skupina iz Latvije. U skupini mladih Latvijaca bio je i Ivica Mađer, predsjednik KUD-a Ivan Vitez Trnski iz Novigrada Podravskog.
- Prijatelje Latvijce pozvali smo u Novigrad Podravski gdje je sklopljeno prijateljstvo, ne samo među pojedincima, već i obiteljima. Gosti su razgledali etnografske kuće i lijepe zbirke starih predmeta iz Podravskih Sesveta – rekao je Ivica Mađer.

latvia


Nakon što su razgledali izvornu kuću s kraja 19.stoljeća, u vlasništvu obitelji Cugovčan, koja je opremljena starinskim namještajem u kuhinji i spavaćoj sobi, Latvijci su obišli staru kovačku radionicu. Bili su iznenađeni izgledom zbirke u privatnoj kući Josipa Cugovčana.
- Izgled vašega sela , onakvoga kakvo je bilo u prijašnja vremena i našega u Latviji ima puno dodirnih točaka. Nismo očekivali da će nam biti ovako lijepo u vašoj zemlji. Željeli bismo još koji put sudjelovati na vašim festivalima ili smotrama folklora – oduševljeno je rekla Astrida Davidova, profesionalna voditeljica KUD-a iz Pljavinjasa.
- Kad su ovi mladi ljudi došli u Novigrad Podravski, bilo bi šteta da nisu došli u Podravske Sesvete i vidjeli ovu staru «sesvečku ižu». Dobro je da ih upoznamo kako su ljudi nekada živjeli u Podravini – rekao je Josip Cugovčan.
PODRAVSKI LIST, 29.8.2005. (fba)

latvija


Zahvaljujem se na ustupljenim fotografijama :)

latvija

- 09:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Krapinski je pračovjek lovio podravske mamute

Prema nalazima zuba, bedrenih kosti, kljova i drugih životinjskih ostataka s punim se pravom može tvrditi da su prostore današnje Podravine, kao i susjedne krajeve, nastavali u dalekoj povijesti najveći sisavci. Čak nisu bili ni rijetkost ni mamuti, visina kojih je dosezala i sedam metara, a težina im je bila i nekoliko tona. Tada je, a riječ je o vremenu prije desetak tisuća godina, na ovim prostorima, tvrdi mr. Darko Rukavina, voditelj geološko-paleontološkog odijela u zagrebačkom Prirodoslovnom muzeju, bujao život. Da to nisu samo pretpostavke, potvrđuju upravo spomenuti nalazi koje pronalaze podravski skupljači starina i entuzijasti Ivan Zvijerac iz Torčeca, Josip Cugovčan iz Podravskih Sesveta i Milan Laklija iz Ferdinandovca.

mamut


Lov vatrom i toljagom
Zahvaljujući njima, potvrđena je teza o životu uz Dravu u vrijeme kada je na ovim europskim prostorima prebivao neandertalac, najslavniji izdanak kojega je krapinski pračovjek. To dokazuje poprilično sačuvan kutnjak iz čeljusti dvorogog šumskog nosoroga, starost kojega se procjenjuje na 125 tisuća godina a nalazi se u zbirci gosp. Josipa Cugovčana.
- Okolica Drave kraj Podravskih Sesveta, ali i šire, ležište je ostataka najstarije povijesti. Ostaci stari i nekoliko tisuća godina nalaze se na gotovo svakoj oranici, kao i šljunčarama koje su danas na nekadašnjem koritu Drave. Tako sam i ovaj zub pronašao u jednoj od ovdašnjih šljunčara, na gotovo 17 metara dubine – priča Josip Cugovčan, zbirka kojega obiluje brojnim dokazima. No, sve zasigurno nadmašuje spomenuti zub nosoroga, koji daje naslutiti da je ovdje bila čak pradomovina današnjim njihovim afričkim srodnicima. No, za takvo što potrebna su i pojašnjenja mr. Darka Rukavine. Sve je naime vezano, uz vremenska razdoblja, točnije smjene toplih i ledenih doba. Posljednje zaleđivanje, njegova je teza, zahvatilo je naše krajeve prije stotinjak tisuća godina i trajalo je gotovo 90 tisuća godina, nakon čega je naglo zatoplilo te se klima bitno nije mijenjala do današnjih dana. Posljednjem zaleđivanju, prema toj tezi, prethodio je toplodobni period u kojem su ovdje prebivali nosorozi i druge životinje, pa tako i šumski nosorozi, srodnik kojega je, vunasti nosorog, preživio ledenu kataklizmu. Nema dvojbe da su te životinje bile i jedini izvor hrane tadašnjim praljudima koji su živjeli u špiljama gorja između Drave i Save. Tu su se radi ispaše zadržavali nosorozi, mamuti, jeleni te druga divljač. Stoga je zanimljiva teza Ivana Zverca da su se čak do tih dravskih nizina spuštali krapinski neandertalci u potrazi za hranom.
- sudeći prema nalazima na tim našim prostorima, ali i diljem Europe, očito su ih lovili u krdima. Znali bi ih natjerati vatrom na rubove provalija ili močvara te bi ih potom zatukli kamenim sjekirama i toljagama – iznosi Ivan Zverac teoriju koja je dobila i znanstvenu potvrdu.

mamut


Novo ledeno doba za 25.000 godina
Stoga je očito, podravske nosoroge i mamute tamanio i krapinski pračovjek, ali on nije i jedini krivac za to što su nestali s ovih prostora. Naime, nestankom ledenog doba životinje su se povlačile na sjever, što je mnoge stajalo života pa i nestanka cijelih vrsta, naime, kako navode stručnjaci, životinje su upadale u močvare koje su nastale otapanjem leda, iz kojih se nisu mogle izvući. Močvara je najviše bilo upravo u današnjoj Podravini.
- Svi nas nalazi upućuju na pretpostavke da je ovo bio glavni koridor koji je povezivao južnu i sjevernu Europu, što je u neku ruku i shvatljivo jer se prelazila samo jedna rijeka. U to su vrijeme vode, naime, bile velika prepreka svim živim bićima, a kako je Drava tu bila najplića, shvatljivo je da su izabrali taj put – smatra Josip Cugovčan, a tu je tezu svojedobno podržao i dr. Zorko Marković, bez sumnje najbolji poznavatelj najstarije povijesti podravskih, a i hrvatskih prostora. Potvrda toga su u neku ruku i današnja nalazišta kostiju te drugih predmeta na koje nailaze arheolozi i paleontolozi, a i ostali skupljači. Upravo je ovih dana Milan Laklija kraj Ferdinandovca, među ostalim pronašao i rog velikog jelena, pretka današnjih lopatara, koji su znatno skromnijih veličina. Današnje generacije o tome doznaju samo zahvaljujući paleontolozima i zanesenjacima koji ne žale vremena ni truda prevrtati po oranicama, šljunčarama i napuštenim riječnim koritima. Zahvaljujući njima, spoznalo se što se ovdje zbivalo prije stotinjak tisuća pa i više godina, ali kako tvrdi mr. Darko Rukavina, i ono što će se još zbiti. Naime, on već nagovješćuje novo zaleđivanje. Redovit je to slijed te nakon sadašnjeg toplog doba, koje traje već desetak tisuća godina, nužno će nastupiti ledeno.
- No, novo ledeno doba neće zahvatiti nas. Očekuje se, naime, tek za 25 tisuća godina – za utjehu će taj poznati paleontolog.
Večernji list 21.10.2001. Jovo Rojčević

- 09:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 10.10.2007.

Uz Dravu nađena kamena kugla stara 4000 godina

Kamenu kuglu starost koja se procjenjuje na najmanje četiri tisuće godina pronašao je Josip Cugovčan iz Podravskih Sesveta, poznati slikar i veliki zaljubljenik u starine. Kugla je pomalo jajolika, s rupom u sredini, a prema mišljenju dr. Zorka Markovića, kustosa arheologa koprivničkog muzeja , riječ je o nekoj vrsti kultna predmeta kojih je dosad u Europi pronađeno samo dvadesetak, ali različite starosti i namjene.

kugla


- Takve kugle nosili su samo plemenski starješine, vračevi i vojskovođe, i to u pravilu nasađene kao buzdovane. Međutim kugle se nisu prenosile u naslijeđe već bi završavale s pokojnikom u grobu. Poneke od njih bile su vezane uz plemenska svetišta – objašnjava dr. Marković. Kugla pronađena pokraj Podravskih Sesveta izrađena je od kamena serpetina, kojeg inače nema u tom području. Stoga dr. Marković pretpostavlja da je donesena sa sjeveroistoka, čak možda s Karpata, odakle su inače stizala nomadska plemena sa stokom. A to da je najviše takvih i sličnih nalaza baš u tom dijeli Podravine, koprivnički kustos tumači ustaljenim putovima kojima su nomadska plemena prelazila Dravu.
- Na tom je dijelu Drava nekad bila prohodna, što potkrepljuju i najstariji mještani upozoravajući na mjesta na kojima se ona ljeti mogla i pregaziti – kaže dr. Marković.
Time postaje jasnije otkud toliko bogatstvo nalaza, koji na njivama niču kao gljive poslije kiše. Uglavnom su to predmeti od keramike i kamena, ili pak metala.
- Oko Podravskih Sesveta desetak je lokaliteta, koji kriju i te kako vrijedne nalaze i tu se stoljećima odvijao buran život – iznosi Josip Cugovčan.
No na sesvetskim poljima sve češće, ima onih koji se nadaju kako će se domoći zlatnih ili nekih drugih vrijednih predmeta. Njihovi su posjeti učestali nakon našeg lanjskog predstavljanja tajanstvene keramičke pločice čije porijeklo i svrhu nisu mogli odgonetnuti niti naši najpoznatiji stručnjaci. Za temeljito istraživanje svih tih lokaliteta nažalost nema novaca.

kugla


- Nema temeljite stručne obrade koja bi povezala sve ono što je dosad gotovo slučajno nađeno, počam od ostataka prapovijesnih mamuta, keramike, ogrlica i oruđa, pa do kugli i kultnih simbola – žali se gospodin Cugovčan.
Sesvetska nalazišta stoga još kriju mnoge tajne koje izlaze na površinu tek kad seljaci traktorima zaoru njive. Nitko ne zna hoće li se i kada i tom podravskom kraju naći i arheolozi, a u međuvremenu Josip Cugovčan i drugi entuzijasti spašavaju što još mogu.
Večernji list 3,4 i 5. IV. 1999. Jovo Rojčević

- 09:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Običaji korizmenog i uskrsnog vremena

Od davnina se u Podravskim Sesvetama držalo do vjerskih blagdana, pa tako i do današnjih dana. Pogotovo se to odnosi na dane korizme. To su dani kada bi svaki čovjek morao u svojoj duši napraviti red, te pokorom i odricanjem svoj život usmjeriti prema Božjim zakonima.
Pepelnica je prvi dan korizme i toga se dana drži strogi post. Svećenik u crkvi posipa pepelom vjernike, a nekad su kod kuće domaćice pepelom prale posuđe, da ne bi na njemu ostao trag masnoće. Žene oblače crninu i nose je u crkvu sve do Uskrsa. Nekad se tijekom korizme kroz svih četrdeset dana nije jelo meso, nego su se ljudi isključivo hranili posnom hranom. Nisu čak koristili ni mast za pečenje, nego su u zamjenu koristili ulje od bundeve. Svakog petka u korizmi jeli su kiselo zelje i pili zelenicu (rasol od zelja). Djevojke nisu smjele nositi nakit u kosi niti oko vrata, a tamburaši su svoje tambure zatvorili u ormar i više ih nisu vadili do Uskrsa. Pjesme koje su se pjevale bile su isključivo vezane uz Korizmu. Tako imamo zapisane i neke pjesme, koje su se nekad pjevale u crkvi na Cvjetnicu, a jedna od njih, «Nesem videl takvo stablo», pjeva se još i danas.
Na Cvjetnicu su žene nosile, što čine i danas, u crkvu na blagoslov grančice vrbe(micice). Toga dana bila je velika procesija sa grančicama micica, a poslije mise žene su ih nosile doma, zatakle za tram te ih čuvale do sljedeće godine. Vjerovalo se da dim blagoslovljenih grančica bačenih u peč, za nevremena rastjeruje ledonosne oblake i čuva kuću od gromova.
U velikom tjednu već počinju priprave za Uskrs, uređuje se kuća, završavaju se poslovi na polju i vrtu. Na Veliki četvrtak dolazi se na misu. Zvona su se toga dana zavezala i više se nije zvonilo do Velike subote, te nakon te mise više nitko nije dirao u zemlju. Obredi u crkvi najavljivali su se škrebetaljkom. Nekad su naši stari kod kuće nakon večere pokrili ogledalo natkanim stolnjakom, a raspelo bijelom krpom, te se do Velike subote nitko nije smio gledati u ogledalo. Ne Veliki petak kod obreda pjevala se Muka ili Gospin plač te se za vrijeme pjevanja otvarao Božji grob. On se prije uredio i okitio proljetnim cvijećem. U donjem dijeli je kip mrtvog Isusa, a iznad njega na posebnom mjestu bio je izložen Presveti Oltarski Sakramenat, a povrh svega križ, trnova kruna, koplje i spužva. Nekad su kod Božjeg groba stajala obučena dva stražara, a među njima je bilo položeno veliko raspelo, koje su mještani dolazili «kušuvat». Po podne su dolazile majke s malom djecom, dok bi navečer dolazili stariji i to kroz cijelu noć. Božji grob nije smio ostati bez ljudi. Taj se običaj kod nas zadržao do današnjih dana. Na Veliki petak se nekad strogo postilo, jelo se samo malo kruha i pila se voda. Na Veliku subotu su se razvezala zvona i kip Uskrsnuloga Spasitelja nosio se u velikoj procesiji ulicama. Tada su se u kućama raskrivala ogledala i raspela. Mještani zaselaka: Mekiš, Ruškova Greda i Draganci, na konjskim su zapregama u popodnevnim satima dovozili svoje domaćice sa košarama punih uskrsnih jela u crkvu na blagoslov. Mještani su pak Sesveta išli na blagoslov jela na sam Uskrs u jutro. Nakon završetka blagoslova jela nekad su žene vjerovale, da koja će prva izjuriti iz crkve i što prije stići doma, u svim će poslovima biti kroz cijelu godinu prva. Znalo se dogoditi, da se u žurbi žena i jaja iz košare znala ispasti. Nekad su domaćice jelo na blagoslov donosile iz svake kuće u velikim košarama na glavi, dok danas sa košarom u ruci dolazi ih sve manje. Blagoslovljeno jelo se poslije molitve blagovalo na Uskrs ujutro. Domaćica bi poslije jela pokupila sve mrvice sa stola te ih zakopala u vrt, gdje se nije hodalo, jer su i te mrvice blagoslovljene. Vjerovalo se, da će na tom mjestu izniknuti «Božje droptinjiće)- vrsta sitnog bijelog cvijeća. Na Uskrs se išlo svečano obučeno u crkvu na misu. Od kuće do crkve mladići i djevojke, prolazeći ulicom pjevali su pjesme. Za tu prigodu djevojke su nosile crvene suknje i bijele bluze, a kosa im je bila ukrašena krijesećim iglicama. Poslije mise znalo se zapjevati i zaplesati ispred crkve «vuzmeno kolo», no taj se običaj na žalost nije zadržao. Također je bio običaj ukrašavanja četverobojnih pisanica pisanih u vosku. Pisanice bi se onda čuvale u čaši od Uskrsa do Bijele, ili kako su to Sesvečani zvali Matkine nedjelje. Običaj je bio, da su se onda djevojke i mladići sakupili poslije mise pred crkvom i tom se prigodom dogovorili, tko će s kim matkati, razmjenjivati pisanice. Ako su to bili djevojka i mladić, po pisanom tekstu na pisanici, već se moglo naslutiti, da li će nakon matkanja do jeseni biti vjenčanje. Ako su se matkale dvije djevojke, pošto bi izmijenile pisanice, pa i maramice u kojoj je bila pisanica, obećale bi jedna drugoj prijateljstvo do smrti. Poslije su se smatrale kao sestre. Od tog običaja još je samo uspomena i priča naših starih mještana, a naše folklorno društvo taj običaj još uvijek gaji i pokazuje ga na smotrama širom naše Domovine.
napisao:Josip Cugovčan

- 08:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1998.godina-nastupi i putovanja HFD "Sesvečice"

Talijani prigrlili Sesvečice

Sesvečice su još jednom pronijele glas svojih Podravskih Sesveta iz Podravine i Hrvatske
gostovanjem u talijanskom Sutriu, pokrajina Carena odakle su ih pozvali, jer u tom turističkom mjestu ispod Alpa prije osam godina ostavile su lijepa i nezaboravna siječanja uz utvrđeni novi susret. Ovo Hrvatsko folklorno društvo znano po čuvanju i stalnom njegovanju tradicijskih običaja svojega sela i upornosti im voditelja Josipa Cugovčana, tog neumornog kulturnog poslanika, početkom je siječnja 2003 god. na Božićnim svečanostima talijanskog gradića još jednom potvrdilo visoku kvalitetu, atraktivnost i originalnost prenošenja onoga što su (sa)čuvali stari da bi obnovili, zadržali i prenosili mladi…
O tome svjedoče pohvale i zahvale domaćina, a napose gradonačelnika Enza Marsillia koji Sesvečice očekuje i prvog vikenda u rujnu na sudjelovanju u događanjima s nazivom Simfonija drva. On je u svojem oduševljenju nastupom grupe iz Podravskih Sesveta vrlo ozbiljno ponudio i suradnju s Podravinom u drugim oblicima. Njegove dobre ocijene podijelila je i gospođa Vesna Ginder, Hrvatica koja živi u Italiji i svojim zalaganjem pridonosi predstavljanju bogate folklorne baštine u Hrvata: osam godina za redom u Sutriu je na Bižićnim svečanostima gostovao isti broj folklornih družina iz naše zemlje, pa su Sesvečice toliko i čekale da se vrate u mjesto i za njih lijepih uspomena.
- I ovoga puta bili smo izuzetno gostoljubivo primljeni, a prijateljstvo je utvrđeno ponajviše zadovoljstvom ljudi našim nastupima, rekao nam je Josip Cugovčan.
- Mi smo im pjesmom i plesom u izvornim nošnjama Podravskih Sesveta predstavili naše domaće božićne i običaje za blagdan Sveta tri kralja. Zahvalni smo na prijemu i odnosu prema nama, kao i mjerodavnima u Etnografskom muzeju Zagreba čijim smo posredstvom ostvarili naš prvi nastup u Italiji.
Od 17 dana koliko traju svečanosti u Sutriu, Sesvečice su bile dijelom mnogih događanja
svega tri, ali dovoljno dugo vremena da budu zapamćene. Domaći ljudi neće zaboraviti njihova kolače, čak 64 vrste koje su ispekle kod kuće da ih ponude posjetiteljima Božićnih svečanosti i ukažu na bogatstvo raznolikosti blagdanskih podravskih slastica. Podravkama je, pak, boravak bio uljepšan razgledanjem štalica rođenja Isusova pri svakoj kući i nadasve uvažavanjem njihove kvalitete nastupa i izvedbe svakog dijela odabranog programa za nastupe. Njihov voditelj se iskreno nada da će i u rujnu biti razumijevanja općinara Podravskih Sesveta za namirenje troškova odlaska na ponovni susret s prijateljima u Sutriu; Simfoniju drva one bi kvalitetno nadopunile stavcima iz hrvatske folklorne ostavštine.(Vl. K.)
GLAS PODRAVINE I PRIGORJA

----------------------------------------------------------------------------------------
Sesvečice donijele Božić u Vukovar

U dvorcu Eltz u Vukovaru 30.studenog, 1998 god. otvorena je manifestacija Ususret Božiću u Vukovaru koju je organizirao zagrebački Etnografski muzej. Na otvaranju su prvi nastupili članovi HFD- Sesvečice koji su u dvorac unijeli podravsku slamu, izveli igrokaz o Svetoj Luciji i Svetom Nikoli i niz podravskih adventskih i božićnih pjesama. Na zajednički bor tajnik i voditelj Sesvečica, Josip Cugovčan stavio je dvije bijele golubice od papira-tradicionalni božićni nakit našeg kraja.
- Hvala vam što ste nam vratili Božić, riječi su jedne od povratnica u grad-mučenik upućene našim umjetnicima izvornoga.
-Cijela je dvorana je pjevala s nama, rekao nam je Joža Cugovčan.(I. D)
GLAS PODRAVINE I PRIGORJA

-----------------------------------------------------------------------------------
Sesvečice na dočeku Svetog Oca pape Ivana Pavla II

U petak 2.listopada,1998.god.u zagrebačkoj zračnoj luci priređen je doček Svetom Ocu papi Ivanu Pavlu II. u povodu njegova drugog posjeta Hrvatskoj. Uz predsjednika Republike Hrvatske te brojne državne dužnosnike i predstavnike Crkve organizatori su se potrudili da Svetog oca dočekaju i predstavnici folklornih skupina iz 13 kontinentalnih županija Hrvatske.
Velika čast da predstavljaju Koprivničko-križevačku županiju i da predstave tradicionalne nošnje našega kraja pripala je HFD Sesvečice iz Podravskih Sesveta, Hrvatskom srcu iz Hlebina, Hrvatskom prosvjetnom društvu Seljačka Sloga iz Đelekovca i KUD Stari Graničar iz Cirkvane. Iz svakog od ova četiri društva bilo je nazočno po pet članova, svaki u svojim nošnjama. Predstavnici naše županije u očekivanju dolaska Svetog Oca dočekali su radosno kao i svi vjernici te mašući hrvatskim i vatikanskim zastavicama. Susret sa Svetim Ocem kratko je trajao no ostat će u lijepom siječanju jer velika je čast predstavljati svoju županiju na tako značajnom događaju za Hrvatsku. Osim lijepih uspomena, folkloraši, predstavnici naše županije, pamtit će srdačne riječi i poruke Svetog Oca upućene hrvatskom narodu.
Strani novinari i televizijske ekipe bili su oduševljeni hrvatskim nošnjama i pokazali su veliko zanimanje za naš folklor te su predstavnike naše županije fotografirali i snimali.
Predstavnici folklornih društava naše županije bili su prilikom dočeka Svetog Oca smješteni ispred i iza ograde na aerodromskom prostoru. No usprkos strogim kontrolama potrudili su se napraviti nekoliko fotografija kako bi dočarali ovaj prelijepi doček Svetog Oca pape Ivana Pavla II.(A.S)
GLAS PODRAVINE I PRIGORJA

-------------------------------------------------------------------------------------
Sesvečice predstavljale Podravinu u Pečuhu

Na poziv tamošnjeg KUD-a Tanec, na manifestaciji posvećenoj Hrvatima u Tjednu mađarskog grada Pečuha , 19.rujna 1998.god. sudjelovalo je HFD Sesvečice iz Podravskih Sesveta. Sesvečice su predstavljale Podravinu u programu u kojem su sudjelovale skupine iz Bukovlja i Trogira iz Hrvatske, grupa iz Oštre Luke –Bok iz BiH, društvo Kranjčević koje je prezentiralo Hrvate iz Bačkog Brijega u Jugoslaviji te dvije hrvatske grupe iz Mađarske. Prema izjavi tajnika i voditelja Sesvečica, Josipa Cugovčana, Društvo je jedva iznašlo način za put, a pomogla im je INA i g. Mirko Lukić, na čemu im Društvo svesrdno zahvaljuje.
Prošle godine Tanec je bio gostom u Podravskim Sesvetama na susretu priređenom u čast Predsjednika Hrvatske bratske zajednice u Americi Bernarda Luketicha, s kojim Josip Cugovčan održava stalnu vezu. U iseljenički list Zajedničar g. Josip Cugovčan, inače član
Družbe Braća Hrvatskoga Zmaja čiji su predstavnici također boravili tih dana u Sesvetama, redovito šalje podravske priloge, a posljednji je pjesma Mučenik Ane Bogat o Alojziju Stepincu. Sesvečice su u Mađarskoj na poklon Tanecu predale promidžbene kataloge Županijske turističke zajednice te i na taj način promovirale naš kraj.(I. D.)
GLAS PODRAVINE I PRIGORJA
-------------------------------------------------------------------------------------------
Sesvečice na 14. sjevernonjemačkom uskrsnom sajmu

Među pedesetak sudionika iz dvadesetak zemalja cijelog svijeta koji su na 14. sjevernonjemačkom uskrsnom sajmu u Hamburgu od 3.do 5.travnja 1998.god. predstavili uskrsne običaje svojih zemalja, Republiku Hrvatsku zastupali su predstavnici iz sjeverne ,južne i središnje Hrvatske: Hrvatsko folklorno društvo «Sesvečice» iz Podravskih Sesveta, pod vodstvom Josipa Cugovčana, Luce Jaganjac iz Čilipa i Magdalena Radočaj iz Cvitkovića kod Slunja. Sajam je organizirao hamburški Etnografski muzej a hrvatski su predstavnici nastupili na temelju stručnoga izbora kustosa Etnografskoga muzeja u Zagrebu prof. Josipa Barleka a pod okriljem Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Hamburgu, Vjekoslava Križanca, generalnog konzula i Mladena Veršića, prvoga konzula te Ankice Miličević iz Hrvatske katoličke misije u Hamburgu i uz razumijevanje i pomoč različitih organizacija i pojedinaca.
Društvo «Sesvečice» bilo je jedino društvo koje je isposlovalo pravo na tri nastupa sa Hamburžanima i gostima sajma te je na izuzetan i uvjerljiv način predstavilo djelić bogatog, izvorno narodnog, kulturnog blaga i stvaralaštva vezanog uz korizmu i Uskrs.
Sesvečice su izvele tradicionalni pučki napjev «Gospin plač», ali i jedinstven običaj «matkanja» tj. posestrivanja.
«Gospin plač» je napjev koji se nije izvodio punih stotinjak godina, a dosad je neotkriveni autor zapisao 167 strofa te tužaljke koju je prije nekoliko godina pronašao i otkrio Josip Cugovčan te uvježbao nekoliko ključnih strofa s društvom «Sesvečice».
Za svoj nastup i izvoditelji i organizatori dobili su brojne izraze priznanja i pohvale posebice od direktora hamburškoga Etnografskog muzeja prof. dr. Wulfa Köpckea, koji je biranim riječima istaknuo da je Hrvatska upravo i zbog takvog kulturnog stvaralaštva pripadala Europi, te im je uputio poziv za daljnju suradnju. Članovi «Sesvečica» su svojim napjevima i pobožnošću na pobožnosti križnoga puta te sudjelovanjem na misnome slavlju na Cvjetnicu 5.travnja u crkvi sv. Olafa doprinijeli dubini duhovnoga doživljaja svih nazočnih koji su se, barem na trenutak, vratili u domovinu razmišljajući o uskrsnim običajima svoga kraja.
GLAS KONCILA

- 08:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 09.10.2007.

Još jedna zagonetna pločica iz Podravine

Još se nisu stišale polemike oko tajanstvene pločice što ju je proljetos pronašao Josip Cugovčan iz Podravskih Sesveta, a već je taj arheolog amater i poznati slikar iznova zaintrigirao javnost i stručnjake novim predmetima. No, ni njihova povijesna vrijednost još nije razjašnjena. Ovaj put riječ je o keramici, najvjerojatnije dijelovima posuđa kojim su se služili prastanovnici ovoga područja.
plo2
- Nisam ih dugo trebao tražiti. Dovoljno je bilo da se prošećem uz kanal na poznatom nalazištu Crlenika, te da skupim desetak keramičkih predmeta koji su ležali među usjevima kukuruza. Tu sam našao i ovaj ostatak vrča, a i pločicu s otiskom namjena koja još nije razjašnjena – objašnjava Cugovčan, koji je prije nepuna dva mjeseca s tadašnjom pločicom doveo u nedoumicu naše najpoznatije stručnjake. I tada je bila riječ o keramici, ali s neobičnom ornamentikom i znakovljem koje do sada nitko nije uspio odgonetnuti. Niti odrediti njenu starost. Po svoj prilici riječ je o predmetu koji su se, prema mišljenju prof. Marije Šmaljcelj sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, u srednjem vijeku služili kao kalupom za izradu nakita. Međutim bilo je i drugačijih razmišljanja.
Za najnoviji nalaz Josipa Cugovčana, dr. Zorko Marković, kustos koprivničkog muzeja i jedan od ponajboljih poznavatelja starije povijesti podravskoga kraja smatra kako je to dno neke posude. On to potkrepljuje otiskom pečata lončarske radionice u kojoj je posuda izrađena. No, dosta toga je još nepoznato.
- Zna se da su lončari u srednjem vijeku stavljali pečate i da oni nisu bili istovjetni. Međutim nije jasno zbog čega je pločica probušena, kao da je riječ o nekom ukrasu. Jer, ako je to dno neke posude onda ona ovako probušena nije mogla služiti svrsi – iznosi svoje mišljenje dr. Marković, koji je s nama obišao lokalitet Crlenika u Podravskim Sesvetama, gdje se i sam uvjerio u arheološko bogatstvo jednog od pet nalazišta u tom kraju. Dr. Marković smatra kako je lokalitet Crlenike izuzetno vrijedno, ali nedovoljno istraženo područje, koje po svoj prilici skriva još mnoge tajne. Ako je suditi po ostacima grobnih mjesta, na koje se donedavno nalazilo, oni bi mogli biti iz vremena starijeg pet do šest stoljeća od Krista, a to nagovješćuju i pronađene fibule te drugi nalazi iz zbirke Josipa Cugovčana. Nije teško ustvrditi kako se u tim krajevima oduvijek burno živjelo, o čemu, uostalom, i danas kolaju legende. Mnoge od njih i sad podgrijavaju maštu pojedincima koji se kao strvinari okomljuju na svaku ruševinu ne bi li pronašli blago što je po predaji u vrijeme najezde turskih hordi zakopano nadomak Dravi. Nedvojbeno su, smatra dr. Marković, nekadašnjem životu posebno obilježje davala mjesna vlastela uz koju se razvijao obrt i trgovina. Nije isključeno, po njegovom, da su se pojedini predmeti tu samo proizvodili, a potom prodavali. Tu tezu potkrepljuje činjenicom da su se od pamtivijeka uz Podravske Sesveta ukrštali različiti putevi pa i rimske ceste.
plo2
- Dosad na ovim prostorima nisu otkrivene glinene uporabne posude s takvom ornamentikom na kakvu je naišao Josip Cugovčan. Naime, na taj način ukrašene posude, ponajčešće otiskivanjem, a ne iscrtavanjem, još nisu evidentirane i izložene. Tome valja dodati i vrčeve neobičnih oblika, sa zvjezdastim dnom, koji sam sada i sam pronašao na Crleniki – dodaje dr. Marković. Stoga, po njegovom mišljenju, sve zahtijeva sveobuhvatnije istraživanje.
izvor:Večernji list 25.5. 1997 god. tekst:Jovo Rojčević

- 16:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kakvu poruku krije tajanstvena glinena pločica pronađena pokraj Drave?

Predio Podravskih Sesveta, sela četrdesetak kilometara od Koprivnice, smještenog nadomak Dravi, godinama je eldorado lokalnih «arheologa», koji ondje skupljaju ostatke posuđa, nakita oruđa, pa i oružja kojim su se služili prastanovnici tih krajeva prije otprilike tri tisuće godina. Najrevnosniji sakupljači danas su umirovljeni nastavnik i skupljač etnografskog blaga podravskoga kraja Željko Kovačić i poznati slikar naivac Josip Cugovčan, koji neumorno tragaju po oranicama i pašnjacima ne bi li još štogod pronašli, iako i ono što imaju uvelike nadmašuje funduse mnogih muzeja. Upravo ta traženja prošle su nedjelje dovela Josipa Cugovčana do predmeta podrijetlo kojega nitko ne može odgonetnuti!
plocica1
Riječ je o glinenoj pločici nepravilna oblika, veličine sedam i pol sa šest centimetara i debljine više od centimetra. Očito je ona samo dio znatno većeg predmeta, koji ima obostrano otisnuto znamenje. S jedne je strane dosta duboko utisnut križ s istovjetnim krakovima, a u blizini toga su četiri obilježja ornamentičnog oblika. Stranica je presječena crtom, a ima i jedno veće udubljenje. Na poleđini je minijaturni krater u čijem je dnu pravilno oblikovano izbočenje, a s unutrašnje strane pri vrhu je deset pravilno raspoređenih rupica. Inače na toj su stranici utisnute i četiri crtice.

Umalo nagazio na pločicu
- Bio sam na uobičajenu obilasku terena nedaleko od Drave, na već poznatu arheološkom nalazištu Crleniki, na kojem se, inače, poslije svake kiše keramika bere kao gljive. Tako je bilo i u nedjelju kada sam gotovo nagazio na ovu pločicu. Tek je dijelom virila iz zemlje, a prvo sam zapazio križ koji je doista njen najupečatljiviji dio- priča Josip Cugovčan. Preostali dio dana , kaže, pretraživao je svaki dio pločice ne bi li odgonetnuo sadržaj, ali je sve bilo uzaludno. Stoga je već drugo jutro zatražio pomoć dr. Zorka Markovića, kustosa koprivničkog muzeja i jednog od najpoznatijih naših arheologa, kojemu su također dobro znana nalazišta uz Podravske Sesvete. Međutim, ni to mu nije bilo od neke pomoči, jer se i taj stručnjak suočio s brojnim nepoznanicama za koje također nije imao objašnjenja. Željko Kovačić se bez sumnje može svrstati među ponajbolje poznavatelje prošlosti podravskoga kraja, jer i sam godinama skuplja predmete i druge starine te objašnjava različite događaje i legende.
- Pločica se ne može vezati ni uza što, što je dosad otkriveno na ovim prostorima. Sastav gline i način njena pečenja drukčiji su nego u dosad prikupljenih predmeta. Šteta što je djelomično oštećena, vjerojatno od pluga, jer bi cijela poruka sigurno bila sadržajnija i jasnija- ističe taj pučki arheolog.
Po njegovu mišljenju u zemlji se nalazila cijela ili bar znatno veći dio ploče koju je morao zahvatiti neki orač i polomio je plugom. Stoga je velika vjerojatnost da bi se pomnom pretragom terena moglo pronaći još sličnih predmeta, koji bi arheologe mogli dovesti na pravi trag. Inače, po riječima Željke Kovačića, mogla bi biti riječ o nekoj vrsti karte, na kojoj skupina ornamentnih obilježja označava dio naselja, a crte putove ili vodotokove.
Jesu li znakovi na pločici neka vrsta zemljovida, ili neka tajanstvena poruka izvanzemaljaca, ili pak nešto treće, teško je još i pretpostaviti. Znakovlje bi svakako valjalo odgonetnuti jer slična dosad nije bilo ma tim prostorima, a možda je čak riječ i o epohalnoj poruci koju zasad, na žalost, nitko ne razumije!
plocica1

Kalup za ukrase ili zavjetni predmet
Dr. Zorko Marković, kustos koprivničkoga muzeja, i te kako poznaje lokalitete Podravskih Sesveta. Smatra ih izuzetno vrijednim nalazištima na kojima ima čak ostataka pretpovijesti, a koja, na žalost, dosad nisu dovoljno istražena.
- Za tu pločicu ne mogu ništa konkretno reći. Svakako, riječ je o vrijednu i zanimljivu predmetu- kratko je procijenio dr. Marković. Po njegovu mišljenju mogli bi to biti kalupi za ukrase, ali i zavjetni predmet vezan uz rano kršćanstvo. No, ne otklanja mogućnost da je čak iz pretpovijesnog doba, a to se svakako može utvrditi najsuvremenijim metodama, koje se , na žalost, još ne primjenjuju u našoj zemlji. Dr. Marković smatra da sve ne bi trebalo pustiti zaboravu, jer je doista riječ o povijesnoj enigmi koju bi trebalo do kraja odgonetnuti.

Pločica pripada Zemljanima
Odgovor na pitanje sadržava li tajanstvane pločica možda poruke izvanzemaljaca potražili smo i poznatog «ufologa» prof. Franju Friedla u Bjelovaru, koji tvrdi da je do sada imao bliske susrete s bićima s drugog planeta, a i autor je nekoliko knjiga o toj temi.
- Pločica je vrlo zanimljiva, ali držim da isključivo pripada Zemljanima. Šteta što nije bolje sačuvana već je oštećena nekoliko puta, pa je cijelu poruku teško shvatiti. No, mislim da je riječ o planu nekog naselja, u kojem je ovaj križ najvažniji- bio je prvi komentar prof. Friedla.
Skrenuli smo mu pozornost na udubljenje s druge strane pločice koje podsjeća na neku vrstu svemirskog broda. No, on kategorički odbija da je riječ o bilo kakvoj poruci Gina, inteligentnih svemirskih bića, ili bilo kojih drugih. Oni, smatra on, šalju drukčije poruke i na drukčijim predmetima, u pravilu metalnim.
izvor:Večernji list 29, 30 i 31.3.1997. god. tekst:Jovo Rojčević


TAJANSTVENA PLOČICA NAĐENA POKRAJ DRAVE ZAGONETKA I STRUČNJACIMA

Ni uz najbolju volju naših najpoznatijih stručnjaka još nije posve razjašnjena zagonetka pločice koju je pronašao Josip Cugovčan pokraj podravskih Sesveta. Međutim , ne samo čto nije razjašnjena njena poruka i značenje sada je dvojben i njen sastav, što nije nevažno pri daljnjem istraživanju porijekla tog zasad još tajanstvenog predmeta. Pločica je među profesorima i njihovim suradnicima na Odsjeku za arheologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta pobudila veliko zanimanja i interes, čak i iznad očekivanja. Prelazila je iz ruke u ruku, uspoređivali su je sa sličnim predmetima iz njihovih zbirki, ali i s do sada objavljenim u raznim znanstvenim publikacijama. No, pravog odgovora nije bilo.
- Takvo nešto još nismo susreli, a ni približno slično. Očito je riječ o nečem što još treba izučavati, a svakako bi bilo dragocjeno obići nalazište na kojem očito još ima sličnih ostataka. Tek potom moglo bi se nešto zaključiti – istakao je dr. Aleksandar Durman, voditelj Katedre za arheometriju i metodologiju Odjela za arheologiju Filozofskog fakulteta.
plocica
Glineni ili kameni predmet?

Ako je riječ o glinenoj masi, po mišljenju dr. Durmana, sve su figure bile utisnute prije pečenja pločice, iako, dodao je dr. Durman, može biti riječ o kamenom predmetu kakvih se inače podosta susreće na našim lokalitetima. Toj pretpostavci priklonila se i prof. Marija Šmalcelj, stručnjakinja za srednji vijek na istoj katedri, dobra poznavateljica podravskih arheoloških nalazišta. Prema njenim riječima slični kameni predmeti nalazili su se već na Zagrebačkoj gori te nije isključeno, kaže, da se ne bi zatekli i sjevernije od nje.
- Sličan nalaz još nisam vidjela, barem ne u tom obliku. Po svemu sudeći, riječ je o kalupima za izradu ukrasa koje je nosio na našem području srednji stalež u 13. i 14. stoljeću – ističe prof. Marija Šmalcelj. To potkrepljuje slikama nakita iz tog vremena, ali pronađenog na drugim lokalitetima. Čak je otisnula plastelin u «kalupe» i dobila oblike koji su najbliži dosad pronađenu i objavljenu ukrasu. Doduše, kako ističe, riječ je o manje poznatoj metodi izrade, jer se na istoj ploči nalaze kalupi s obje njene strane. To nije bila rijetkost, ali se nikada za takvo nešto nisu koristile pločice ovih oblika kakvu je pronašao Josip Cugovčan. U pravilu se nakit izlijevao iz plemenitih metala kao što su , primjerice, srebro i zlato, a i bakar. Dr. Aleksandar Durman smatra da je bez obzira na sve to riječ o predmetu izuzetno važnom za izučavanje čak i nacionalne povijesti, te stoga ništa ne bi trebalo prepustiti slučaju, smatra da bi se nešto više moglo ustanoviti metodom termoluminiscencije, ali je problem u tome što se ona u nas ne primjenjuje. K tomu, na pločicu bi je teško bilo primijeniti i negdje u inozemstvu, primjerice u jednom milanskom institutu, jer je do sada prošla kroz mnogo ruku te su izgubljena svojstva po kojima se može ustanoviti njena starost. Sličan stav čuli smo i u Arheološkomu muzeju gdje je kustos dr. Željko Demo također bio veoma zainteresiran za pločicu smatrajući da je to izuzetno vrijedan nalaz. Međutim, njegovo mišljenje donekle se razlikuje od onog kolege s Filozofskog fakulteta.
- Mislim da je pločica od pečene gline, što se može i dokazati. No, pitanje je može li se to obaviti u nas ili negdje vani. Osim sastava može se ustanoviti i starost pločice, što je bez sumnje vrlo bitno i za utvrđivanje njenog sadržaja – ističe dr. Demo.

Nije iz rimskog doba

Njemu se čini da je teško kategorički govoriti o kalupima. Oni su se, doduše, susretali na sličnim predmetima, ali rijetko su bili na obje strane pločice kao što je na ovoj nađenoj kod Podravskih Sesveta. Tog vrsnog poznavatelja naše povijesti zbunjuje i križ koji, barem u takvu obliku i na takvim mjestima još nije susretao.
- Svakako, pločica se ne može vezati uz rimsko doba. Treba je smjestiti negdje uz srednji vijek , a bila bi pogreška da se ostane samo na pretpostavkama – smatra dr. Demo, koji je najavio i skori dolazak u Podravinu kako bi i sam obišao njihova nalazišta.
U daljem traganju za identitetom pločice potražili smo i pomoč na Geološkom odjelu zagrebačkog Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta. Međutim, bez velikog uspjeha, jer tamošnji stručnjaci ne mogu ustanoviti njenu starost. Mogli bi, kako ističe prof. Branko Crnković, svojim metodama doznati sastav, točnije potvrditi pretpostavku da je riječ o pečenoj glini. Stoga nalaz poznatog podravskog slikara Josipa Cugovčana i dalje ostaje obavijen tajnom. Je li doista riječ o kalupima koji su služili nižem plemstvu, kako pripominje prof. Marija Šmalcelj, za izradu nakita, ili je pak riječ o nekoj vrsti zemljovida kako to tumači sam Josip Cugovčan? On to povezuje s legendama o zakopanom blagu u okolici Podravskih Sesveta, koje do današnjeg dana podgrijava nadu nekih «istraživača» da će ga otkriti.
izvor:Večernji list 6.4.1997 god. tekst:Jovo Rojčević

- 15:58 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.10.2007.

"Dude" se vraćaju u Podravinu

Slučajan susret Josipa Cugovčana iz Podravskih Sesveta i Pave Gadanya Gorjanca, glazbenika iz Novog Sela u Mađarskoj, bio je povod za razgovor o već zaboravljenim glazbenim instrumentima koji su se nekada svirali u ovim krajevima, a jedan od njih zvao se dude.
- Budući da sam član Odbora u Zajednici kulturno-umjetničkih udruga i predsjednik folklora županije, dosjetio sam se da se ponovno vrati stari podravski instrument-dude.
U Mađarskoj smo posjetili Pavu Gorjanca koji izvrsno svira, ali i izrađuje dude. Naručili smo šest komada koji su podijeljeni pojedinim KUD-ovima u kojima će se pronaći osobe koje žele naučiti svirati ovaj instrument – rekao je Josip Cugovčan.
Održan je i prvi seminar, s 20 polaznika, kojega je vodio Andor Veg, koji je opet naučio svirati od Pave Gorjanca. Na taj bi se način nakon mnogo godina u Podravinu mogli vratiti dudaši, prema Josipovim riječima, svirači koji su zabavljali ljude prije tambura.
podravskeGajde
- Razlika između pojedinih duda je u tome što one koje su se svirale na području od Virovitice do Koprivnice imaju četiri piska napravljena od bazgovine ili trske, a peti je u trublju, dok je kraj oko Križevaca, Kalnika i Bilogore poznavao dude sa tri piska. Kao podloga za učenje sviranja na dudama može poslužiti znanje sviranja diplica.
Vjerujem da će dude opet postati naš tradicionalni instrument i da će ga rado prihvatiti mnoga folklorna društva – kaže Josip Cugovčan.
Dodaje da su dude slične gajdama, ali je razlika u tome što dude imaju svoj mijeh i može se istovremeno pjevati i svirati, dok se u gajde treba stalno puhati.
izvor:PODRAVSKI LIST 12.prosinac 2005. (fba)

- 15:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.10.2007.

Mala fotogalerija dragih gostiju

foto
Anđeli u dvorištu
foto
Posjet etno imanju

- 09:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>