| < | listopad, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Kolovoz 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (4)
Lipanj 2008 (3)
Travanj 2008 (1)
Opis bloga
Josip Beljan poginuo u prometu 5.8.2007. godine kod Osijeka. Bio je star samo 21,5 godina, student 3 godine elektrotehničkog fakulteta u Osijeku, volio je život i želio je živjeti, ali mu je drugi oduzeo to pravo. On je poginuo i to na svojoj strani ceste izmičući se ubojici koji se ne osjeća krivim.
In Memoriam
Josip Beljan a.k.a. CsL_FrEaK
Linkovi:
Hrvatski Hyundai KlubUdruga obitelji osoba stradalih u prometu
Blogovi:
Malena zvijezdice
emocija
Katarina Mihaljević
PM
vladimir.beljan@gmail.com
Jučer je bilo 8 mjeseci da Josip nije došao kući. Ja još uvijek očekujem da će se vratiti. Stalno očekujem njegov auto i njegove korake, ali njih nikako nema.
--------------------
06. travanj 2008.
Vi ste posjetitelj broj:
| |
NAŠA SADAŠNJOST
JOSIPE KAKO MI NEDOSTAJEŠ
.....................................
.....................................
21. travanj 2008.
.....................................
Anđele moj, šta bih dala da ti čujem glas i da vidim tvoj osmjeh, da ponovno sjednemo skupa, pogledamo tvoju emisiju i prokomentiramo današnji dan.
.....................................
Danas čujem : "Evo čovjek kaže u petak došao iz Međugorja, plače i kaže puno mu je srce", a ja pomislim kako mu zavidim na tome PUNOM SRCU.
.....................................
Moje srce je mrtvo, kao da je i ono umrlo 5.8.2007. godine, a ja sada kao da stojim pored tuđe rijeke i gledam kako teče, a mene se to ne tiče.
.....................................
Josipe moj kako nedostaješ i tati i meni.
.....................................
Mi roditelji imamo pravo plakati, biti polumrtvi ili poluživi, imamo pravo posjećivati grob, imamo pravo proživljaviti ove teške trenutke, ali nemamo pravo ništa reći niti poduzeti. To su strašne činjenice koje nemaju blage veze s pameti, ali tako kaže Zakon. Mi imamo pravo voljeti naše djete, brinuti se za njega, odgajati ga i praviti čovjeka od njega, ali kada nam ga oduzmu onda to nikome nije važno.
Ja nisam za uzimanje pravde u svoje ruke, ali jesam da svi skupa probamo nešto promjeniti, da ako se već dogodilo nama da se isto ne dogodi i vama. Jesam zato da nam se omogući uvid u činjenice, a ne da ih izvlačimo kako znamo i umijemo, jesam zato da nam institucije omoguće redovito upoznavanje sa stvarnim stanjem, jesam zato da se ubrzaju postupci, a ne da se zavlače i da samo stvaraju još veću bol, jesam zato da OBAVEZNO javnost bude prisutna na svakom slučaju, bez mogućnosti udaljavanja javnosti, jer javnost je upoznao počinilac kada je učinio to nedjelo i nije zaslužio uopće mogućnost da se javnost isključi sa suđenja. Nisam za linč, ali jesam da odgovara onaj tko je šta počinio.
Ja jednostavno NEPRIHVAĆAM da se nesreće događaju, NJIH SU NAPRAVILI LJUDI (nisu kiša, snijeg, led ili nešto drugo na što ne možeš utjecati. Prometna nezgoda nije prirodna smrt i ja ne prihvaćam da moram oprostiti.
--------------------
21. travanj 2008.
.....................................
.....................................
