my back pages
da li vam se ikad činilo da se u knjigu vašeg života paralelno s glavnom radnjom upisuju stranice odozada prema sredini i da se u trenutku smrti te dvije strane susreću? ja sam danas imala kratak izlet u prošlost i u post o jednoj osobi koju sam potpuno zaboravila ne sjećam se ni dana ni sata ni izgleda ni energije, više mi je sjećanje kao izgubljeno sjećanje na san ali prorekla sam da će se ta osoba vratiti i da će biti spomena o njoj u budućnosti (prije 4 godine) dobro, mali je grad ali ne toliko mali kao i naš krug duša a tko je uopće u tom krugu duša ne mogu saznati nikako. znam samo da me neke osobe sustavno razočaraju točnije razočaraju moja pogrešno izgrađena očekivanja o njima (sve ih je manje i sve su kraća), ne Mene ništa ne razočara ono nepromjenjivo a neke me sustavno dignu i zato se i vraćaju i zato su moje valjda su one koje su oduvijek moje one koje će zauvijek biti jako bliske u mom krugu duša, u mom užem krugu obitelji i ne želim biti daleko... želim živjeti paralelno uz njih, blisko... iako ima drugih duša na planetu koja kroz putovanja skupljam u tu šačicu porodice, znam da su ovi bitni oduvijek samnom i da ih ne moram tražiti, da će doći sami kao i sve što dolazi pozvano i nepozvano a nepozvani susret me uzburkao daleko više nego što sam očekivala, i to mi se nije svidjelo uopće cijeli moj energetski val uzburkao se na par metara visine s uobičajenih 0-1 i čekala sam i čekala da prođe radije bi da sam se sakrila ali bože moj, glavno da je gotovo i da šteta nije učinjena (nepopravljiva) idemo dalje. moj duhovni put prepun je magle, to su te zadnje stranice samo se predat, vidjet svijet kroz oči učitelja kroz oči Jednog tamo sam gdje želim biti tamo sam gdje izvire želja iza onoga gdje izvire... disciplina kroz sve, on vidi kroz sve, on vodi... jgd |