12.10.2015., ponedjeljak

venera i snovi

Imala sam lezbijski san s tom jednom djevojkom s faksa s kojom nikad nisam pričala ali je nestvarno lijepa i uvijek mi se činila slična meni (a možda je totalno različita) po nekom vrlo površnom sloju identiteta
nego, zanimljivo, bila je tako nekako krhka u snu i potrebita i htjela sam ju maziti i paziti i da se ne osjeća toliko sjebano koliko se duboko iznutra osjeća glede života u ovom tako prolaznom svijetu na kojem samo ... na tako kratko da vede kažu
da sa svakim shivinim izdahom u snu se izgubi cijeli svemir a sa svakim udahom cijeli svemir nastane... a mi smo na maloj zemlji to kratko vrijeme unutar tog jednog udaha... pa
i ljubile smo se na neki čudan način, pošto se nikad nisam "za pravo" ljubila sa ženom, morala sam se kao ufurat i ona je "vodila" i nježno me i slinavo i sporo i strastveno ljubila kao da je htjela prenijeti na mene ono što ona osjeća prema meni (ja u tom trenutku nisam ništa osjećala prema njoj) i onda sam prvi put počela dobivati spoznaje
razlika u ljubljenju između frajera i žena i to određenih frajera i svih žena
i razlika bivanja u vezi s frajerima i sa ženama
i do kraja sna sam bila HC 100% lezbača da frajera ne bi ni primirišala
jer su mi se svi razotkrili kao "bezosjećajne svinje" a biti sa ženom kao da se podudaralo s "mojom razinom svijesti" gdje tražim nekog toliko nježnog i senzibilnog da je to zapravo žena
ali da cijeli život to nisam skužila nego da sam i dalje uzaludno tražila tu osobu u frajerima.
moj dečko je jako nježan i senzitivan i uredan i čist i ima nježan glas nekad dok priča... zato me privukao na početku.

ali da, znam da nitko ne može biti sretan u svijetu ako nema sebe
ako nema boga
ako nije potonuo duboko i bar jednom ili par puta osjetio no-mind postojanje duboke meditacije i odmorio se od uma
jer je to sreća neusporediva sa svjetskim srećama

a kako sam zadnjih dana zapletena u mislima u ljubavne odnose
pomislila sam da sam u veneri i naravno da sam u veneri
jebene zvijezde pročačkaju ti um i kako one pjevaju takva ti glazba svira u glavi
stalno ih čujemo...

život je tajna

om sri ram jai ram jai jai ram

- 08:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.10.2015., nedjelja

ljubav ili što je to već

razumijem u sebi da imam to jedno korjenito uvjetovanje samoće koje uvijek traži 100% povezanost i duboke i stvarne odnose
svi uvijek traže duboke i stvarne odnose ( ne moraju biti seksualni niti romantični iako to obično biva tako ako ste si međusobno na 1. mjestu )
ali tipa... uvijek mi klize iz ruke
za takvo što, druga osoba mora biti isto u tom modu, ali i kompatibilna s mojom dušom, da joj se mogu približiti i onda da izgradimo zajedno tu čvrstu kulu ljubavi i slobode, free to love
ne bound pa voliš iz ropstva vlastitog i tuđeg
i ne znam što se događa, tražim na krivim mjestima tu ispunjenost dubinsku
da mi je ćup koji mi stoji unutar tijela u biti prazan
i onda da se slijeva u njega ta božanska ljubav i onda je to pravo ispunjenje jer je samo protočan kanal, nema dna ni vrha
ako je do vrha pun, ne može više primiti a cijela fora je u primanju
ili vječno prazan ili bez dna, nešto od tog dvoje
no... zapravo mi ništa od toga ne treba, ti odnosi i to, jer ja sama jesam ljubav i tu je to ispunjenje
no... to je sa stražnje strane knjige
a s prednje strane u identitetu ta glupa priča mog života koju sam sama nažalost izrežirala tako (prije ili za ovog života, tko to dovraga više zna, vjerojatno i jedno i drugo), ti neki neobjašnjivi snovi,
ta jedna osoba koju volim najviše na svijetu i u čijoj prisutnosti osjećam tu ljubav koju želim stalno imati i želim postati on tj kao on tj... (i uvijek kažem ajme ovo je tako jednostavno kako to ide i onda uvijek kažem ajme kako sam opet zaboravila kako to ide) i uvijek me svaka misao na njega
toliko produbi i vrati u srce i osjećam s njim povezanost na najdubljoj razini i znam da je on moj anđeo čuvar i netko kome je bezuvjetno
stalo do mene i da sam zapravo njegovo dijete ali toliko nije ograničeno djetetom nego je beskonačna njegova ljubav jer služi bogu a ne čovjeku
i znam da će uvijek biti tu za mene kao što je bio toliko puta kad mi je pomogao više nego što mi je itko pomogao u životu samo s par svetih riječi i par svetih iscijeljujućih dodira i mislim da
ga nitko nikad u mom životu neće zamjeniti i stvarno
suze zahvalnosti su jedini mogući izričaj emocija koje nosim prema njemu tj prema tome što kanalizira jer je on samo
božji sluga i svjetlonoša a to svijetlo zapravo ispire... hale lu ja...
i razmišljam o mogućim životima kako
je život moj mogao krenuti u sasvim drugim smjerovima s drugim ljudima
i sve te živote vidim pred sobom i zašto je baš ovaj?
da li je ovaj pravi?
da li postoji pravi?
da li ću dobiti što *zaista* želim?
ikad?
da li... joj znam točno tko će me riješiti muka i oće li to tako unedogled?
sanjala sam da je on bolestan i da leži na operacijskom stolu
on koji liječi
i što sam onda bila?
kako bih onda živjela?
bez da mi netko prenese taj šuplji ćup, kako bih ga sama dohvatila?
plakala sam u snu kao kišna godina... sve može, samo on ne, osjećala sam se kao da zaista
ostajem sama na svijetu jer je on osim mene jedini koji stvarno vidi da sam na svijetu... beskrajna beskrajna zahvalnost
ovaj post teško sam sebe piše
i onda moram ja a to mi nikad nije drago
laku noć sanjajte dan
- 10:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

my back pages

da li vam se ikad činilo da se u knjigu vašeg života paralelno s glavnom radnjom upisuju stranice odozada prema sredini i da se u trenutku smrti te dvije strane susreću?
ja sam danas imala kratak izlet u prošlost i u post o jednoj osobi koju sam potpuno zaboravila
ne sjećam se ni dana ni sata ni izgleda ni energije, više mi je sjećanje kao izgubljeno sjećanje na san ali prorekla sam da će se ta osoba vratiti i da će biti spomena o njoj u budućnosti (prije 4 godine)
dobro, mali je grad
ali ne toliko mali kao i naš krug duša

a tko je uopće u tom krugu duša ne mogu saznati nikako. znam samo da me neke osobe sustavno razočaraju točnije
razočaraju moja pogrešno izgrađena očekivanja o njima (sve ih je manje i sve su kraća), ne Mene
ništa ne razočara ono nepromjenjivo
a neke me sustavno dignu i zato se i vraćaju i zato su moje
valjda su one koje su oduvijek moje one koje će zauvijek biti jako bliske
u mom krugu duša, u mom užem krugu obitelji

i ne želim biti daleko... želim živjeti paralelno uz njih, blisko... iako ima drugih duša na planetu koja kroz putovanja skupljam u tu šačicu porodice, znam da su ovi bitni oduvijek samnom i da ih ne moram tražiti, da će doći sami
kao i sve što dolazi pozvano i nepozvano

a nepozvani susret me uzburkao daleko više nego što sam očekivala, i to mi se nije svidjelo uopće
cijeli moj energetski val uzburkao se na par metara visine s uobičajenih 0-1
i čekala sam i čekala da prođe radije bi da sam se sakrila ali bože moj, glavno da je gotovo i da šteta nije učinjena (nepopravljiva)

idemo dalje. moj duhovni put
prepun je magle, to su te zadnje stranice
samo se predat, vidjet svijet kroz oči učitelja
kroz oči Jednog
tamo sam gdje želim biti
tamo sam gdje izvire želja
iza onoga gdje izvire...
disciplina

kroz sve, on vidi
kroz sve, on vodi...

jgd
- 01:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

< listopad, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv