par minuta jutarnjeg mira
|
jebiga da, zadnjih dana mi falis in my secret life da li bi mi falio da se nismo vidjeli, ne vjerujem sad kad mi je svjeza tvoja vibra htjela bi ti doci kao poglavici na kraju dana sto sam lunjala po savani i da dijelimo svjetove i uvijek mislim i znam da bi bilo drugacije da mozemo dijeliti svjetove slobodnije opustenije toplije jer vidjela sam to tisucu puta, u dubini sebe i ne bi htjela da si stalno samnom, ne bi htjela nikog da je stalno samnom, ali ni ne bi mogao biti, u zadnje vrijeme toliko posla da lovim slamke vremena, oduzimam si od sebe kako bih si dala u neko doba jednostavno ne mozes radit nego moras sjest i napisat sto ti je na dusi i na umu sto jos, fali mi sljeme pogotovo kad se probudim na suncano jutro da sam bar gore u potpunoj tisini bez signala nakon sto me izbilo penjanje blize bogu idealan zivot, jucer sam mastala bio bi 2 godine tisine u komizi )mozda ne potpune tisine), ali da nemam nikakvih obaveza, samo sebe, samo more i mir i tisinu i svaki dan izlazak i zalazak sunca pa da mjerim razlike u nijansama iz dana u dan da fotkam i penjem se po obliznjim planinama, pa oko splita i dalje, pa se opet vratim u svoj tihi dom odlucila sam da kad cu raskrstit s RH da cu to napravit na taj nacin 2 godine komize i onda kasnije kud koji mili moji gdje da pogledam vis a vis, zasto nekih filmeka nema na internetima hjioj tesko je zadnjih dana, zgusnuto vrijeme, ili 1 stvar ili sve, a nemas izbora nego moras tu jednu stvar puno je intenzivnije bilo prije, sad je samo zagasiti plamicak koji prelazi u zar, sapuce falis mi kao da se boji da nema prava glasnije, gdje bi sa svim tim dimom, podavili bi se poz ljud |
