gdje se miješa prošlost, san i java
|
kako je to smiješno i neobično, biti zaljubljen u otok. na mom otoku postoji jedan energetski portal u bubimira. sam bubimir se razdijelio na glas i stas- glas i auru nosi vlasnik tog mjesta, a stas jedan od konobara. i lydija je tamo, vlasnikova žena a najmilija radosna konobarica je pandan najmilijoj iz filma geeni davis. a cijelo to mjesto je zapravo čekaona. i svi mi monstrumi sjedimo i čekamo da nas pozovu. ili posluže. nekad oni svi znaju sjest i kartat ljetni belot. koji se u njihovim rukama pretvara u magičnu psihodeliju, odbrojavanje vremena. a postoji i još jedna dimenzija. osim što je kulisa za portal u bubimira, ovo mjesto kao da je i kulisa za dizanje revolucije. ali samo malo, ispod površine, psihodelija na prvom mjestu. joj, obožavam bubimira. to mi je dom, tamo svako jutro jedem doručak, pijem kavu, perem zube. psst. htjela bih jednom nakon puno godina povući se na svoj magični otok, svoj dom u domu i učiti ih purgerske riječi kojima se smiju. ma i vi ste smiješni bubimirci! viški duh me okrznuo. najviše ga nose mirisi. onda zelenoplave škure pa tišina u kojoj plutaju samo valovi i brodići. corto, zvijezde i mjesec-reflektor, tihi kraj mjesta, plivanje u sumrak na kamenicama, komiža je kao zagrljaj, čak tako izgleda. tamo je sasvim jasno da sam svijest koje ima iskustvo djevojke koja ___, ____ i ____ (štogod u tom trenutku) sve je iskustvo, a ja sam priroda, čisto uživanje. volim sve vezano uz more. domaće. puno tajni i puno života, ovdje je svaka osoba bunar. prava priroda svih izlazi na površinu, oslobađaju se pore da dišu. dio kod parkirališta mi je i dalje iz nekog razloga mističan. borba sa sobom. biti sam u društvu. teme koje su se vrtile ovo ljeto bile su filmovi, anarhija, feminizam, ekologija, matematika. život bez tehnologije, samo stalno sa sobom. "jučerašnjih 100 zvijezdi padalica, današnje kupanje na prvim zrakama sunca" more uzdiše i zrikavci pa crvčci topla ravna stijena, pozdrav suncu primordijski mir, harmonija s prirodom, ja sam dio nje, stapam se s pozadinom, nestajem kao ona, uklapam se u pattern prirodne tapete, primordijalni mir duboko duboko u sebi, daleko od riječi rano jutro topla glava kao bublica ušuškana sam u sebe "ovakav bi život Trebao bit, tako je jednostavno, najjednostavnije" nijedan insekt me nije piknuo, "mora da sam jedna od njih" sve je mirisno i mekano, svijet je nevjerojatno čarobno mjesto, a vis je sveta zemlja jučer mi je bio tako težak dan, pola budućnosti mi je otpalo. naravno da sam u velikom saturnu, malom rahu periodu, što drugo. zadnjih par dana otkako sam došla s jednomjesečnog mora su tako teški i nadviti crnim oblacima, čišćenje. samo se želim vratit nazad i želim vječno biti tamo. dalmatinski korijeni čine energetsku povezanost s dalmatinskom zemljom. tamo sam najprohodnija, stvarno. svake godine si obećam- vratit ću se na vis prije idućeg ljeta. hoću li? danas sam se probudila i osjećala sam se dobro, konačno. a bila sam posvuduša, opet. to je mali tajni gušt, nestati i smucati se. mother's little helper. ali ništa do visa, e ljubavi, ni hvar te nije nadmašio, iako je realno velika ljepotica i puno miliji i ljubazniji, a ti si divlji, neukroćen, mističan i magičan, čvaknut, psihodeličan, mračan, macabre, ljudski cirkus, cabaret, putujuća družina ciganskih umjetnika i glazbenika, naravno nadnaravan, onkraj mašte, vrviš sjećanjima jer si prije svega moj! aha, skoro bez slika, to bi bila prava grehota, idemo od početka, bez cenzure i instagrama, sve komiže, mobitelom, nekad rano jutro, nekad kasno uveče, dok biševo tiše od tišeg samo leluja :                      |
