dnevnički zapis
|
sanjala sam da sam bila u nekoj kući u kojoj su živjele samo žene i da je bila to malo disfunkcionalna zajednica i da sam bila s nekim prijateljima i da smo naručili kave (očito je kuća bila ko polubirc) i da nam je ženska nosila te kave ali da joj se sve isprolijevalo i da je prolila moju a ja da sam FUL htjela kavu i to su imali neku prefinu s cimetom i bademovim mlijekom i vidjela sam da mi neće donijet novu jer ju nije briga i jer je iscrpljena od rađenja i ovolko kava pa sam rekla okej daj pokaži mi sam di držite sve pa ću si sama napravit i pokazala mi je na kuhinju i ošla sam tamo i radila tu kavu ali mi je stalno netko uletavao i bila sam ful isfrustrirana kaj nikak da uspijem sjest i popit to i te žene kućevlasnice su nekak bile uokolo i potpuno nezainteresirane i nekako ćudljive i onda se saznalo da se u toj kući živi suprotno vrijednostima kapitalističkog materijalnog svijeta tj da, ovog na čijem je vrhu piramide novac, rad itd. i onda mi je sve bilo nekak jasno. vrijednosti su opuštanje, dijeljenje, svatko brije svoje, nema neke obaveze da ti ugodi, sve to je totalno palo u vodu i otvorio se jedan svijet koji je ful prirodniji, u kojem su svi prirodniji svijet IZVAN MATRICE a to je moj uvjetovani um okarakterizirao kao "ćudljivo" i baš sam si mislila.. kak sam isprogramirana u p* materinu i onda sad kad sam se probudila opet razmišljam šta da radim s ovim vikendom. isprogramirana sam na ispit u ponedjeljak i taj uvjetovani um kaže odjebi radionicu za vikend koju si prijavila ali ovaj koji se još drži i jedan obraz mu je osunčan slobodom kaže daj se trgni počni živjet  jučer sam imala iskustvo da sam osjetila neki stari dio sebe, onaj koji povjeruje u projekcije drugih ljudi o sebi- o iluzornom dijelu sebe i u tom trenutku sam se vratila u sebe i vidjela opet beskrajan ocean u kojem plivamo i naočale kroz koje ljudi gledaju koje im usmjeravaju pogled i sebe i svoje naočale i stvari koje u meni reagiraju u trbuhu, koje se kače kao za udicu za te neke stvari i onda se pokušavaju "ispravit" il neki već kurac cijelu tu igru lovice između ljudi cijelo jebeno vrijeme i shvatila sam još jednom- fuck this shit zaista, fuck that shit. stvarno mislim da stvari trebaju bit transparentne. te igrice su mi tako naporne za tijelo iznutra i mozak ali ruše ego, misliš si da nemaš stvari za koje se nešto kači i ono, i'm freee, pogotovo od drugih ljudi jer mi je bijelodano jasno da svatko ima neke svoje brije i da se ne možeš svima svidjet, al onda te iznenadi svi smo mi platna na koje drugi projiciraju svoje filmove isto tako su oni platno na kojima mi gledamo svoje filmove nije teško pročitat titlove svojim programima ah. taj rad na sebi je stvarno opsežan i nikad prestajuć. stvarno volim sve ljude bez obzira na sve, jako su mi slatki. čak i kad po tebi rokaju te projekcije cijelo vrijeme. al ok, ne treba se zadržavat na tom mišljenju dugo vremena, relax kažem ! enivej, nakon velike sreće koja mi se dogodila prošli tjedan, zbrisala sam opis toga (i sad vratila) jer se nadvio oblak smrti iznad svih nas, cijele moje okoline, gdjegod pogledala injekcija sreće nije naodmet u tmurnim vremenima, razmišljala sam jako puno o toj smrti o tabuu koji je vezan uz nju o pročišćenju i perspektivi koje ti donosi promišljanje čitala knjigu i sve me to nekako stjeralo u neku groznicu da nemam vremena nemam vremena pričala sam s curama, pa što da sutra umremo, ionako nismo svjesni i NE ne želim sutra umrijet jer se neću stić prosvijetlit ! --- shvaćam koliko je iluzorno ali to je osjećaj mooji uvijek kaže- zamisli da imaš 5,4,3,2,1, ovo mi je jedan od NAJmoćnijih i najizravnijih i najbrže dovodi do spoznaje videa koje sam ikad gledala : WHAT TAKES NO TIME ! i isuse sve sam svjesnija da fakat jako kratko živimo- nevjerojatno kratko ljudi pa to nije ni treptaj oka sve što volimo svi ljudi koji nas okružuju pa neće nikog od nas biti za 100 godina za 200 ćemo biti zaboravljeni, nije bitno! nije bitno! a sve te puste godine nisu ni jedna stanica u biću velikog brahmana čiji jedan udisaj i izdisaj stvara i uništava cijeli svemir i ne samo naš nego milijune svemira, beskonačnosti svemira i nemam vremena, stvarno nemam. i dont have any time to get drunk ! joj, ne želim piti više. mislim da ću prestat pit. otkucava mi sat. vrijeme je da se prešaltam na tračnice. koje cijelo vrijeme škicam. osjećam to sve više u zadnje vrijeme. pročitana mi je sudbina ovaj put detaljnije, jako sam sretna. kaže da ću bit jako sretna. uff... kraj prošlog tjedna otvorio je neke kanale koji su ... protočni samo tako, sjedneš na luftić i nosi te struja i obećajem da neću iznevjeriti tu struju. upravo sjedam na luftić i ono. vatra na kopnu osobe uvijek tjera u vodu sebstva! ljubim vas ljudi! ne dajte se! budite tvrdoglaviji od ovih koji vas jebu i od sistema i svega, ne dajte se! stand your ground! ratnici! deri! <3 |
