ljubav je prozor u svjetove
|
otključava neke dubine i kutke i detalje koji otkrivaju vrlo jasno i nedvosmisleno kao miris o kojoj hrani se radi o tome o kojoj duši se radi. nekad, ne znaš točno, ali osjetiš u želucu koja je to duša i koliko se znate. kakav odnos imate. stariji brat. majka. suputnik. učitelj. ali nije riječ samo o ulogama, riječ je o svemu, o bojama i oblicima i veličinama i mirisima i okusima i svemu što te čini riječ je o svakom svijetu u kojeg sam zavirila svakoj osobnosti koju si obukao i svukao u sekundi a koja je samo jedna šljokica, jedna nit i vez u cijeloj tvojoj površini koja je razapeta kao najveće tkanje na vjetru ima ih mali milijun. kut pogleda, opseg smijeha, žar u očima svaki put vidim isti, a svaki put je novi i nikad do tad viđen. kažu da se najveće spone stvaraju na distanci da se odvijaju najsuptilnije energetske transmisije kada tvoj healer stoji malo dalje od tebe almost touch uživam u svakom novom biću koje mi dođe koliko vremena nam je dano, u toliko ga osjetim onda prođe (a nekad i kad kao prođe, zapravo ne prođe...) neka bića dođu samo da ti pomognu neko određeno razdoblje s nečim, pa odu a neka ostanu s tobom cijeli život, čak i ako nisu prisutni osjećaš ih blizu sebe okreneš se pa vidiš da on sjedi tamo i čita novine i tu i tamo baci pogled na tebe dok se ti igraš u pijesku (ili obrnuto) to putovanje u dubinu je tako zanimljivo. nekad imam osjećaj kao da samo padam i da nikada neću taknuti dno. tvoje dno. pad je možda kriva metafora. ti si jedno putovanje kroz svemir. a ja sam svemirovo dijete... znam da je sve zapisano u zvijezdama i više no što znam znam da bi mogla znati više no što znam o sebi, o tebi o tome gdje smo i gdje idemo mrvice zvijezda koje nam je svemir bacio samo treba skupiti u ruke htjela bi znati više no što znam ali realno, znam dovoljno jer informacije samo kaplju nepotaknute i spontane volite se, nosite cvjetne haljine nemojte nikad dat raspoloženju da vas pojede smak - 0X48, 70X48, X0A=> A>=F5 danas sam osjetila dan u svim porama svog bića čula sam glazbu u šumi, francuske šansone i light-jazz vunica s drveća plesala je u ritmu vjetra na svjetlosnom podiju kasnog sunca narančaste zrake kao marelice sijekle su poglede u niskim kutevima duge sjene miris cigarete na ljetnom zraku miris pečene ribe za večeru u petak iz otvorenog balkona, zvukovi kvarta prigušeni i pojačani iza raširenih škura ljudi svi šareni, a moje srce grli svaki komad prostora kojim prođe kad sam bila gladna, bog mi je dao sejtan i bezjajnu majonezu kad sam bila žedna, bog mi je dao pare s kojima sam kupila smoothie kad sam vapila za prirodom, bog me uronio u nju priroda me primila čvrsto i povukla daleko ispod površine pitala sam se, što me priječi od toga da upoznam i budem s prosvijetljenom osobom? shvatila sam da moram capnut svoje vezanosti shvatila sam da sam ja ta koja je ufiksirana u svog gurua. mislim da ću malo više dat životu da me poji. kao što košuta žudi za izvor vodom, tako duša moja čezne bože za tobom...  |
