Marketing
ljubav je prozor u svjetove
otključava neke dubine i kutke i detalje
koji otkrivaju vrlo jasno i nedvosmisleno
kao miris o kojoj hrani se radi
o tome o kojoj duši se radi.
nekad, ne znaš točno, ali osjetiš u želucu koja je to duša i koliko se znate. kakav odnos imate.
stariji brat. majka. suputnik. učitelj.
ali nije riječ samo o ulogama, riječ je o svemu, o bojama i oblicima i veličinama
i mirisima i okusima i svemu što te čini
riječ je o svakom svijetu u kojeg sam zavirila
svakoj osobnosti koju si obukao i svukao u sekundi a koja je samo jedna šljokica, jedna nit i vez u cijeloj tvojoj površini
koja je razapeta kao najveće tkanje na vjetru
ima ih mali milijun. kut pogleda, opseg smijeha, žar u očima
svaki put vidim isti, a svaki put je novi i nikad do tad viđen.
kažu da se najveće spone stvaraju na distanci
da se odvijaju najsuptilnije energetske transmisije
kada tvoj healer stoji malo dalje od tebe
almost touch
uživam u svakom novom biću koje mi dođe
koliko vremena nam je dano, u toliko ga osjetim
onda prođe (a nekad i kad kao prođe, zapravo ne prođe...)
neka bića dođu samo da ti pomognu neko određeno razdoblje s nečim, pa odu
a neka ostanu s tobom cijeli život, čak i ako nisu prisutni osjećaš ih blizu sebe
okreneš se pa vidiš da on sjedi tamo i čita novine i tu i tamo baci pogled na tebe
dok se ti igraš u pijesku
(ili obrnuto)
to putovanje u dubinu je tako zanimljivo. nekad imam osjećaj kao da samo padam i da nikada neću taknuti dno.
tvoje dno. pad je možda kriva metafora.
ti si jedno putovanje kroz svemir.
a ja sam svemirovo dijete...
znam da je sve zapisano u zvijezdama i više no što znam
znam da bi mogla znati više no što znam
o sebi, o tebi
o tome gdje smo i gdje idemo
mrvice zvijezda koje nam je svemir bacio samo treba skupiti u ruke
htjela bi znati više no što znam
ali realno, znam dovoljno jer informacije samo kaplju
nepotaknute i spontane
volite se, nosite cvjetne haljine
nemojte nikad dat raspoloženju da vas pojede
smak - 0X48, 70X48, X0A=> A>=F5
danas sam osjetila dan u svim porama svog bića
čula sam glazbu u šumi, francuske šansone i light-jazz
vunica s drveća plesala je u ritmu vjetra na svjetlosnom podiju kasnog sunca
narančaste zrake kao marelice sijekle su poglede u niskim kutevima
duge sjene miris cigarete na ljetnom zraku
miris pečene ribe za večeru u petak
iz otvorenog balkona, zvukovi kvarta prigušeni i pojačani iza raširenih škura
ljudi svi šareni, a moje srce grli svaki komad prostora kojim prođe
kad sam bila gladna, bog mi je dao sejtan i bezjajnu majonezu
kad sam bila žedna, bog mi je dao pare s kojima sam kupila smoothie
kad sam vapila za prirodom, bog me uronio u nju
priroda me primila čvrsto i povukla daleko ispod površine
pitala sam se,
što me priječi od toga da upoznam i budem s prosvijetljenom osobom?
shvatila sam da moram capnut svoje vezanosti
shvatila sam da sam ja ta koja je ufiksirana u svog gurua.
mislim da ću malo više dat životu da me poji.
kao što košuta žudi za izvor vodom, tako duša moja čezne bože za tobom...
Post je objavljen 09.05.2014. u 19:47 sati.