biti ponovno rođen
I'm nothing but a stranger in this world stvar je, bila sam u prirodi jučer i brala sam to samoniklo bilje učila novo od prijateljice, žvakala kiselicu, izgubila se u maslačcima osjećala suosjećanje sa svakom svakcatom malom bubicom na tepihiću ispod mene kad sam došla kući vadila sam ih jednog po jednog iz berbe, paukića i bubicu crnožutu i neku sluzavu da se ne potope u mojoj žetvi i bacala sam ih u slobodu a neke na cvjetiće na balkonu razmišljala sam o pčelicama i htjela sam im dati puno života nisam htjela brati više no što mi treba, doslovno, tako sam osjećala ljubav prema prirodi htjela sam odgovorno i ciljano kao kad indijanci kolju živinu pa joj se prije toga zahvale i zamole ju totalno, totalno razumijem to to poštovanje koje izvire iz ljubavi prema živom svijetu malo me je zabolilo kad sam vidjela curu kako čupa te koprive i onda ih baca u jarak, potpuno besmisleno glupo i nepromišljeno curu koju je teško ako ne i nemoguće shvatiti iz čistog razloga što nemam živaca, da ih imam bilo bi moguće ali šta da radim, kad postoji toliko i toliko energije a TOLIKO I TOLIKO svemira i treba racionalno rasporediti isto iz ljubavi prema energiji, kako dat da te siše pa se okrene i ispljune, isto kao i koprivu, likvidirat, odbacit enivej, back to the land! puno ljudi prije mene milijun i puno ljudi u isto vrijeme kao i ja i malo prije mene i kojih desetak godina prije mene a da su slični meni i iz zagreba a hrpa ljudi tamo negdje 60ih prije mene je razmišljala o samo-održivosti i htjela samo-održivost. tako hladna i službena riječ i nezgodna malo, samo-održivost. o-o ali stvarno ima smisla na nekoj dubokoj ljudskoj razini. kao da me rajca ideja da mogu izaći u prirodu (htjela bi da je bilogdje) i znat svo to bilje i znat što je za što i proširiti svoje znanje o cijelom živom svijetu i onda preživjeti u slučaju nekakve gladi, oskudice, prirodne nepogode, nuklearne katastrofe, rata, raspada civilizacije pretvaram se u preppera aj bok ljudi ma realno i više razumijevanja imaš prema tehnici i napretku kad si utaban u ono što je došlo prije i da si mogu sama napraviti NAJBOLJE i najprirodnije i najfinije i najzdravije radim taj med od maslačka i ne mogu vjerovati koliko je zdrav maslačak i prekrasan naprosto ne mogu doć k sebi od divljenja njegovoj jednostavnoj genijalnosti isprojektiran za 5+ ovakvi crteži su mi uvijek bili tako psihodelični kao i cijela priroda, čisti trip sve vrvi od života, sve se kreće, sve je dinamično, ne postoji ništa statično na cijelom svijetu, sve je tako živo, u svakom atomu elektro party kao jučer tancanje i tupkanje i četa trensera okrenuti prema tim nevjerojatno prekrasnim i detaljnim i maštovitim grafikama tj VJ-ingu koje si vidio dok si bio na putovanju na onkraj psihe a znaš i da su ovi ljudi vidjeli i da su zapamtili i da su izanimirali. praoblici iz prapodsvijesti zajašiš val i ploviš i ne možeš sić da želiš [ako je dobar trens] potpuno njam njam ritam te diže i prožima ti svaku stanicu no da se vratim na nulto postojanje. samo-održivost čini mi se, da postoji toliko toga za obavit i za naučit i da se moram kretati stepku po stepku i da ću stvarno dohvatit taj sveti gral svemir je tako velik svemir je tako velik svemir je tako velik a mi smo tako maleni kao da svaki put dok uopće zamisliš koliko si star i koliko je sve staro i koliko još vjekova je pred tobom kao da smo mi milisekundu ovdje kao treptaj oka kozmičkog bića kao 0,000000000000000000000000000000000000000000000000001 sekunda u kojoj se sve raširilo u velikom prasku kao, ništa ništa ništa ništa ništa kog boli kurac, NIŠTA e kad osjetiš tu ogromnost i svoju malenost to ti je susret sa shivom svime što jest srela sam ga ja više puta u životu i svaki put me opali toljagom u glavu da mi se zavrti ali nježno :) joj ljudi i onda jebote samo budite sretni al ona stvarna sreća ona koja nije uzrokovana slučajnim seksom ili kad je po tvom nego da bude po tvom i kad nije po tvom da znaš da si ti NIŠTA i tako MALEN i da svemir boli kurac šta ti želiš nego da ti daje šta ti trebaš da ovo da ono da ma uvijek će sve biti kako treba biti uvijek se zapletem u recitiranje duhovnih konstanti al to upravo sve nije bitno odjebi ti to sve sve osim sebe i čuvaj svoju srećicu i čuvaj svoju ljubavicu mda----Y> so far away kako je divno u proljeće rekao je mooji da je on prije ful brijao na nogomet i slikarstvo i da nije bio čovjek od puno riječi i da nije puno čitao i onda da mu se skroz promijenio senzibilitet da je postao više tako vezan uz verbalno izricanje a da je ovo staro sve nekako otpalo meni se tako čini da sam doživjela isto takav nekakav shift u životu samo što je bio lagano obrnut ma ne znam što se dogodilo teško je reć samo znam da sam tinejdžerka bila drukčija sad su mi najdraže stvari joga i toplina koja me prožima i samo jahanje tog vala toplog i ogromnog vala i otpuštanje svih pizdarija koje se kelje u svrhu jahanja vala jer je jahanje vala najbolja stvar a zašto išta drugo nego najbolju stvar ustvrdili smo da smo ovdje vrrrrlo kratko ma jebeš najbolja stvar je brijem glazba----------------- jahač plivač sirena sa morskih žalova đizs gledam sad češer koji sam skupila i baš ono, vau. češeri su isto božanstveni. a kad na moru na plaži naiđete ogoljeni znajte da je to divlja svinja oglodala dok ste vi ćorkali i one moraju papati ali radije ih sretnem u ovakvim simpatičnim tragovima šta reć, iritantno je koliko je sve prisutno i tu sam! i tu! i tu! i tu! ma sve sam! 17:59, 28.3. e taj dan sam prelazila prugu u najboljem mogućem trenutku za preć prugu tog dana to mi je baš drago |