umnjanje
toliko me boli umnjak točnije lijeva strana čeljusti, uho, grlo, sinus, ajmeeee pa jebo te pas izrasti više najgore je i baš je u valovima i totalno me dekoncentrira i ruši raspoloženje samo pulsira i pulsira pa kako. uglavnom, totalno se ufuravam u simple life. ošišala sam se ipak. kao da se odvilo bez mog znanja o tome. kao da su mi ruke samo primile škare i počele same rezat koliko god im se rezalo a ja samo stojim i gledam i razmišljam si hm baš me zanima kak će ovo izgledat što to maja radi pred ogledalom? kao i sve u zadnje vrijeme. simple life. danas me milijun i jedna stvar iživcirala ali bilo je i sjajnih momenata to je sve zbog tog usranog zuba, teško je održavat više stanje svijesti, sam se spustiš u svijet opet zakuca te i uzemlji... iskreno, najviše od svega me živcira tiha glazba dok ljudi tiho puštaju glazbu iz ne znam kojeg razloga obzira prema susjedima a realno ni u drugoj sobi se ne čuje toliko ja ne mogu nikad tiho ne mogu pa kako čujem išta pa moram čuti sve neodlučnost neurednost nekoncentracija (tj nedostatak koncentracije) valjanje prazne slame- ne komuniciranje nikakvih informacija ni iskustva nego se samo valja kao baš balo slame na vjetru i okreće i kelji se još slame na njega pritom te stvari me nekako..iscrpe i popiju, baš je iscrpljujuće zapravo tiho slušati glazbu, pa ja se stalno naprežem joj ma ne znam, ne znam svako malo ono ekstra stanje svijesti baš me diže u visine i totalno sam izvan svega i baš sam sretna i nekako se sve slaže ko po kockicama u nekom trenutku nešto zaželim, u drugom se ispuni a svo to vrijeme sam tako siromašna i tako dišem i obitavam unutar tih nekih minimalističkih okvira života kao da mi se više ne da niti izlaziti van niti ništa od toga nego se želim svesti na puke osnove puno sam puno manje na netu nego nekad jedva održavam kontakt s trostruko manje ljudi nego nekad ne trudim se ništa više od onog što je potrebno ali ne u smislu rada nego u smislu ne radim više viška stvari viška pokušavanje bit dobar s nekim ak ne ide ili viška komentiranje stvari ako nemaš šta za komentirat par stvari koje sam slušala danas koje inače ne slušam -reci svim svojim frendicama pipsi -drama let 3 -ko je jamio je jamio zoster stari pipsi su fakat i doista..bolji jer je ripper bolje derao se i imali su te neke slatke lude verbalne dosjetke i maštovito ludo slaganje i nije moralo ništa posebno značit kao nego je samo bilo nekako opuštenije i šaljivo i nadrogsano možda uglavnom: šema je sljedeća želim vidjet koliko statistički ako ritualno živim tako kako živim u zadnje vrijeme, rutine i rituali, kava ujutro, tibetanci, spavat na vrijeme, ne rasipat pažnju na nepotrebne stvari, ne previše izlazit, ako se stišaš skroz što ti život donese? i onda se samo iz te širine lako širiš gdje hoćeš iz tog centra možeš skočit na sve strane svijeta i baš me zanima koliko će mi ostati vremena. htjela bi se povući iz društva na neko vrijeme i samo procesuirati te neke stvari koje mi prolaze kroz um i to kroz Glazbu. imam ideju koncepta kakva bi to glazba bila i koliko bi bila glazba a koliko neke crtice htjela bi se posvetit tome i napravit te stvari i neke bongose ubrat jedva čekam kraj faksa to je sve i da me zub prestane boljet tad će ufuravanje u minimalistički simple life bit puno lakše iz centra bi htjela snimat stvari kamerom i montirat i razvijat koncepte ove koji te povuku za ruku pa negdje već osjetiš na koju stranu ili ravno gore |