toliko me boli umnjak točnije lijeva strana čeljusti, uho, grlo, sinus, ajmeeee pa jebo te pas izrasti više
najgore je i baš je u valovima i totalno me dekoncentrira i ruši raspoloženje samo pulsira i pulsira pa
kako.
uglavnom, totalno se ufuravam u simple life. ošišala sam se ipak. kao da se odvilo bez mog znanja o tome.
kao da su mi ruke samo primile škare i počele same rezat koliko god im se rezalo
a ja samo stojim i gledam i razmišljam si hm baš me zanima kak će ovo izgledat
što to maja radi pred ogledalom?
kao i sve u zadnje vrijeme.
simple life.
danas me milijun i jedna stvar iživcirala ali bilo je i sjajnih momenata
to je sve zbog tog usranog zuba, teško je održavat više stanje svijesti, sam se spustiš u svijet opet
zakuca te i uzemlji...
iskreno, najviše od svega me živcira tiha glazba
dok ljudi tiho puštaju glazbu iz ne znam kojeg razloga obzira prema susjedima a realno ni u drugoj sobi se ne čuje toliko ja ne mogu nikad tiho ne mogu pa kako čujem išta pa moram čuti sve
neodlučnost
neurednost
nekoncentracija (tj nedostatak koncentracije)
valjanje prazne slame-
ne komuniciranje nikakvih informacija ni iskustva nego se samo valja kao baš balo slame
na vjetru i okreće i kelji se još slame na njega pritom
te stvari me nekako..iscrpe i popiju, baš je iscrpljujuće zapravo tiho slušati glazbu, pa ja se stalno naprežem
joj ma ne znam, ne znam
svako malo ono ekstra stanje svijesti baš me diže u visine i totalno sam izvan svega i baš sam sretna
i nekako se sve slaže ko po kockicama
u nekom trenutku nešto zaželim, u drugom se ispuni
a svo to vrijeme sam tako
siromašna i tako dišem i obitavam unutar tih nekih minimalističkih okvira života
kao da
mi se više ne da niti izlaziti van niti ništa od toga nego se želim svesti na puke osnove
puno sam puno manje na netu nego nekad jedva
održavam kontakt s trostruko manje ljudi nego nekad ne trudim se
ništa više od onog što je potrebno ali ne u smislu rada
nego u smislu
ne radim više viška stvari
viška pokušavanje bit dobar s nekim ak ne ide ili viška
komentiranje stvari ako nemaš šta za komentirat
par stvari koje sam slušala danas koje inače ne slušam
-reci svim svojim frendicama pipsi
-drama let 3
-ko je jamio je jamio zoster
stari pipsi su fakat i doista..bolji jer je ripper bolje derao se i imali su te neke slatke lude verbalne dosjetke i
maštovito ludo slaganje i nije moralo ništa posebno značit kao
nego je samo bilo nekako opuštenije i šaljivo i nadrogsano možda
uglavnom: šema je sljedeća
želim vidjet koliko statistički ako ritualno živim tako kako živim u zadnje vrijeme, rutine i rituali, kava ujutro, tibetanci, spavat na vrijeme, ne rasipat pažnju na nepotrebne stvari, ne previše izlazit, ako se stišaš skroz
što ti život donese?
i onda se samo iz te širine lako širiš gdje hoćeš iz tog centra možeš skočit na sve strane svijeta
i baš me zanima
koliko će mi ostati vremena. htjela bi se povući iz društva na neko vrijeme i samo procesuirati te neke stvari koje mi prolaze kroz um
i to kroz Glazbu.
imam ideju koncepta kakva bi to glazba bila i koliko bi bila glazba a koliko neke crtice
htjela bi se posvetit tome i napravit te stvari i neke bongose ubrat
jedva čekam kraj faksa to je sve
i da me zub prestane boljet
tad će ufuravanje u minimalistički simple life bit
puno lakše
iz centra bi htjela snimat stvari kamerom i montirat i razvijat koncepte
ove koji te povuku za ruku pa negdje već osjetiš na koju stranu
ili ravno gore
Post je objavljen 12.01.2014. u 23:37 sati.