"Walk in life without any pockets. Don't keep anything."
|
danas mi je brijem bio jedan od najljepših dana u posljednjih.. jedinicu vremena osjećam kako me zapuhnuo povjetarac sreće, ljubavi, lijepih osjećaja, unutarnjeg mira i istovremeno uzbuđenja oko života; u svemu što sam radila sam bila prisutna i osjećala sam veliku ljubav prema svemu što radim osjećala sam nekakvu samilost, empatiju, suosjećanje sa ljudima, u zadnje vrijeme dok vidim životinje me isto ful pere nekakva razdraganost i slatkoća a izravnije iskušavam stvari što sam manje vezana za njih, ako radiš sve bez strasti i vezanosti, rađa se velika strast, na neku foru pa tako je puno veći užitak i puno se više množe ako si nevezan za ove pozitive to je nevjerojatno osjećaj kao da sjediš na ćilimu iznad svega toga i što više gledaš ljepše ti je i znam da se ovi osjećaji trebaju pustiti da proteku kao da ih držiš u koritu rukama a oni protječu kroz tebe silinom rijeke a ne mogu stajati kao zatvoreno jezerce u bonaci moraš ih predat dalje jer se ljubav množi kad ju dijeliš (kao i sve ostalo suprotno uvriježenom mišljenju) (to su ti neki smiješni svemirski oksimoroni) no, osjećala sam da ih počinjem stiskat u šaci na početku sata joge zaželila sam da mi se pozitivne emocije smire, da mi se žar iz utrobe smiri i da ga predam zemlji u ovoj praksi, istočim u pod. osjećala sam se kao vrč prepun koji se naginje prema dolje i iz njega curi u pod. nakon joge, ležući na podu u savasani hrpa misli mi je prolazila kroz glavu dogodi se to kao da kad si najtiši, najbolje čuješ a inače se provuku neopaženo hrpa nekakvih nebuloznih scenarija znate one neke scenarije koje si samo vrtite u glavi bez ikakve poante a čak ni iz nekog predviđanja ni ništa... samo idu te misli same od sebe kao neki neprestan razgovor koji vodiš sam sa sobom (ili u mislima, s nekim drugim) i primijetim tu buku u mislima i ono udahnem i dosta mi je tog uma. i osjetim tu Žudnju, sjetim se jedne sufi molitve koju oni nazivaju "highest prayer", glasi: "replace me with you" a često je se sjetim jer je to zaista najveća Žudnja zapravo mehanizam toga brijem nije ono da ti sad moliš ni sebe ni nikog nego je to ta Žudnja materijalizirana u riječima, znači ti izjašnjavaš tu žudnju preko tih riječi a svako pitanje u sebi sadrži i odgovor pa tako nekako što ti je veća žudnja to ti je veći kapacitet da osjetiš plodove onoga za čim žudiš koji su čisto u tebi samom i u idućem trenutku sam ono milost čista milost preplavi sveee misli a iz zvučnika krene izlaziti ova stvar od tog trenutka i PAF koda me skeljila za mog moojija moojija u meni i tako sam joj e ga se sjetila i to je nevjerojatno kako žestoko mi se zažari srce i onda je to najveći mogući high neusporedivo ogromniji s ikojim materijalnim highem i ljubav u kojoj se utopiš, nestaneš, zamijeni te i došlo mi je neko toliko iz vedra neba shvaćanje u cijelom biću da treba uvijek bit dobar i pun razumijevanja i ljubavi sa svima. znači- uvijek. sa svima. i tako mi je to bilo kristalno jasno, pa da UVIJEK. i SA SVIMA. čak i s ljudima koji ti idu na živce i ljudima koji su možda loši prema tebi i s kojima ti je neugodno i kad sam se malo kasnije ustala sam se sjetila nekih ljudi koji me znaju piknut i tako sam imala razumijevanja i shvatila sam da čak i u tim trenucima ne treba pokleknut egu e, to je takav šit pravo oslobođenje leži samo u potpunom predanju, potpunom prihvaćanju ne možeš polovično prihvatiti jer to onda nije prihvaćanje. i to je e jedino bitno znači, Jedino bitno, jedina bitna stvar je čak i kad zaboraviš i kad nisi u tome i kad misliš da je to glupost- Znat da nije negdje pohranjena memorija i svejedno furat i držat glavu iznad vode naš ego je jedina stvar koja nas vuče dolje u mračne dubine kao olovo za ronjenje  a mooji ovako to kaže- walk in life without any pockets. don't keep anything. a gundulić kaže- O lijepa, o draga, o slatka slobodo dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je daô, uzroče istini od naše sve slave, uresu jedini od ove Dubrave, sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi ne mogu bit plata tvôj čistoj lipoti! |
