danas mi je brijem bio jedan od najljepših dana u posljednjih.. jedinicu vremena
osjećam kako me zapuhnuo povjetarac sreće, ljubavi, lijepih osjećaja, unutarnjeg
mira i istovremeno uzbuđenja oko života; u svemu što sam radila sam bila
prisutna i osjećala sam veliku ljubav prema svemu što radim
osjećala sam nekakvu samilost, empatiju, suosjećanje sa ljudima, u zadnje
vrijeme dok vidim životinje me isto ful pere nekakva razdraganost i slatkoća
a izravnije iskušavam stvari što sam manje vezana za njih,
ako radiš sve bez strasti i vezanosti,
rađa se velika strast, na neku foru
pa tako je puno veći užitak i puno se više množe ako si nevezan za ove pozitive
to je nevjerojatno
osjećaj kao da sjediš na ćilimu iznad svega toga i što više gledaš ljepše ti je
i znam da se ovi osjećaji trebaju pustiti da proteku kao da ih držiš u koritu rukama
a oni protječu kroz tebe silinom rijeke a ne mogu stajati kao
zatvoreno jezerce u bonaci
moraš ih predat dalje jer se ljubav množi kad ju dijeliš (kao i sve ostalo
suprotno uvriježenom mišljenju) (to su ti neki smiješni svemirski oksimoroni)
no, osjećala sam da ih počinjem stiskat u šaci
na početku sata joge zaželila sam da mi se pozitivne emocije smire, da mi se
žar iz utrobe smiri i da ga predam zemlji u ovoj praksi, istočim u pod. osjećala sam se
kao vrč prepun koji se naginje prema dolje i iz njega curi u pod.
nakon joge, ležući na podu u savasani hrpa misli mi je prolazila kroz glavu
dogodi se to
kao da kad si najtiši, najbolje čuješ
a inače se provuku neopaženo
hrpa nekakvih nebuloznih scenarija znate one neke scenarije koje si samo vrtite
u glavi bez ikakve poante a čak ni iz nekog predviđanja ni ništa... samo idu te misli
same od sebe kao neki neprestan razgovor koji vodiš sam sa sobom (ili u mislima,
s nekim drugim)
i primijetim tu buku u mislima i ono udahnem i dosta mi je tog uma.
i osjetim tu Žudnju,
sjetim se jedne sufi molitve koju oni nazivaju "highest prayer", glasi:
"replace me with you" a često je se sjetim jer je to zaista najveća Žudnja
zapravo mehanizam toga brijem nije ono da ti sad moliš ni sebe ni nikog
nego je to ta Žudnja materijalizirana u riječima, znači ti izjašnjavaš tu žudnju
preko tih riječi a svako pitanje
u sebi sadrži i odgovor pa tako nekako što ti je veća žudnja to ti je veći
kapacitet da osjetiš plodove onoga za čim žudiš koji su čisto u tebi samom
i u idućem trenutku sam ono milost čista milost preplavi sveee misli
a iz zvučnika krene izlaziti ova stvar od tog trenutka i PAF
koda me skeljila
za mog moojija
moojija u meni i tako sam joj e
ga se sjetila i to je nevjerojatno kako žestoko mi se zažari srce i onda je to najveći
mogući high neusporedivo ogromniji s ikojim materijalnim highem i ljubav u kojoj
se utopiš, nestaneš, zamijeni te
i došlo mi je neko toliko iz vedra neba shvaćanje u cijelom biću da treba uvijek bit
dobar i pun razumijevanja i ljubavi sa svima. znači- uvijek. sa svima.
i tako mi je to bilo kristalno jasno, pa da UVIJEK. i SA SVIMA. čak i s ljudima
koji ti idu na živce i ljudima koji su možda loši prema tebi i s kojima ti je neugodno
i kad sam se malo kasnije ustala sam se sjetila nekih ljudi koji me znaju piknut i
tako sam imala razumijevanja i shvatila sam da čak i u tim trenucima ne treba
pokleknut egu e, to je takav šit
pravo oslobođenje leži samo u potpunom predanju, potpunom prihvaćanju
ne možeš polovično prihvatiti jer to onda nije prihvaćanje.
i to je e jedino bitno znači, Jedino bitno, jedina bitna stvar je čak i kad zaboraviš
i kad nisi u tome i kad misliš da je to glupost- Znat da nije negdje pohranjena
memorija i svejedno furat i držat glavu iznad vode
naš ego je jedina stvar koja nas vuče dolje u mračne dubine kao olovo za ronjenje

a mooji ovako to kaže-
walk in life without any pockets.
don't keep anything.
a gundulić kaže-