danas
|
danas sam iskusila 3 stvari. 1) ne želim bit slavna. to je takav dvosjekli mač. ako napraviš nešto hvalevrijedno i izložiš očima javnosti, povećao si si posao eksponencijalno. odjednom ti nakaleme milijun obaveza na pleća jer se podrazumijeva ako si dovoljan karakter da napraviš to nešto hvalevrijedno, dovoljan si karakter i da živiš s posljedicama. šta je najbolje, dovoljan sam karakter, stvarno mislim da sam sposobna napravit štogod, kao što su i svi na kraju krajeva. ali doslovno sam se također sposobna suzdržat od ispoljavanja toga za više dobro, viši cilj. viši silj održavanja zdravog razuma. a posljedice s kojima živiš ako ispoljiš svoje sposobnosti za nešto hvalevrijedno su vjerujte mi neusporedivo napornije nego da si napravio nešto za pokudu (ne znam i dalje jel to tako samo u našoj državi ili generalni spiritualni princip). kad napraviš nešto za pokudu, angažman s tvoje strane staje. jedino što je na tebi je da šutiš, a to je kao što sam prethodno ustanovila, aktivnost koja zahtijeva minimalan napor. ovo je neverending. ulaziš u vječni loop i spiralu javnog oka i nisi više jedan u masi nego si odjednom eksponirana ličnost od koje svi ovi zbunjeniji pripadnici tvog kulturnog kruga zahtijevaju neke odgovore, kao da ti imaš pojma koji kurac se oko tebe događa. onda si primoran improvizirati i time još više sjebeš socijalnu strukturu koja je naslonjena na tebe kao kula od karata. ne, ne, ne. ne isplati se. karma. to je, ljudi moji, čista karma. savršeno sam zadovoljna sa socijalnim statusom standardne studentice, sa svima dobra, niskim predobra, zna savršeno dovoljno ljudi da ne bi upala u kategoriju antisocijalnih, niti preambicioznih. čisti sušti prosjek. hvala, zadržala bih to. 2) nema smisla pričat o duhovnosti. boli me tibica, dok se sjetim večerašnjeg razgovora, s jaaaako mi dragim dečkom, s kojim sam htjela podijeliti koliko volim moojija i koliko je duhovnost jedina stvar do koje mi je istinski stalo. ali nema smisla. nema smisla. čim izrečem to, gubi na težini. čim pomislim to, zvuči treš. nemoš, da ga jebeš, nekom opisat koliko je divno, da ne zazvučiš sektaš. ja sebe slušam dok mu pričam i mislim si, majo zgadit ćeš mu sve te spike zauvijek. i fakat, brijem da bi, da ga boli kurac. ali ga ne boli kurac. ja sam jedina osoba na svijetu koju boli kurac za vlastitu duhovnost. i brijem da je to svim ostalim pripadnicima ljudskog roda čisti višak naporne informacije u životu, samo im zagorčavaš. ne isplati se pričat o svojim iskustvima na tom polju. to je nešto što živi u srcu, a kad izlazi iz ustiju umire. 3) zaboravila sam treću ali se konceptualno savršeno nadovezivala na prve dvije. JEBEMU! ali dodat ću bonus p.s. 4) stvarno, stvarno mi je bilo prelijepo prekjučer i onak, nije da svjesno mislim na to, ali u pozadini glave mi je cijelo vrijeme, svjesno ili nesvjesno, svejedno je. :) p.s. ne ma, mob mi jednostavno prebrzo gubi bateriju to nema smisla. nego, skupo, a džabe. to je akademija. jebote, brije. a sve totalno prožvakali smo to već tisuću puta, nije li već malo dosadno? levitacije, daj ono.. idi u cirkus aj bok i ne nije mi jyotishi rekao da zajebem šamanizam jer se bojao da će me "želja" spriječiti u ostvarenju "cilja" tak mi je svejedno za te ciljeve a želje su na hejt-listi ali slatko objašnjenje, svi brane svoje jel, ne do bog da netko ugrozi vjerovanje da je kastanjeda nižih energetskih tokova od ičeg na svijetu i onda kao razbijate vjerovanja počnite od sebe i svojih dogmi, rekla bih ja, a onda... ma možda i jeste, kajaznam pa je ovo sve dalje dječja igra u svakom slučaju lijenost. :D |
