materija brusi duh
život te bode te po istom mjestu dok ne skužiš da strši. zanimljivo je, kolko ti se zapravo taj duhovni život preslikava na materijalni. jebeš materijalni, on je tu samo da ti ukaže što je u duhovnom u disbalansu i to je ljudi moji cijela poanta materijalnog. i onda kad štimaš ti iznutra, sve ostalo isto štima. na nekoj kozmičkoj razini, ne samo ovoj banalnoj i primarnoj. zanimljivo je to, kako mi studij zapravo dođe kao neka duhovna škola dizajnerski san je el dorado... fiktivna ideja na kojoj temeljimo sva naša htjenja i nastojanja i koju svi hinimo da živimo, a zapravo je car gol šalit smo se znali da bi studij trebao imat organiziranu psihoterapiju za studente grupnu i individualnu i onda još neku vrst bračnog savjetovanja za studente i njihove mentore. trebalo bi doć u paketu kad upišeš. skupa sa tabletama za ostat budan, lsd tablama za inspiraciju, antidepresivima za ono što već inače rade, kokom za samopouzdanje, travom da moš zaspat kad uloviš vremena... meni bi trebalo i nešto za opuštanje mjehura. danas mi se dogodilo da sam naime išla šiškit i skužim da mi je cijela utroba tolko napeta od bivanja na projektiranju da sam se morala mentalno opustit da obavim nuždu. ma ,,, volim cijelu tu malu sjebanu hipster zajednicu. problem? što ih manje imaš, to ih više imaš, al stvarno to ide tak nekak. i ništ. ja samo, eto tako, sjedim. kratim vrijeme bivanjem u tom prostoru. bolje da sam s frendovima pila rujno vino. sve se redaju neke situacije di se kao trebam laktarit i bit glasna vidiš se kao pikulu zatvorenu u set osobina koje su ništa drugo nego zidovi, pogledaj... idući put trebam popit kavu prije parlaonice. "ako pričam, onda..." što je to u ljudskom biću što ga tjera piću toj pivi (2. 2 pive.) koju sam popila uz oslobađajuć bitching nakon faksa s dragom mi osobom promjena koju osjetim u raspoloženju između dana kad meditiram i dana kad ne meditiram je naprosto OGROMNA primjetila češće čišćenje grla u zadnje vrijeme. out there odjednom nakon 4 mjeseca bivanja nowhere, često se to spiga |