utorak je
|
slušam brand new cadillac od clasha. totalno pogrešna stvar za slušat ujutro. nekad me glazba baš nabrije više no što mogu podnijet. šta da sad radim s tom nabrijanošću? jutro je i ne mogu izać u rock klub i zarundat i skakat uokolo. ne mogu ić trčat, jer znam da neću ić trčat. svejedno, nabrijanost. nabrijanost koja totalno u neku ruku paše, u drugu ruku je potpuno nezdrava, jer ostaje neiskorištena, ko napaljenost koju moraš stišat jer ju nisi u prilici svršit. bilo bi idealno brijat. brijanje je jedna socijalno-psihološka pojava koja se javlja potaknuta stanjem nabrijanosti. nabrijanost se primarno javlja u pojedincu koji potom svojom vibrom zaražuje svoje prijatelje oko sebe i stvara jednu nabrijanu skupinu ljudi. ovi ljudi pod pogonom nabrijanosti zajedno sudjeluju u brijanju koje može uključivati cijeli spektar raznih aktivnosti, rekvizita, spontanih odluka i djelovanja. zajedno ispoljavanje nabrijanosti može dovesti skupinu ljudi na mjesta koja nisu očekivali, u situacije koje su stvorene da bi se riješavale i nezgode da bi se prepričavale. no, na stranu clash. mislim da je to i do nekakvih energetskih shiftova koji su se po-odvijali u zadnje vrijeme. osjećam kao da sam oslobođena, iako nikad nisam bila zarobljena. sretna sam i... uzbuđena oko života koji slijedi. mislim da ću se otić prošetat u šumu. možda i potrčim, bez obzira na trening. ima jedna odlična šuma blizu moje kuće koja je potpuno tiha, mračna i osamljena, uz potočić a da ju prehodaš je 20ak min. samo ljudi sa psima, ponekad, ali nikako usred dana. zračni džep između 11 i 16. htjela bi imati kuću usred šume sa staklenom stijenom i prvim katom za život i potkrovljem za odmor. i terasom na krovu, i psom vučjakom. kao neka modernizirana i povećana čeka, zapravo. sanjala sam da su snimili nekog tipa s plavim dredovima kak spava na jarunu i meditira na jarunu. gledala sam taj prilog na televiziji s najvećim uvjerenjem da je to mesija, ali kad su mu snimili lice ispalo je da nije. razočaranje kakvog nema. mesija, gdje si? jedna od najboljih prijateljica mi je otišla u indiju. neće je bit dugo vremena i provest ću iduće godine na faksu bez nje koja mi je pružala užasno puno podrške i s kojom sam uvijek preko fejsa se tipkala i žalila oko ispita, predaja, profesora, ljudi, pojava. tipkala sam joj uvijek sve frustracije, a ona je tipkala uvijek utjehe i rijeke razumijevanja i dobrih savjeta. nije da će umrijet, ali bit će puno puno drukčije bez nje prolazit ovu agoniju studija. od kog ću zadaće prepisivat, s kim ću pričat o najboljim stvarima? kad pogledam unatrag, puno smo prošle zajedno, bila mi je uzor u puno toga, kava smo popile tisuću, sladoleda progutale isto. prolazila je samnom maltene sve vrijedno spomena u posljednje tri godine, a to je puno vremena, sad kad ih gledam, rastegnute su ko žvakača. a promjene koje su se dogodile u njima kao da su zgusnute u jedan veliki big bang. tri ljeta. tri zime. kad ću ja u indiju? maja, kad ćeš ti u indiju? s 29, vjerojatno. 28? t, krčiš puteve da iza tebe lakše koračam! jučer sam tako imala nevjerojatno pozitivan početak dana, zapravo cijeli dan, kao da me netko nosio na dlanu, takva blagoslovljenost. sva vrata su mi se otvarala, sve je klizilo ko po putru, čak i kišica mi je osvježila lice na bajku, maltene da sam fućkala. bog te nekad tako primi u šaku pa mu vičeš poslije primi me opet, primi me opeeet!... tv prodaja na telki. biokeramika. pa ubit ću se. "ima previše stvari koje uništavaju naš izgled, da niti ne spominjem celulit" puši kurac... nego, jučer. valjala sam se kao dijete u tome a osjećam to i danas. zaredat će se blagoslovljeni dani, vidim to. solarni pleksus mi je skroz topao, a znam s čim to na nekim razinama ima veze i totalno je bizarno. iznimno nekad uživam u provođenju vremena sa sobom. znaju se desit dani da imam slobodno popodne i da je to najdivnija stvar da planiram što ću radit ja sa sobom kao da se dogovaram s partnerom. oćemo gledat neki film, čitat nešto? izać se prošetat, radit jogu? ljubavi, hoćeš da ti sok napravim? mda..:) |
