Snove nekad vidim jasno kao stvarnost
|
Na prvi jesenski dan Usnila sam zanimljiv san Dok me vrućica u trans slala Ovo sam pred jutro ja snivala: Da sam s novim poslovnim zadatkom Popela se u toranj u razdoblju kratkom- Nešto da sitno obavim, u bravi okrenula ključ I sjednuvši za stol, u drugoj sobi upali se luč. Iz te sobe ona kroči Uznemirena da ni do riječi ne može doći Pištolj joj u ruci uperen u mene Samo što hitac ne okrene. Ja bez riječi ruke dignem iznad glave Balansirajući na tankoj liniji između sna i jave. „Hej smiri se, stani, nije kako se čini S ključem sam ušla, ne brini! Ja sam tu da obavim neki posao sitni Da sam znala da si doma, ne bi bio bitni“ Bijela k'o krpa, prolazeć' kroz teške muke Sjela je do mene i glavu primila u ruke. Strah je odzvanjao zidovima kao jeka Osim vremena za to nije bilo drugog lijeka. Dok je polako dolazila k sebi, izusti „Pa dobro koji je kurac vama, luđaci pusti“ „Oprosti“ kažem još jednom „Nisam prestrašiti te htjela Malo sam se i ja smela Kad sam vidjela da netko izlazi s pištoljem Nisam znala da li da vrištim ili da se tiho nadam najboljem“ „Hajde, radi što trebaš“, kaže ona A pištolj na stolu, to bez pardona. Prihvatila sam ja ovu bizarnu situaciju I bacila se u radnu simulaciju. *fale neki stihovi* „Ja sad idem van, a ti ideš samnom. Uzmi stvari i izađi predamnom“ Odvela me ona u HNK, s pištoljem u torbi Dok sam ja se svijala u unutarnjoj borbi... No, sve je bilo nekako prijateljski i dobro A nebuloznost situacije jedva bi čovjek izvana razabro. Pričale smo mi o životu filmski Nije puno prošlo i ulovio me štokholmski. Draga mi je i lijepo se smije Naglasak njen mi povjerenje u dušu lije Da li zaista loše namjere krije? Pričala je ona o važnosti rada I kako najviše mrzi kada Vidi stanovnike ovog grada Kako sjede i piju kavu na cvjetnom Usred zime u điru ljetnom. „Gledaj“, rekla sam joj vrlo mudro „To što te smeta nikad nije do njih a uvijek je do tebe Razmisli malo, njima se za tebe živo jebe! A ti se živciraš i sebi loše radiš Nemoj da si takvu sudbu gradiš.“ Shvatila me ona i odvela na kolače Kao u romantičnim filmovima kad dejtove razvlače. Da završim ovu priču već uvrnutu Pitala me da se nađemo u krivom putu. Svidjela mi se dugo neka osoba tako nije Činilo mi se da mnoga blaga njen srce krije... Ma vidimo se u krivom, i neka bude što prije! Probudila sam se malo zdravija nego juče Snovi su agenti koji mi redovito karmu uruče Al i karma na svoje mjesto će i u ovoj dimenziji sjesti Već ćemo se mi negdje sresti... |
