Na prvi jesenski dan
Usnila sam zanimljiv san
Dok me vrućica u trans slala
Ovo sam pred jutro ja snivala:
Da sam s novim poslovnim zadatkom
Popela se u toranj u razdoblju kratkom-
Nešto da sitno obavim, u bravi okrenula ključ
I sjednuvši za stol, u drugoj sobi upali se luč.
Iz te sobe ona kroči
Uznemirena da ni do riječi ne može doći
Pištolj joj u ruci uperen u mene
Samo što hitac ne okrene.
Ja bez riječi ruke dignem iznad glave
Balansirajući na tankoj liniji između sna i jave.
„Hej smiri se, stani, nije kako se čini
S ključem sam ušla, ne brini!
Ja sam tu da obavim neki posao sitni
Da sam znala da si doma, ne bi bio bitni“
Bijela k'o krpa, prolazeć' kroz teške muke
Sjela je do mene i glavu primila u ruke.
Strah je odzvanjao zidovima kao jeka
Osim vremena za to nije bilo drugog lijeka.
Dok je polako dolazila k sebi, izusti
„Pa dobro koji je kurac vama, luđaci pusti“
„Oprosti“ kažem još jednom
„Nisam prestrašiti te htjela
Malo sam se i ja smela
Kad sam vidjela da netko izlazi s pištoljem
Nisam znala da li da vrištim ili da se tiho nadam najboljem“
„Hajde, radi što trebaš“, kaže ona
A pištolj na stolu, to bez pardona.
Prihvatila sam ja ovu bizarnu situaciju
I bacila se u radnu simulaciju.
*fale neki stihovi*
„Ja sad idem van, a ti ideš samnom.
Uzmi stvari i izađi predamnom“
Odvela me ona u HNK, s pištoljem u torbi
Dok sam ja se svijala u unutarnjoj borbi...
No, sve je bilo nekako prijateljski i dobro
A nebuloznost situacije jedva bi čovjek izvana razabro.
Pričale smo mi o životu filmski
Nije puno prošlo i ulovio me štokholmski.
Draga mi je i lijepo se smije
Naglasak njen mi povjerenje u dušu lije
Da li zaista loše namjere krije?
Pričala je ona o važnosti rada
I kako najviše mrzi kada
Vidi stanovnike ovog grada
Kako sjede i piju kavu na cvjetnom
Usred zime u điru ljetnom.
„Gledaj“, rekla sam joj vrlo mudro
„To što te smeta nikad nije do njih a uvijek je do tebe
Razmisli malo, njima se za tebe živo jebe!
A ti se živciraš i sebi loše radiš
Nemoj da si takvu sudbu gradiš.“
Shvatila me ona i odvela na kolače
Kao u romantičnim filmovima kad dejtove razvlače.
Da završim ovu priču već uvrnutu
Pitala me da se nađemo u krivom putu.
Svidjela mi se dugo neka osoba tako nije
Činilo mi se da mnoga blaga njen srce krije...
Ma vidimo se u krivom, i neka bude što prije!
Probudila sam se malo zdravija nego juče
Snovi su agenti koji mi redovito karmu uruče
Al i karma na svoje mjesto će i u ovoj dimenziji sjesti
Već ćemo se mi negdje sresti...
Post je objavljen 22.09.2013. u 12:33 sati.