fejsbuk impresije i 1 video
|
nekad zabriješ na neke fejsbuke ljudi koje ne poznaješ i koje realno ne možeš doseć klikom osim upisom imena u tražilicu i nije slučajno nego ciljano i nije iz nekog legitimnog motiva nego iz onog jednog jadnog i prešućenog- čiste, ono, prljave znatiželje ono, špijunaža. onda je bizarno kad vidiš slike te osobe i kad vidiš "lajkove" i "prijatelje" i da imate i zajedničke lajkove i zajedničke prijatelje. onda je još bizarnije dok odjednom imaš sliku o toj osobi, preko slika te osobe. gledaš ju, i nekako ti se čini da bi bez pol beda mogla spadati u kategoriju "sretnem-ju-vani-pa-popričamo" ili "ona/j-simpa-frend/frendica-od-onog-kretena" i odjednom, a to je ta prekrasna sposobnost ljudskog bića koja je brijem pokretač cijelog društva (društvo je samo idejna projekcija empatije?), se uživiš u kožu te osobe. ufuravanje. cijeli niz osjećaja, nakon kojih ne znam što da mislim. slika mi postane distorzirana i nije više samo slika, tu je odjednom nekakva privrženost, osjećaj da je ta osoba jedna od mojih, jedna od nas, netko za kog te je briga, i u ime koga ćeš se borit, iako ga ne poznaješ. tvoj genus, tvoja subkultura, tvoj đir, tvoj brat/sestra. čini se kao da je taj život isto bistra kap koja sjaji kao dijamant na božjem dlanu, i ne mogu si pomoć, osjećam odgovornost za njega i umjesto da pereš ruke od te odgovornosti, postoji i opcija da tu odgovornost preuzmeš, realno. ja bi htjela realno da ljudi imaju tako obzira prema meni. mudar je čovjek rekao mijenjam sebe ergo mijenjam svijet u to ime završavam današnji dan i nadam se neprenaivno odlučujem o težnjama u budućnosti. (nekako čini mi se da prihvaćanje odgovornosti na neku čudnu foru nije tlaka, nego čisti užitak) |
